Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4276/22 („KRAJINA BORAC“ d.o.o. Banjaluka)
Odluka donesena 01. 12. 2022.
- Privremena mjera - usvojena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4276/22
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
01. 12. 2022.
Tekst odluke
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić, dana 1. decembra 2022. godine u predmetu broj AP-4276/22, rješavajući zahtjev „KRAJINA BORAC“ d.o.o. Banjaluka u stečaju za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donijela je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Usvaja se zahtjev „KRAJINA BORAC“ d.o.o. Banjaluka u stečaju za donošenje privremene mjere.
Nalaže se odlaganje provođenja izvršnih radnji u predmetu Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 246519 22 I uključujući i prekid provođenja rješenja o protivizvršenju Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 01246519 16 I od 3. februara 2021. godine.
Ova odluka stupa na snagu odmah i obvezujuća je do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. „KRAJINA BORAC“ d.o.o. Banjaluka u stečaju (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dragana Prpoš, advokat iz Banjaluke, podnio je 14. novembra 2022. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 I 246519 22 Gž 4 od 10. oktobra 2022. godine i rješenja Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) br. 71 0 I 246519 22 I 2 od 25. maja 2022. godine i 71 0 I 246519 22 I 2 od 16. maja 2022. godine. Apelant je od Ustavnog suda zatražio donošenje privremene mjere kojom se odlaže izvršni postupak u predmetu Osnovnog suda broj 71 0 I 246519 22 I do donošenja odluke o apelaciji. Apelant je podneskom od 18. novembra 2022. godine urgirao postupanje u predmetu. Također, Žarko Dojčinović, Radana Milaković i Zoran Milaković su podneskom od 23. novembra 2022. godine tražili donošenje predložene privremene mjere. Apelant te Žarko Dojčinović i Radana Milaković su ponovo 24. i 25. novembra 2022. godine urgirali postupanje u predmetu.
Uvodne napomene
2. Ustavni sud ukazuje da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP-475/21 od 26. maja 2022. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) u odnosu na navode o povredi prava na imovinu odbio apelantovu apelaciju podnesenu protiv rješenja Okružnog suda broj 71 0 I 246519 20 Gž2 od 25. decembra 2020. godine i Rješenja Osnovnog suda broj 71 0 I 246519 16 I od 18. juna 2020. godine kojim je prihvaćen prijedlog za protivizvršenje „Malbašić Company“ d.o.o. Banjaluka“ (u daljnjem tekstu: tražilac protivizvršenja) i naloženo apelantu da mu preda u posjed sporni poslovni prostor. Apelacija je odbačena ratione materiae u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje. U navedenoj odluci, Ustavni sud je detaljno naveo činjenično stanje u vezi sa parničnim i izvršnim postupkom koji su vođeni između apelanta i drugih lica, koji su prethodili postupku protivizvršenja u kojem je donesena osporena odluka Okružnog suda.
Osporene odluke
3. U međuvremenu je u nastavku postupka protivizvršenja, postupajući po prijedlogu tražioca protivizvršenja, Osnovni sud donio rješenje o protivizvršenju broj 71 01246519 16 I od 3. februara 2021. godine, kojim je odredio protivizvršenje ispražnjenjem i predajom u posjed tražiocu protivizvršenja spornog poslovnog prostora.
4. Rješavajući u ponovnom postupku, nakon što je njegova prethodno donesena odluka ukinuta u žalbenom postupku i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje (vidi tač. 30-34. odluke AP-475/21), Osnovni sud je rješenjem 71 0 I 246519 22 I 2 od 16. maja 2022. godine, odbio apelantov prigovor protiv rješenja o protivizvršenju.
5. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 I 246519 22 I 2 od 25. maja 2022. godine, prekinuto je izvršenje određeno rješenjem o protivizvršenju, jer je rješenjem nadležnog suda od 17. maja 2022. godine nad apelantom otvoren stečajni postupak.
6. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 I 246519 22 Gž 4 od 10. oktobra 2022. godine, uvažena je žalba tražioca protivizvršenja, preinačeno rješenje Osnovnog suda od 25. maja 2022. godine i odbijen prijedlog za prekid postupka. Osim toga, ovim rješenjem je odbijena apelantova žalba i potvrđeno rješenje Osnovnog suda od 16. maja 2022. godine.
7. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je nepravilno rješenje Osnovnog suda o prekidu postupka jer se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba člana 109. stav 1. Zakona o stečaju. Također je obrazloženo da sporni poslovni prostor ne predstavlja stečajnu masu nego imovinu tražioca protivizvršenja. Nadalje, Okružni sud je zaključio da je Osnovni sud pravilno primijenio materijalno i procesno pravo kada je donio rješenje o odbijanju apelantovog prigovora. U vezi s tim, ukazano je da je apelant, u okolnostima vođenja različitih postupaka, imao mogućnost da raspolaže spornim poslovnim prostorom, ali da je istovremeno morao preuzeti rizik da će o njegovom pravu na sporni poslovni prostor biti drugačije odlučeno i da će ga eventualno morati vratiti u postupku protivizvršenja. Dalje je ukazano da je prvostepeni sud pravilno zaključio da nisu nastupile stvarne i pravne promjene iz člana 57. Zakona o izvršnom postupku.
8. Zaključkom Osnovnog suda od 11. novembra 2022. godine, određeno je pražnjenje i predaja u posjed spornog poslovnog prostora tražiocu protivizvršenja za 26. decembar 2022. godine.
9. Apelant navodi da mu je osporenim odluka prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava vidi u kršenju prava na pristup sudu, prava na nepristrasan sud, prava na obrazloženu presudu, proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava, te u kršenju principa pravne sigurnosti. Apelant ukazuje na odluku Ustavnog suda broj AP-1274/08 od 30. maja 2009. godine i odluku o privremenoj mjeri u tom predmetu od 4. septembra 2008. godine, te smatra da bi Ustavni sud trebao identično postupiti i u konkretnom predmetu.
10. U zahtjevu za donošenje privremene mjere, apelant traži da Ustavni sud prilikom odlučivanja postupi kao u Odluci o privremenoj mjeri broj AP-1274/08 od 4. septembra 2008. godine. Ističe da da se očekuje zakazivanje predaje u posjed spornog poslovnog prostora, da će doći do nastanka štete trećim licima koji su vlasnici spornog poslovnog prostora i izdaju ga u zakup (ugostiteljski objekt u kojem je zaposleno 30 radnika), kao i da je nad apelantom otvoren stečajni postupak.
11. U urgenciji od 18. novembra 2022. godine, apelant navodi da je za 26. decembar 2022. godine zakazana predaja u posjed spornog poslovnog prostora. Također navodi da je jedan od vlasnika pokrenuo parnični postupak radi utvrđivanja nedopuštenim izvršenje po rješenju o protivizvršenju Osnovnog suda od 18. juna 2020. godine, u kojem postupku je odbijen prijedlog za određivanje sudske mjere obezbjeđenja za odlaganje izvršenja rješenja o protivizvršenju.
12. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (2) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj odredbi predsjednik Ustavnog suda može izuzetno odlučiti o privremenoj mjeri u nemogućnosti sazivanja sjednice Ustavnog suda. Stoga u konkretnom slučaju, zbog nemogućnosti sazivanja sjednice Malog vijeća, ovu odluku o privremenoj mjeri donosi predsjednica Ustavnog suda, uz prethodnu saglasnost članova Malog vijeća.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
(2) Izuzetno, predsjednik Ustavnog suda može, u nemogućnosti sazivanja sjednice, odrediti privremenu mjeru iz stava (1) ovog člana.
13. Ustavni sud naglašava da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
14. Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o postupku protivizvršenja koji je posljedica dugogodišnjeg spora između apelanta i tražioca protivizvršenja u pogledu poslovnog prostora velike novčane vrijednosti, da je Ustavni sud donio više odluka u vezi navedenih postupaka i da je 17. maja 2022. godine nad apelantom otvoren stečajni postupak. Nadalje, apelant tvrdi da nije u posjedu spornog poslovnog prostora, da su treća lica vlasnici i posjednici spornog poslovnog prostora i da je jedan od vlasnika pokrenuo parnični postupak radi utvrđivanja nedopuštenosti izvršenja po rješenju o protivizvršenju Osnovnog suda od 18. juna 2020. godine. Također apelant ukazuje i da je predaja u posjed zakazana za 26. decembar 2022. godine i da će nastati ogromna šteta za vlasnike, te radnike ugostiteljskog objekta koji se nalazi u spornom poslovnom prostoru. Ustavni sud smatra da iz činjenica konkretnog predmeta proizlazi da su apelacijom pokrenuta ozbiljna pravna pitanja koja Ustavni sud mora razmotriti u redovnom postupku ispitivanja dopustivosti i merituma apelacije. Slijedom toga, Ustavni sud smatra da provođenje konkretnog postupka protivizvršenja može imati ozbiljne posljedice, prije svega, na apelantovo ustavno pravo na mirno uživanje imovine, zaštićeno članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da je, u smislu člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda, u datim okolnostima donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka te da je potrebno privremeno obustaviti provođenje izvršnih radnji u predmetu Osnovnog suda broj 71 0 I 246519 22 I. Ustavni sud također smatra očitim da odgoda protivizvršenja nije suprotna javnom interesu, niti bi se tom odgodom licima koja imaju pravni interes za sprovođenje protivizvršenja u konkretnom slučaju nanijela veća šteta, kao i to da bi provođenjem izvršnih radnji u predmetnom postupku apelantu moglo prouzročiti štetu koja bi se teško mogla popraviti, a sa druge strane je u interesu pravilnog vođenja postupka pred Ustavnim sudom.
15. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
16. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić