Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-367/21 (M.B.)

Odluka donesena 28. 09. 2023.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Izvršenje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-367/21

Apelacija

Odluka o meritumu

28. 09. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-367/21, rješavajući apelaciju M. B., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 62. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, dopredsjednik Helen Keller, dopredsjednica Seada Palavrić, sutkinja Angelika Nußberger, sutkinja Ledi Bianku, sudac na sjednici održanoj 28. rujna 2023. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelomično se usvaja apelacija M. B.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.

(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Ukida se Rješenje Višeg privrednog suda u Banjoj Luci broj 57 0 Ip 132746 20 Pž od 28. prosinca 2020. godine.

Predmet se vraća Višem privrednom sudu u Banjoj Luci, koji je dužan po žurnom postupku donijeti odluku u skladu sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Nalaže se Višem privrednom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa člankom 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se kao neutemeljena apelacija M. B. podnesena zbog duljine trajanja ovršnog postupka koji je okončan Rješenjem Višeg privrednog suda u Banjoj Luci broj 57 0 Ip 132746 20 Pž od 28.

prosinca 2020. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. M. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Rajko Stokić, odvjetnik iz Doboja, podnio je 2. veljače 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ip 132746 20 Pž od 28. prosinca 2020. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. st. (2) i (3) Pravila Ustavnog suda, od Višeg privrednog suda, Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) i ovršenika Republike Srpske, Ministarstva financija (u daljnjem tekstu: ovršenik), koje zastupa Pravobraniteljstvo Republike Srpske, 7. srpnja 2022. godine zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju, a od Okružnog privrednog suda u Doboju 7. studenog 2022. godine.

3. Viši privredni sud, Okružni privredni sud, ovršenik i Okružni privredni sud u Doboju su odgovore na apelaciju dostavili u razdoblju od 12. srpnja do 12. studenog 2022. godine.

4. Apelantu su 22. kolovoza i 22. studenog 2022. godine dostavljeni pristigli odgovori na eventualno izjašnjenje, ali on nije dostavio izjašnjenje u ostavljenom roku.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Prethodne napomene

6. U parničnom postupku koji se vodio pred Okružnim privrednim sudom u Doboju doneseno je Rješenje broj 60 0 Ps 016971 14 Ps 2 od 16. svibnja 2016. godine (u daljnjem tekstu: rješenje od 16. svibnja 2016. godine) kojim je blagajni suda naloženo da apelantu isplati troškove vještačenja u iznosu od 264,00 KM. Ovi troškovi se sastoje od nagrade apelantu, te naknade na ime poreznih obveza. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant sudu dostavio nalaz s obrazloženim troškovnikom potražujući naknadu za vještačenje te da mu je u skladu s tim potrebno isplatiti navedeni iznos. Okružni privredni sud je na navedeno rješenje stavio klauzulu pravomoćnosti i izvršnosti.

Postupak u kojem su donesene osporene odluke

7. Apelant je 26. srpnja 2019. godine Osnovnom sudu Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) podnio prijedlog za ovrhu protiv ovršenika na temelju navedenog rješenja od 16. svibnja 2016. godine radi naplate novčanog potraživanja.

8. Rješenjem broj 71 0 I 310444 19 I od 15. svibnja 2020. godine Osnovni sud se proglasio stvarno nenadležnim za postupanje. Nakon pravomoćnosti rješenja, predmet je 18. lipnja 2020. godine dostavljen Okružnom privrednom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

9. Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ip 132746 20 Ip od 23. lipnja 2020. godine odbijen je apelantov prijedlog za ovrhu. U obrazloženju rješenja Okružni privredni sud je citirao čl. od 22. do 25. i članak 36. Zakona o ovršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZOP) te je naveo da rješenje od 16. svibnja 2016. godine ne može predstavljati ovršnu ispravu u smislu čl. 23. i 24. ZOP-a. Naime, Okružni privredni sud je naveo da u konkretnom slučaju ne postoji identitet stranaka iz tog rješenja i označenih stranaka u ovršnom postupku. Također je navedeno da nije došlo ni do ustupanja potraživanja u smislu članka 30. ZOP-a, pa isprava na temelju koje je podnijet prijedlog za ovrhu nema obvezujući dio kojim se nalaže ispunjenje utvrđene obveze ovršeniku, već ima karakter naloga za isplatu deponiranih sredstava. To znači da u rješenju nije naznačeno potraživanje koje se treba namiriti u ovršnom postupku, pa samim tim nije određeno na kome leži aktivna i pasivna legitimacija, zbog čega ta odluka nije podobna da bude ovršna isprava. Naposljetku, Okružni privredni sud je naveo da je tražitelj ovrhe za ostvarivanje svojih prava bio u obvezi prethodno pokrenuti parnični postupak i tek na temelju odluke donesene u tom postupku eventualno voditi ovršni postupak.

10. Rješenjem Višeg privrednog suda broj 57 0 Ip 132746 20 Pž od 28. prosinca 2020. godine apelantova žalba je odbijena i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje. Viši privredni sud je naveo da je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da rješenje koje je navedeno u prijedlogu za ovrhu nije ovršna isprava u smislu čl. 23. i 24. ZOP-a. Također, Viši privredni sud je naveo da nije sporno da se u smislu odredbe članka 30. ZOP-a ovrha može odrediti i protiv treće osobe. Međutim, tražitelj ovrhe mora imati ovršnu ispravu, a tek ako dokaže da je u smislu odredbe članka 30. stavak 2. ZOP-a došlo do promjene ovršenika, u tom slučaju bi se mogla primijeniti odredba članka 30. stavak 2. ZOP-a. U svezi s tim, Viši privredni sud je naveo da rješenje koje je apelant dostavio ne predstavlja ovršnu ispravu u smislu članka 23. ZOP-a jer ne sadrži sve elemente koje sadrži ovršna isprava. Naime, tim rješenjem nije naložena obveza ili neko činjenje, pa ovršenik koji je označen u prijedlogu za ovrhu nije pasivno legitimiran, zbog čega odluka na temelju koje je predložena ovrha nije podobna za izvršenje.

11. U svezi s apelantovim pozivanjem na odredbu članka 198. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), Viši privredni sud je naveo da je navedenom odredbom propisano da kada se protiv rješenja može izjaviti posebna žalba, ono se dostavlja strankama u pisanom obliku. Na isti način se postupa i u slučaju kada se na temelju rješenja može tražiti izvršenje. Viši privredni sud je dalje naveo da zbog činjenice da predmetno rješenje ne predstavlja ovršnu ispravu na temelju koje se može odrediti predložena ovrha, ne može se u konkretnom slučaju primijeniti ni odredba članka 198. stavak 2. ZPP-a. Naposljetku, Viši privredni sud je naveo da se ovršni postupak može voditi samo na temelju pravomoćne i ovršne isprave, te da je neutemeljeno apelantovo pozivanje na Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), kao i na povredu temeljnih ljudskih prava zagarantiranih Ustavom Bosne i Hercegovine, u dijelu obrazloženja prvostupanjskog suda da apelant svoja prava može ostvariti u parničnom postupku.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

13. U smislu ovih navoda, apelant smatra da redovni sudovi proizvoljno tumače i primjenjuju odredbe čl. od 22. do 25. ZOP-a u odnosu na rješenje Okružnog privrednog suda u Doboju od 16. svibnja 2016. godine o isplati troškova vještačenja. U tom pogledu, apelant tvrdi da navedeno rješenje, koje je pravomoćno i izvršno, predstavlja ovršnu ispravu. S obzirom na to, apelant smatra da su zaključci redovnih sudova suprotni članku 35. ZOP-a. Naime, činjenica postojanja klauzule pravomoćnosti znači da je odluka izvršna i da predstavlja ovršnu ispravu koja je podobna za prinudnu ovrhu. Apelant dalje ističe da troškovi vještačenja predstavljaju troškove postupka, te da se i odluka o troškovima smatra rješenjem, zbog čega je zaključak suda iz osporenog rješenja suprotan članku 198. stavak 2. ZPP-a i članku 199. ZPP-a. Osim navedenog, apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku jer je Okružni privredni sud u Doboju donio rješenje o isplati troškova vještačenja 16. svibnja 2016. godine, ali mu taj iznos nije isplaćen. Naposljetku, apelant smatra da mu je povrijeđeno i pravo na imovinu jer sud dulje od četiri godine nije postupio prema vlastitom rješenju o isplati troškova vještačenja sa sudskog depozita, čime je, kako navodi, lišen prava da mirno uživa i koristi svoja novčana sredstva kao imovinu. II.Odgovori na apelaciju

14. Viši privredni sud je naveo da su razlozi za donošenje osporene odluke navedeni u obrazloženju rješenja tog suda, te da u cijelosti ostaje pri tim razlozima, zbog čega smatra da nije došlo do povrede prava na koja se apelant pozvao.

15. Okružni privredni sud je naveo da u postupku pred tim sudom nije učinjena niti jedna povreda prava koja strankama pripadaju u postupku, te da je sud postupio u skladu sa zakonom i objektivnim mogućnostima suda, za što je dao obrazloženje koje je prihvaćeno u odluci Višeg privrednog suda.

16. Ovršenik je naveo da apelacijski navodi nemaju utemeljenje u zakonu te da redovni sudovi u postupku nisu povrijedili apelantova prava na koja se pozvao.

17. Okružni privredni sud u Doboju je naveo da je točno da vještaku nisu isplaćeni troškovi vještačenja jer su sredstva bila deponirana kod „Banke Srpske“ nad kojom je otvoren stečajni postupak.

V.Relevantni propisi

18. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 – odluka USRS, 60/17 – odluka USBiH, 115/17 – odluka USBiH, 58/18 – rješenje USBiH i 66/18). Za potrebe ove odluke koristi se tekst propisa kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Hitnost i redoslijed postupanja Član 5. stav (1) (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Osnove za određivanje izvršenja Član 22.

Sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršne ili vjerodostojne isprave, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Izvršna isprava Član 23. stav (1) (1) Izvršne isprave su:

1) izvršna odluka sudova i izvršno sudsko poravnanje, 2) izvršna odluka donesena u upravnom postupku i poravnanje u upravnom postupku, ako glasi na ispunjenje novčane obaveze, ukoliko zakonom nije drugačije određeno, 3) izvršna notarska isprava, 4) druga isprava koja je zakonom određena kao izvršna isprava.

Odluka i poravnanje Član 24. stav (1) (1) Sudskom odlukom, prema ovom zakonu, smatra se presuda, rješenje, te druga odluka donesena u postupku pred sudom i arbitražom, a sudskim poravnanjem smatra se poravnanje zaključeno u postupku pred sudom i arbitražama.

Izvršnost odluke Član 25. stav (1) Sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje potraživanja na neko davanje ili činjenje izvršna je ako je postala pravosnažna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Rok za dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke izvršeniku, a završava se protokom zadnjeg dana određenog sudskom odlukom, ako zakonom nije drugačije određeno.

Podobnost izvršne isprave za izvršenje Član 27.

(1) Izvršna isprava podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.

(2) Ako u izvršnoj ispravi nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze, taj rok određuje se rješenjem o izvršenju.

(3) U slučaju iz stava 2. ovog člana sud će predloženo izvršenje odrediti uz uslov da izvršenik u roku koji mu je određen ne ispuni svoju obavezu.

(4) Odredbe st. 2. i 3. ovog člana ne primjenjuju se u postupku izvršenja na osnovu izvršne isprave notara.

Potvrda o izvršnosti Član 35. stav (1) (1) Ako se prijedlog za izvršenje podnosi sudu koji nije odlučivao u prvom stepenu, uz prijedlog se podnosi izvršna isprava, u originalu ili ovjerenom prepisu, na koji je stavljena potvrda o izvršnosti.

19. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 – odluka USRS, 45/09 – odluka USRS, 49/09, 61/13 i 109/21 – odluka USRS). Za potrebe ove odluke koristi se tekst propisa kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:

3. Rješenje Član 198.

Sva rješenja koja se donose na ročištu objavljuje sudija.

Rješenje koje je na ročištu objavljeno dostaviće se strankama u ovjerenom prepisu samo ako je protiv tog rješenja dozvoljena posebna žalba, ili ako se na osnovu rješenja može odmah tražiti izvršenje, ili ako to zahtijeva upravljanje parnicom.

Sud je vezan za svoja rješenja ukoliko se ona ne odnose na upravljanje parnicom ili ako ovim zakonom nije što drugo određeno.

Kad se rješenje ne dostavlja pismeno, ono prema strankama ima dejstvo čim je objavljeno.

Član 199.

Rješenja koja sud donosi van ročišta saopštavaju se strankama dostavljanjem ovjerenog prepisa rješenja.

VI.Dopustivost

20. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, odnosno da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz članka 18. stavak (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neutemeljena u smislu odredbe članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

21. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

1. Pravo na pravično suđenje

22. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

23. Članak 6. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] U odnosu na osporenu odluku

24. Apelant smatra da su redovni sudovi, zbog proizvoljne primjene odredbi ZOP-a, izveli pogrešan zaključak da rješenje o isplati troškova vještačenja na koje je stavljena klauzula pravomoćnosti i izvršnosti nije ovršna isprava u smislu relevantnih odredbi ZOP-a.

25. U svezi s tim navodima, Ustavni sud zapaža da je u svojoj nedavnoj praksi razmatrao apelacijske navode istog apelanta kojim je osporavao nemogućnost vođenja ovršnog postupka na temelju rješenja o isplati troškova vještačenja, te da je donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4621/20 od 8. lipnja 2022. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba), u kojoj je utvrdio povredu njegova prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak

1. Europske konvencije. U obrazloženju te odluke Ustavni sud je citirao odredbe članka 23. stavak (1) točka 1), članka 24. stavak 1., članka 25. i članka 27. st. (1) i (2) ZOP-a, te je istaknuo: […] Dakle, iz navedenih odredaba proizlazi da su izvršne isprave između ostalog odluke sudova, da se sudskom odlukom smatra između ostalog i rješenje, da je sudska odluka izvršna ako je postala pravosnažna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje, da je izvršna isprava podobna za izvršenje ako je u njoj naznačen tražilac izvršenja, obim vrsta i ispunjenje, te da ukoliko nije određen rok za dobrovoljno izvršenje rok se određuje u izvršnoj ispravi. […] Apelant je prijedlog za izvršenje podnio na osnovu rješenja o isplati troškova vještačenja […]. Imajući u vidu navedeno, te sadržaj, odnosno analizu prethodno navedenih odredaba ZIP-a Ustavni sud nalazi da je proizvoljan stav redovnih sudova da nalog računovodstvu dat od strane sudije koji postupa u određenom predmetu nema značaj izvršne odluke, već ima snagu rješenja koje se tiče upravljanja postupkom. Kod svega navedenog Ustavni sud nalazi da je proizvoljno i upućivanje apelanta da u redovnom parničnom postupku treba da ostvari svoja prava. [...] (ibid, toč. 33. i 34.).

26. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja osporenog rješenja Višeg privrednog suda također proizlazi stajalište da rješenje o isplati troškova vještačenja od 16. svibnja 2016. godine nema značaj ovršne isprave u smislu čl. 23.–25. i članka 27. ZOP-a, te je apelant upućen da u drugom parničnom postupku ostvaruje svoja prava na provođenje rješenja. Stoga, polazeći od prethodno navedenih stajališta Ustavnog suda, koja se u cijelosti mogu primijeniti i u ovom slučaju, Ustavni sud smatra da je i u konkretnom slučaju proizvoljno stajalište redovnih sudova da rješenje o isplati troškova vještačenja ne predstavlja ovršnu ispravu. Ustavni sud smatra da nema potrebe davati posebno obrazloženje svog stajališta, već se u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP-4621/20 od 8. lipnja 2022. godine.

27. Na temelju izloženog, Ustavni sud smatra da je osporenom odlukom povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije zato što su utvrđenja sudova da rješenje kojim je blagajni suda naloženo da apelantu isplati troškove vještačenja ne predstavlja ovršnu ispravu proizvoljna.

28. U kontekstu navedenog, Ustavni sud smatra da je potrebno, s ciljem zaštite apelantovih ustavnih prava, ukinuti osporenu presudu Višeg privrednog suda te predmet vratiti tom sudu kako bi donio novu odluku u skladu s garancijama iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

U odnosu na suđenje u razumnom roku

29. Prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, presuda od 15. veljače 2007. godine, predstavka broj 9505/03, točka 26., i Jakovljević i drugi protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 23. srpnja 2019. godine, predstavka broj 51227/16, točka 82.).

30. Ustavni sud zapaža da je ovršni postupak započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu 26. srpnja 2019. godine koji je podnesen nenadležnom sudu. Nakon toga, predmet je 18. lipnja 2020. godine dostavljen Okružnom privrednom sudu koji je donio prvostupanjsko rješenje 23. lipnja 2020. godine. Odlučujući o žalbi protiv tog rješenja, Viši privredni sud je donio odluku 28. prosinca 2020. godine. Prema tome, imajući u vidu da je predmet pred nadležnim sudovima trajao kraće od pola godine i da su u tom razdoblju donesene dvije odluke na dvije sudske instance, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ništa što bi ukazivalo da je predmetni ovršni postupak trajao nerazumno dugo. Zbog toga, nije potrebno detaljnije razmatranje drugih okolnosti konkretnog predmeta.

31. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su neutemeljeni apelantovi navodi da je u ovršnom postupku došlo do kršenja prava na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

2. Pravo na imovinu

32. Apelant smatra da mu je povrijeđeno i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant tvrdnje o povredi navedenog prava, u biti, temelji na istim navodima koje je Ustavni sud već elaborirao u dijelu u kojem je ispitivao navode o povredi prava na pravično suđenje u odnosu na osporenu odluku. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da nema potrebe posebno razmatrati navode o povredi prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

VII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da je prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada je, u okolnostima konkretnog slučaja, u osporenoj odluci navedeno proizvoljno stajalište redovnih sudova da rješenje kojim je blagajni suda naloženo da apelantu isplati troškove vještačenja ne predstavlja ovršnu ispravu.

34. S druge strane, Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na suđenje u razumnom roku kada je predmetni ovršni postupak kod nadležnih sudova trajao kraće od pola godine, što se ne može smatrati nerazumno dugim razdobljem odlučivanja.

35. Na temelju članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 62. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-367/21 (M.B.) | Sudska praksa | Aktio