Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-357/21 (Z. T. i drugi)
Odluka donesena 30. 11. 2023.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Troškovi postupka
- Upravni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Upravni spor
- Eksproprijacija
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-357/21
Apelacija
Odluka o meritumu
30. 11. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-357/21, rješavajući apelaciju Zorana Talange i drugih, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Helen Keller, dopredsjednica Seada Palavrić, sutkinja Angelika Nußberger, sutkinja Ledi Bianku, sudac na sjednici održanoj 30. studenog 2023. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelomično se usvaja apelacija Zorana Talange, Dragana Talange i Katice Lučić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.
(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 030258 18 U od 21.
prosinca 2020. godine.
Na temelju članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantima Zoranu Talangi, Draganu Talangi i Katici Lučić isplati iznos od po 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbija se kao neutemeljena apelacija Zorana Talange, Dragana Talange i Katice Lučić podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 030258 18 U od 21.
prosinca 2020. godine i Rješenja Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove broj 05-31-2-2174/17 od 8. siječnja 2018.
godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Zoran Talanga, Dragan Talanga i Katica Lučić (u daljnjem tekstu: prvoapelant, drugoapelant i apelantica; zajedno: apelanti), koje zastupa Dragan Kramar, odvjetnik sa Ilidže, podnijeli su 3. veljače 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 030258 18 U od 21. prosinca 2020. godine i Rješenja Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) broj 05-31-2-2174/17 od 8. siječnja 2018. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Federalne uprave, Općine Hadžići (u daljnjem tekstu: Općina) i Javnog preduzeća Autoceste Federacije BiH d.o.o. (u daljnjem tekstu: korisnik eksproprijacije) zatraženo je 28. lipnja 2022. i 14. studenog 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud, Federalna uprava i Općina dostavili su odgovore na apelaciju u razdoblju od 6. srpnja 2022. do 15. srpnja 2022. godine. Korisnik eksproprijacije nije dostavio odgovor na apelaciju.
4. Odgovori na apelaciju su 1. rujna 2022. godine dostavljeni punomoćniku apelanata na izjašnjenje. Punomoćnik apelanata nije dostavio izjašnjenje.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Kronologija postupka
6. Rješenjem Općine od 22. ožujka 2011. godine eksproprirane su nekretnine u suvlasništvu apelanata. Nakon pravomoćnosti tog rješenja, održana su četiri ročišta (26. svibnja 2011., 14. lipnja 2011., 28. rujna 2011. i 10. listopada 2011. godine) u postupku sporazumnog određivanja naknade za eksproprirane nekretnine, na kojima je apelante zastupao odvjetnik Dragan Kramar. Točkom 6. rješenja odlučeno je da će se o troškovima postupka odlučiti posebnim zaključkom.
7. Zaključcima od 11. ožujka i 13. lipnja 2016. godine, te 16. ožujka 2017. godine Općina je utvrđivala visinu naknade troškova pravnog zastupanja apelanata u postupku eksproprijacije. Ti zaključci su poništavani i predmet je vraćan prvostupanjskom organu na ponovni postupak rješenjima Federalne uprave od 13. lipnja i 31. listopada 2016. godine, te 22. lipnja 2017. godine.
8. Zaključkom Općine od 29. kolovoza 2017. godine utvrđena je visina naknade troškova pravnog zastupanja apelanata u postupku eksproprijacije u novčanom iznosu preciziranom u zaključku i određeno je da će tu naknadu isplatiti korisnik eksproprijacije. Zahtjev za naknadu troškova preko utvrđenog iznosa je odbijen. U obrazloženju zaključka Općina je navela da je zastupanje apelanata bilo opravdano. U svezi s tim je istaknula da je prvoapelant radno angažiran u Republici Hrvatskoj, dok je drugoapelant osoba pod starateljstvom kojoj je Služba socijalne zaštite Općine Hadžići dala suglasnost da ga zastupa odvjetnik. U odnosu na opravdanost i nužnost zastupanja apelantice, Općina je istaknula da je postupak eksproprijacije bio iznimno složen i da je bilo teško očekivati da neuka stranka može sama uspješno štititi svoja prava. Konačno, Općina je istaknula da je Federalna uprava u postupku eksproprijacije drugih nekretnina apelanata, u kojem je bio isti korisnik eksproprijacije, apelantima priznala pravo na naknadu troškova zastupanja odvjetnika.
Osporene odluke
9. Rješenjem Federalne uprave od 8. siječnja 2018. godine poništen je prvostupanjski zaključak i odbijen je zahtjev apelanata za naknadu troškova pravnog zastupanja u postupku sporazumnog određivanja naknade za eksproprirane nekretnine. U obrazloženju rješenja Federalna uprava je istaknula da je u prethodnim odlukama već ukazala da se razlozi prvostupanjskog organa za priznavanje troškova odnose na postupak eksproprijacije iako su troškovi nastali u postupku sporazumnog određivanja naknade za eksproprirane nekretnine. Federalna uprava je ukazala da apelanti tijekom postupka nisu naveli razloge iz kojih bi proizlazilo da je angažiranje odvjetnika bilo opravdano i nužno u smislu odredbe članka 112. stavak 3. Zakona o upravnom postupku. U svezi s tim, Federalna uprava je istaknula da se u konkretnom slučaju ne radi o „klasičnom“ upravnom postupku koji se okončava meritornim upravnim aktom, već da se radi o jednostavnom posredovanju u pokušaju postizanja sporazuma o visini naknade za eksproprirane nekretnine. Pri tome je naglasila da u slučaju nepostizanja takvog sporazuma stranka ne gubi svoja prava jer se, shodno odredbi članka 62. stavak 1. Zakona o eksproprijaciji, visina naknade tada utvrđuje u izvanparničnom postupku pred sudom, na što su stranke upozorene u zapisniku od 10. listopada 2011. godine. Konačno, Federalna uprava je navela da je moguće da u praksi ima zlouporaba i pritisaka korisnika eksproprijacije kao ekonomski jače strane jer za vlasnika nekretnine može biti nepovoljno čekati ishod sudskog postupka u slučaju kada je korisnik eksproprijacije ranije stupio u posjed nekretnina. Međutim, Federalna uprava je zauzela stajalište da bi, usprkos tome, bilo „nategnuto, pa i proizvoljno“ obvezati korisnika eksproprijacije da snosi troškove odvjetnika suprotne stranke u postupku „u kojem nisu ni morali sudjelovati radi zaštite svojih prava“.
10. Apelanti su 1. veljače 2018. godine podnijeli tužbu protiv drugostupanjskog rješenja organa uprave. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 030258 18 U od 21. prosinca 2020. godine odbijena je tužba apelanata. U obrazloženju presude Kantonalni sud je zauzeo stajalište da je drugostupanjski organ uprave dovoljno jasno obrazložio svoju odluku i da se razlozi koje je dao ne mogu smatrati proizvoljnim. Pri tome je ukazao da je odredbom članka 112. stavak 4. Zakona o upravnom postupku propisano da stranke zahtjev za naknadu troškova trebaju podnijeti organu uprave prije donošenja rješenja kojim se rješava upravna stvar, tako da taj organ može o zahtjevu odlučiti u samom rješenju, te da u protivnom stranka gubi pravo na naknadu troškova, „što je u konkretnom slučaju tuženi pravilno zaključio“.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
11. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). U svezi s tim, apelanti navode da je stajalište Federalne uprave da se radi o postupku odvojenom od postupka eksproprijacije „u kojem stranke i ne moraju sudjelovati“ apsurdan i pogrešan i da se kosi s temeljnim načelima upravnog postupka – saslušanja stranke i pomoći neukoj stranci. Također smatraju pogrešnim zaključak o nepravodobnosti zahtjeva za naknadu troškova postupka s obzirom na to da je rješenjem o eksproprijaciji određeno da će se o troškovima postupka odlučiti posebnim zaključkom. Konačno, apelanti navode da im je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, te zahtijevaju da im Ustavni sud dosudi naknadu na ime nematerijalne štete.
II.Odgovori na apelaciju
12. Kantonalni sud je naveo da je tužbu apelanata primio 1. veljače 2018. godine i da je odluku donio u skladu s prioritetima određenim Planom rješavanja predmeta. Također je naveo da postupajući sudac u referatu ima više od 400 predmeta i da na tom referatu nema dovoljno sudaca. Kantonalni sud smatra da to predstavlja objektivne okolnosti koje opravdavaju duljinu trajanja postupka pred tim sudom. Predložio je da Ustavni sud odbije apelaciju.
13. Federalna uprava je istaknula da su navodi apelanata neutemeljeni. Također je navela da je dala detaljno obrazloženje za zaključak da apelanti nisu ponudili dokaze da je angažiranje odvjetnika u konkretnom slučaju bilo nužno, naročito imajući u vidu narav tog postupka.
14. Općina je navela da su navodi apelanata neutemeljeni jer je strankama bilo omogućeno „aktivno sudjelovanje“ i da su stranke bile poučene o pravima i obvezama propisanim Zakonom o eksproprijaciji i Zakonom o upravnom postupku.
V.Relevantni propisi
15. Zakon o izvlaštenju („Službene novine Federacije BiH“ br. 70/07, 36/10, 25/12, 8/15 – odluka USFBiH i 34/16) Za potrebe ove odluke koristi se tekst Zakona o izvlaštenju („Službene novine Federacije BiH“ br. 70/07 i 36/10) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Članak 62.
Ako se ne postigne sporazum o naknadi u roku od dva mjeseca od dana pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, općinska služba za upravu dostavit će, bez odlaganja, pravomoćno rješenje o izvlaštenju sa svim spisima mjerodavnom sudu na čijem se području nalazi izvlaštena nekretnina, radi određivanja naknade.
Tijelo iz stavka 1. ovoga članka može i prije isteka roka od dva mjeseca dostaviti rješenje o izvlaštenju sa spisima mjerodavnom sudu ako iz izjava i ponašanja stranaka zaključi da se ne može postići sporazum o naknadi.
Ako općinska služba za upravu u određenome roku ne postupi po odredbi stavka 1. ovoga članka, raniji vlasnik izvlaštene nekretnine kao i korisnik izvlaštenja mogu se izravno obratiti mjerodavnom sudu radi određivanja naknade.
16. Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98, 48/99 i 61/22) U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Članak 112.
(1) Svaka stranka snosi, po pravilu, sama svoje troškove prouzrokovane postupkom, kao što su troškovi dolaženja, danguba, izdaci na takse, za pravno zastupanje i stručno pomaganje.
(2) Kad u postupku učestvuju dvije ili više stranaka sa suprotnim interesima, stranka koja je izazvala postupak, a na čiju je štetu postupak okončan, dužna je da protivnoj stranci naknadi opravdane troškove koji su toj stranci nastali učestvovanjem u postupku. Ako je u takvom slučaju koja od stranaka djelimično uspjela sa svojim zahtjevom, ona je dužna da naknadi protivnoj stranci troškove srazmjerno dijelu svog zahtjeva s kojim nije uspjela. Stranka koja je obiješću prouzrokovala protivnoj stranci troškove u postupku, dužna je da toj stranci te troškove naknadi.
(3) Troškovi za pravno zastupanje naknađuju se samo u slučajevima kad je takvo zastupanje bilo nužno i opravdano.
(4) Zahtjev za naknadu troškova po odredbama st. 2. i 3. ovog članka, mora biti stavljen prije donošenja rješenja kojim se rješava upravna stvar, na vrijeme, tako da organ koji vodi postupak može o njemu odlučiti u rješenju. U protivnom, stranka gubi pravo na naknadu troškova. Službena osoba koja vodi postupak dužna je da na ovo blagovremeno upozori stranku.
(5) Svaka stranka snosi svoje troškove postupka koji je završen poravnanjem, ako u poravnanju nije drukčije određeno.
[…] VI.Dopustivost i meritum
17. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, odnosno da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz članka 18. stavak (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neutemeljena u smislu odredbe članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.
18. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku.
Pravo na pravično suđenje
19. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
20. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom.
a) U odnosu na osporene odluke
21. U svezi s navodima kojima apelanti problematiziraju način na koji su organi uprave i sud primijenili pravo, Ustavni sud ukazuje da je, prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Europski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, točka 23., s daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05, točka 23.).
22. Osim toga, pravo na obrazloženu odluku predstavlja neodvojiv dio prava na pravično suđenje i ono obvezuje sudove obrazložiti svoje odluke. Naime, nedostatak dovoljnih i relevantnih razloga u sudskoj odluci može ukazivati, između ostalog, na arbitrarno sudsko odlučivanje. Međutim, to ne znači i obvezu sudova da detaljno odgovore na svaki argument koji stranke iznesu u postupku, odnosno u žalbama ili drugim odgovarajućim podnescima, već moraju odgovoriti na one argumente koji su ključni i odlučujući za donošenje odluke (vidi, npr. Europski sud, Ajdarić protiv Hrvatske, presuda od 13. prosinca 2011. godine, aplikacija broj 20883/09, točka 34., i Ustavni sud, npr. Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2478/06 od 17. rujna 2008. godine, stavak 22., s daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).
23. U konkretnom slučaju apelanti u obrazloženju svojih navoda ne iznose ništa što nisu isticali u upravnom postupku i upravnom sporu i o čemu drugostupanjski organ uprave i sud pri odlučivanju nisu dali dovoljno i relevantno obrazloženje (vidi toč. 9. i 10. ove odluke), uz ukazivanje na relevantne odredbe članka 112. st. 3. i 4. Zakona o upravnom postupku. Dano obrazloženje Ustavni sud ne smatra ni proizvoljnim, niti očigledno nerazumnim. Pri tome, Ustavni sud, suprotno navodima apelanata, smatra da stajalište Kantonalnog suda o nepravodobnosti zahtjeva za naknadu troškova postupka nije ugrozilo pravičnost postupka gledano u cjelini. Osim navedenog, Ustavni sud konstatira da su apelantima, u postupku pred organima uprave i redovnim sudom, bila osigurana sva procesna prava iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, osim prava na donošenje odluke u razumnom roku, što će Ustavni sud detaljnije ispitati u nastavku odluke.
24. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su organi uprave i redovni sud razmotrili sva ključna pitanja i da su o njima dali odgovarajuće obrazloženje, odnosno dovoljne i relevantne razloge, zbog čega se, suprotno navodima apelanata, ne može reći da u osporenim odlukama ima bilo kakve proizvoljnosti. Stoga, Ustavni sud smatra da u dijelu koji se odnosi na osporene odluke nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije.
b) U odnosu na suđenje u razumnom roku
25. Ustavni sud ponavlja da se opravdanost duljine postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih organa vlasti, te šta je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, presuda od 7. veljače 2002. godine, predstavka broj 53176/99, točka 38., i Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. ožujka 2021. godine, predstavka broj 59181/18, točka 18.).
26. Ustavni sud zapaža da je relevantno razdoblje od 26. svibnja 2011. godine, kada je održano prvo ročište u postupku sporazumnog određivanja naknade za eksproprirane nekretnine, do donošenja presude Kantonalnog suda 21. prosinca 2020. godine, dakle ukupno razdoblje od devet godina i sedam mjeseci. Ustavni sud, također, smatra da se u konkretnom slučaju nije radilo o složenim činjeničnim ili pravnim pitanjima, niti da su apelanti doprinijeli duljini trajanja postupka.
27. Ustavni sud dalje zapaža da iz apelacijskog spisa proizlazi da apelanti nisu u konkretnom predmetu podnosili žalbu niti tužbu zbog „šutnje administracije“. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je relevantnim propisima koji važe na teritoriju Bosne i Hercegovine propisana mogućnost podnošenje žalbe, odnosno tužbe zbog šutnje administracije, te da apelanti, shodno relevantnim odredbama Zakona o upravnom postupku i Zakona o upravnim sporovima, taj pravni lijek trebaju koristiti s ciljem ubrzanja postupka (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1885/07 od 25. veljače 2010. godine, točka 42., i Europski sud, Grčar protiv Hrvatske, predstavka broj 22715/09, presuda od 17. rujna 2013. godine, točka 44., s daljnjim referencama). Međutim, Ustavni sud ukazuje da u specifičnim okolnostima konkretnog slučaja nekorištenje tog pravnog sredstva nije sprječavalo organe uprave da donesu odluku o zahtjevu apelanata (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP- 4094/20 od 7. rujna 2022. godine, točka 58., dostupna na www.ustavnisud.ba).
28. Ustavni sud dalje ukazuje da duljina trajanja postupka utvrđivanja visine troškova odvjetnika u postupku sporazumnog određivanja naknade za eksproprirane nekretnine od devet godina i sedam mjeseci a priori ne zadovoljava standard „razumnog roka“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije i da bi se mogla opravdati samo u iznimnim okolnostima. Međutim, organi uprave i sud nisu ukazali na postojanje takvih okolnosti. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju istaknuo da u tom sudu ima mali broj sudaca i da postupajući sudac ima u svom referatu veliki broj neriješenih predmeta. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, rješavajući brojne apelacije koje su podnesene zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, zauzeo jasno stajalište da opterećenost suda velikim brojem predmeta nije dovoljno i prihvatljivo opravdanje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP- 831/21 od 5. listopada 2022. godine, točka 31., dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ovakvo opravdanje je naročito neprihvatljivo kada se ne ukaže na poduzimanje bilo kakvih učinkovitih mjera za rješavanje tog problema.
29. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno pravo apelanata na suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
30. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. rujna 2022. godine, toč. 32.–34.), Ustavni sud smatra da apelantima, u smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti iznos od po 500,00 KM.
31. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
32. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VII.Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, s obzirom na to da duljina trajanja postupka utvrđivanja visine troškova odvjetnika u postupku sporazumnog određivanja naknade za eksproprirane nekretnine od devet godina i sedam mjeseci a priori ne zadovoljava standard „razumnog roka“, a organi uprave ni sud nisu ukazali na postojanje okolnosti koje bi opravdale toliku duljinu trajanja tog postupka.
34. S druge strane, Ustavni sud zaključuje da nisu povrijeđeni ostali aspekti prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije s obzirom na to da apelanti u apelaciji ponavljaju navode koje su organi uprave i sud razmotrili i o njima dali relevantno obrazloženje, koje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.
35. Na temelju članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić