Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1426/21 (B.D.)

Odluka donesena 13. 07. 2023.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Izvršni postupak
  • Zastara
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1426/21

Apelacija

Odluka o meritumu

13. 07. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-1426/21, rješavajući apelaciju B. D., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Helen Keller, potpredsjednica Seada Palavrić, sutkinja Angelika Nußberger, sutkinja Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 13. jula 2023. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija B. D.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka, koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 687534 18 Gži od 25. januara 2021. godine.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da B. D. u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog zbog dužine trajanja izvršnog postupka, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se kao neosnovana apelacija B. D. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 687534 18 Gži od 25. januara 2021. godine, u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. B. D. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Majda Salkanović Aljić, advokat iz Živinica, podnio je 23. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 687534 18 Gži od 25. januara 2021. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 18. jula 2022. godine zatraženo je od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda da dostave odgovore na apelaciju. Također, 18. jula i 24. novembra 2022. godine zatraženo je od izvršenika Federacije BiH, Federalnog ministarstva rada i socijalne politike (u daljnjem tekstu: izvršenik), da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 26. jula do 6. decembra 2022. godine.

4. Odgovori na apelaciju dostavljeni su 16. novembra odnosno 7. decembra 2022. godine apelantovoj punomoćnici na izjašnjenje, ali ona nije dostavila izjašnjenje u ostavljenom roku. III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 25. decembra 2017. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažnog i izvršnog rješenja Centra za socijalni rad „Lukavac“. Apelant je kao sredstvo izvršenja predložio zapljenu izvršenikovih novčanih sredstava koja se nalaze na određenim transakcijskim računima, preciznije navedenim u prijedlogu za izvršenje. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 687534 18 I od 2. februara 2018. godine određeno je predloženo izvršenje.

7. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 I 687534 18 I od 16. maja 2018. godine usvojen je izvršenikov prigovor, rješenje o izvršenju stavljeno van snage, ukinute su sve radnje i obustavljen je izvršni postupak. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da je izvršenik istakao prigovor zastarjelosti potraživanja. U vezi s tim, navedeno je da apelant izvršnom ispravom organa uprave potražuje novčana sredstva za ličnu invalidninu I grupa, dodatak za njegu i pomoć od drugog lica I grupa u procentu od 10%, za period od 7. juna 2011. do 6. jula 2012. godine. Dalje je naveo da apelantova potraživanja predstavljaju povremena potraživanja jer dospijevaju mjesečno, ubuduće, u tačno određenom iznosu. Sud je istakao da u skladu s odredbama člana 372. stav (1) i člana 379. stav (2) Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) ta potraživanja zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Općinski sud je naveo da je, u odnosu na period za koji apelant traži naplatu potraživanja po izvršnoj ispravi, posljednje davanje zastarjelo 7. jula 2015. godine, a da je apelant prijedlog za izvršenje podnio 25. decembra 2017. godine. Imajući to u vidu, Općinski sud je zaključio da je apelantovo potraživanje zastarjelo.

8. Rješenjem Kantonalnog suda apelantova žalba je odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno.

9. Kantonalni sud je u obrazloženju naveo da lična invalidnina i dodatak za njegu i pomoć od drugog lica predstavljaju novčana primanja koja se utvrđuju u skladu sa Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice s djecom (u daljnjem tekstu: Zakon o osnovama socijalne zaštite). Nadalje, Kantonalni sud je ukazao da je odredbom člana 71. navedenog zakona propisano da se novčana primanja, utvrđena na osnovu tog zakona, isplaćuju u mjesečnim iznosima i to unazad, iz čega proizlazi da se radi o povremenim potraživanjima. U vezi s tim, Kantonalni sud je zaključio da je u konkretnom slučaju protekao rok od tri godine propisan odredbom člana 372. stav (1) ZOO, te da je apelantovo potraživanje zastarjelo.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da su redovni sudovi proizvoljno primijenili odredbe člana 372. stav (1) i člana 379. ZOO, odredbe člana 71. Zakona o osnovama socijalne zaštite, te da dug koji potražuje od izvršenika ne predstavlja povremena potraživanja. Apelant navodi da se u konkretnom slučaju nije mogao primijeniti rok zastare od tri godine, već rok od 10 godina. Apelant također navodi da je postupak dugo trajao, te da je zbog toga povrijeđeno i njegovo pravo na pravično suđenje zbog dužine trajanja postupka, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.000,00 KM.

II.Odgovori na apelaciju

11. Općinski sud, Kantonalni sud i izvršenik naveli su da u postupku nisu povrijeđena prava na koja se apelant poziva, odnosno da je apelacija neosnovana.

V.Relevantni propisi

12. Zakon o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, „Službeni list RBiH“ br. 2/92, 13/93, 13/94 i „Službene novine Federacije BiH“ br. 29/03 i 42/11). Za potrebe ove odluke koristi se tekst zakona kako je objavljen u službenim glasilima, jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi: Povremena potraživanja Član 372. stav (1) (1) Potraživanja povremenih davanja koja dospevaju godišnje ili u kraćim određenim razmacima vremena (povremena potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje izdržavanja, zastarevaju za tri godine od dospelosti svakog pojedinog davanja.

Potraživanja utvrđena pred sudom ili drugim nadležnim organima Član 379.

(1) Sva potraživanja koja su utvrđena pravnosnažnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog organa, ili poravnanjem pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastarelosti.

(2) Međutim, sva povremena potraživanja koja proističu iz takvih odluka ili poravnanja i dospevaju ubuduće, zastarevaju u roku predviđenom za zastarelost povremenih potraživanja.

13. Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom („Službene novine Federacije BiH“ br. 36/99, 54/04, 39/06, 14/09, 17/13 – OUSBiH, 5/14

– Rješenje USBiH, 45/16 i 40/18). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom („Službene novine Federacije BiH“ br. 36/99, 54/04, 39/06, 14/09, 17/13 – OUSBiH, 5/14 – Rješenje USBiH i 45/16), koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 71.

Novčana primanja utvrđena na osnovu ovog zakona za civilne žrtve rata isplaćuju se u mjesečnim iznosima i to unazad.

14. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 − ispravka, 33/06, 39/06 − ispravka, 39/09, 29/11 − OUSBiH, 74/11 − OUSFBiH, 35/12, 35/12 − Rješenje USBiH, 46/16, 36/17 − OUSBiH, 55/18 − Rješenje USBiH i 25/20 − OUSBiH). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 − ispravka, 33/06, 39/06 − ispravka, 39/09, 29/11 − OUSBiH, 74/11 − OUSFBiH, 35/12, 35/12 − Rješenje USBiH, 46/16 i 36/17 − OUSBiH), koji u relevantnom dijelu glasi: Član 5. stav (1) Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost i meritum

15. Ustavni sud zapaža da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale razloge dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

16. Apelant smatra da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

U odnosu na osporene odluke

17. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, između ostalog, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito na sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, tačka 23). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05, tačka 23).

18. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je usvojen izvršenikov prigovor te da je izvršni postupak obustavljen jer je apelantovo potraživanje zastarjelo u skladu s odredbama člana 372. stav (1) i članom 379. ZOO. Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud detaljno razmotrio apelantov prigovor da njegovo potraživanje ne predstavlja povremena potraživanja, te u vezi s tim i prigovore o primjeni odredaba ZOO u vezi sa zastarom potraživanja, koje ponavlja i u apelaciji, te da ih je ocijenio neosnovanim. O tome je Kantonalni sud u osporenom rješenju dao detaljno obrazloženje, koje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je već razmatrao isto činjenično i pravno pitanje, odnosno iste apelacione navode koje apelant ističe i u konkretnom slučaju, i da u vezi s tim nije utvrdio proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-831/21 od 5. oktobra 2022. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud također smatra da u konkretnom slučaju ne postoji ništa iz čega bi se moglo zaključiti da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav

1. Evropske konvencije na apelantovu štetu, niti je apelant pružio dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

19. Imajući u vidu praksu Ustavnog suda, kao i sve navedeno, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u odnosu na osporene odluke, neosnovani.

U odnosu na suđenje u razumnom roku

20. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (Mahmutović protiv Hrvatske, presuda od 15. februara 2007. godine, predstavka broj 9505/03, stav 26, Jakovljević i drugi protiv BiH, presuda od 23. jula 2019. godine, predstavka broj 51227/16, stav 82).

21. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 25. decembra 2017. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Kantonalnog suda 25. januara 2021. godine. Dakle, period od tri godine i jednog mjeseca.

22. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da je izvršni postupak po zakonu hitan, te da se nije radilo o složenom pitanju. Također, Ustavni sud smatra da ništa ne ukazuje na to da je apelant svojim postupcima utjecao na dužinu trajanja postupka, koji je za njega od većeg značaja.

23. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je postupak pred tim sudom trajao oko pet mjeseci računajući od dana podnošenja prijedloga za izvršenje. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je postupak pred Kantonalnim sudom trajao oko dvije godine i osam mjeseci računajući od dana donošenja rješenja o prigovoru. Pri tome, Ustavni sud zapaža da Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio obrazloženje kojim bi eventualno opravdao dužinu postupka pred tim sudom. Imajući u vidu navedeno, kao i to da je Ustavni sud već u nizu svojih odluka utvrdio da je prekomjerna dužina izvršnih postupaka pred sudovima u Bosni i Hercegovini rezultat sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti, za šta ne postoji ni djelotvoran pravni lijek (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2395/15 od 10. maja 2017. godine, tač. 42. i 51−52. i druge odluke od 10. maja 2017. godine, sve dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da dužina postupka u konkretnom slučaju ne zadovoljava standard „razumnog roka“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

24. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je prekršeno apelantovo pravo na suđenje u „razumnom roku“ kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

35. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. septembra 2022. godine, tač. 32−34), Ustavni sud smatra da, u smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknada nematerijalne štete zbog dužine trajanja izvršnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 500,00 KM. Ovu naknadu dužna je platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. Pravo na imovinu

25. Apelant također smatra da mu je u postupku koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se apelacioni navodi o povredi ovog prava, u suštini, zasnivaju na istim tvrdnjama koje je apelant istakao u vezi s pravom na pravično suđenje, koje je Ustavni sud razmotrio i obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke te zaključio da su neosnovani. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji ništa iz čega bi se moglo zaključiti da je apelantovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju također neosnovani.

VII.Zaključak

26. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije, imajući u vidu da je izvršni postupak, koji je po zakonu hitne prirode, trajao tri godine i mjesec dana, od čega pred Kantonalnim sudom dvije godine i osam mjeseci, pri čemu taj sud nije ponudio opravdanje za tako dugo trajanje postupka.

27. Nasuprot prethodnom, Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada nisu osnovani apelantovi navodi da su redovni sudovi postupali proizvoljno ili očigledno nerazumno, a nema ništa iz čega bi se moglo zaključiti da je apelantovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti je apelant pružio dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

28. Na osnovu člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić