Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2390/22 (D. G.)
Odluka donesena 16. 04. 2026.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Proporcionalnost
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2390/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 04. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 16. aprila 2026. godine, u predmetu broj AP-2390/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Dujo Gajić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Dujo Gajić protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 I 039992 21 Gži 5 od 27. aprila 2022. godine, Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 I 39992 21 Gži 4 od 27. aprila 2022. godine i Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 I 039992 21 Gži 3 od 26. aprila 2022. godine u pogledu navoda o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Dujo Gajić protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 I 039992 21 Gži 5 od 27. aprila 2022. godine, Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 I 39992 21 Gži 4 od 27. aprila 2022. godine i Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 I 039992 21 Gži 3 od 26. aprila 2022. godine u pogledu navoda o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Dujo Gajić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Salih Mehanović, advokat iz Kalesije, podnio je 25. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 83 0 I 039992 21 Gži 5 od 27. aprila 2022. godine, Rješenja Okružnog suda broj 83 0 I 39992 21 Gži 4 od 27. aprila 2022. godine i Rješenja Okružnog suda broj 83 0 I 039992 21 Gži 3 od 26. aprila 2022. godine.
2. Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) od 20. septembra 2018. godine, na prijedlog tražiteljice izvršenja (D. G.), na osnovu pravosnažne i izvršne presude Osnovnog suda od 21. oktobra 2016. godine i presude Okružnog suda od 22. maja 2017. godine, određeno je izvršenje zabilježbom, procjenom i prodajom apelantovog suvlasničkog dijela od 2/3 na nekretnini upisanoj u p.l. 268 k.o. Zvornik grad.
3. Rješenjem Osnovnog suda od 19. oktobra 2021. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Okružnog suda od 26. aprila 2022. godine, djelomično je usvojen zahtjev apelantovog privremenog zastupnika za naknadu troškova izvršnog postupka, pa je obavezana tražiteljica izvršenja da mu naknadi troškove u novčanom iznosu koji je određen u izreci prvostepenog rješenja. Zahtjev apelantovog privremenog zastupnika preko dosuđenog iznosa je odbijen. Okružni sud je u obrazloženju osporenog rješenja, između ostalog, naveo da je prvostepeni sud pravilno postupio kada apelantovom privremenom zastupniku nije dosudio troškove nastale zbog vođenja upravnog postupka. Naime, Okružni sud je ukazao da bez obzira što je ispravka greške u katastru nekretnina u pogledu godine izgradnje nekretnine imala utjecaj na utvrđivanje tržišne vrijednosti idealnog dijela nekretnine, troškovi upravnog postupka se ne mogu smatrati neophodnim troškovima za vođenje izvršnog postupka.
4. Rješenjem o dosudi Osnovnog suda od 29. novembra 2021. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 83 0 I 039992 21 Gži 4 od 27. aprila 2022. godine, tražiteljici izvršenja je dosuđena sporna nekretnina koja je upisana u list nekretnina 1707 k.o. Zvornik grad. Okružni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je u postupku izvršenja pred prvostepenim sudom utvrđeno da je na snagu stupio katastar nekretnina za navedenu katastarsku općinu. Također, utvrđeno je da su nekretnine upisane u p.l. 268 k.o. Zvornik grad, na kojima je izvršenje prvobitno određeno, istovjetne nekretninama upisanim u listu nekretnina 1707 k.o. Zvornik grad. U vezi s tim, naveo je da su neosnovani apelantovi navodi da je prvostepeni sud proveo izvršenje na nekretnini koja prema prijedlogu za izvršenje i u vezi s rješenjem o izvršenju nije označena kao predmet izvršenja.
5. Rješenjem o namirenju Osnovnog suda od 29. novembra 2021. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 83 0 I 039992 21 Gži 5 od 27. aprila 2022. godine, određeno je da se iz novčanog iznosa dobijenog prodajom apelantove nekretnine namiruje potraživanje tražiteljice izvršenja, i to troškovi izvršnog postupka, zatezna kamata na troškove parničnog postupka, troškovi parničnog postupka, zatezna kamata na glavni dug i dio glavnog duga. Okružni sud je u obrazloženju rješenja, između ostalog, naveo da apelant neosnovano ističe da mu nikada nije dostavljeno rješenje o troškovima izvršnog postupka, te da mu stoga nije jasno kako je prvostepeni sud odredio troškove izvršnog postupka. Naime, ukazao je da su troškovi određeni rješenjem o izvršenju, koje je apelantovom privremenom zastupniku dostavljeno 2. decembra 2019. godine, kao i rješenjem o troškovima izvršnog postupka od 3. novembra 2021. godine, koje mu je dostavljeno 13. novembra 2021. godine. Pri tome, ukazao je da navedeno proizlazi iz potvrde o izvršenom dostavljanju, odnosno dostavnica, koje je apelantov privremeni zastupnik potpisao.
6. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, ponavlja navode koje je iznosio i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatra da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odluka pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise. Naročito ističe da su privremenom zastupniku trebali biti dosuđeni troškovi nastali zbog vođenja upravnog postupka. Također, ističe da je izvršenje provedeno na nekretnini koja nije predložena u prijedlogu za izvršenje. Osim toga, apelant osporava odluku o troškovima postupka jer rješenje o troškovima izvršnog postupka nije dostavljeno njegovom privremenom zastupniku.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda.
8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
9. Član 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom; (4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.a)U pogledu navoda o povredi prava na pravično suđenje
10. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da su član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjivi u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U-
21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
11. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjima Okružnog suda se odlučivalo o žalbama koje je apelant podnio kao izvršenik u izvršnom postupku u kojem se isključivo odlučivalo o izvršenju na osnovu pravosnažnih presuda. Ustavni sud ukazuje da u tom postupku nisu utvrđivana apelantova „nova građanska prava ili obaveze“, već da su ona utvrđena izvršnim ispravama. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju apelant ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.b)U pogledu navoda o povredi prava na imovinu
12. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbejdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21, i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
13. U vezi s navodima o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju nesporno radi o miješanju u apelantovo pravo na imovinu koje je propisano „zakonom“ i koje služi zakonitom cilju u javnom interesu, a to je provođenje postupka prinudnog namirenja potraživanja na osnovu izvršne isprave u situaciji kad izvršenik dobrovoljno ne ispuni utvrđenu obavezu. Pri tom, Ustavni sud ne zapaža bilo kakve razloge zbog kojih bi navedena odluka predstavljala neproporcionalno miješanje u apelantovo pravo na imovinu, odnosno predstavljala prevelik teret. Također, Ustavni sud podsjeća da postoji nesumnjiva obaveza izvršenja obaveza utvrđenih izvršnom ispravom, te da se samo paušalnim pozivanjem na pravo na imovinu takva obaveza ne može izbjeći. Stoga, Ustavni sud smatra da ništa ne ukazuje da je osporenom odlukom na apelanta stavljen neproporcionalno težak teret. Stoga su i ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman