Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3232/22 (E. S.)
Odluka donesena 19. 01. 2023.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3232/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 01. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman, Zlatko M. Knežević i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nussberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 19. januara 2023. godine, u predmetu broj AP-3232/22, rješavajući apelaciju Enesa Smajlovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Enesa Smajlovića podnesena zbog nedonošenja odluke u predmetu koji se vodi pred Tužilaštvom Bosne i Hercegovine pod brojem T20 0 KTA 0014570 17, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Enes Smajlović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, podnio je 17. augusta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja „naredbe o provođenju istrage kao ni druge tužilačke odluke“ u predmetu koji se vodi pred Tužilaštvom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH) pod brojem T20 0 KTA 0014570 17.
2. Apelant je 30. avgusta 2022. godine dopunio apelaciju i podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se zabranjuje Obavještajno-sigurnosnoj agenciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: OSA) da do okončanja istrage u navedenom krivičnom predmetu prema njemu, kao oštećenom i podnositelju krivične prijave, preduzima „radnje praćenja, na drugim mjestima, koje nemaju javni karakter, praćenje komunikacija putem telekomunikacijskih i drugih oblika elektronskih uređaja, ulazak u pokretnu i nepokretnu imovinu u vlasništvu i posjedu istog“.
3. Apelant je 14. avgusta 2017. godine podnio Tužilaštvu BiH prijavu protiv nepoznatih lica, zbog postojanja osnova sumnje da su ona u označenom vremenskom periodu kontinuirano, organizovano i sistematski vršili prikupljanje i obradu apelantovih ličnih podataka i njegove porodice. Na navedeni način je, prema prijavi, počinjeno krivično djelo Neovlašteno prisluškivanje i zvučno ili optičko snimanje iz člana 147a. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine i krivično djelo Nedozvoljeno korištenje ličnih podataka iz člana 149. navedenog Zakona.
4. Postupajući po apelantovoj prijavi, Tužilaštvo BiH je formiralo predmet pod brojem T20 0 KTA 0014570 17 i saslušalo 21. septembra 2017. godine apelanta u svojstvu svjedoka u tom predmetu.
5. Apelant se 6. novembra 2017. godine obratio Tužilaštvu BiH sa zahtjevom za prioritetno postupanje i provođenje istrage u navedenom krivičnom predmetu.
6. Postupajući po apelantovom zahtjevu od 17. decembra 2018. godine, Sud BiH je dopisom od 3. januara 2019. godine obavijestio apelanta da protiv njega nije registrovan nijedan krivični postupak. U dopisu je, između ostalog, navedeno da je OSA, u skladu sa članom 91. Zakona o OSA, nadležna pod zakonom propisanim uslovima obavještavati građane o provođenju mjera i prikupljanju podataka, pa „se izvolite obratiti OSA“.
7. Apelant je dopisom od 24. septembra 2019. godine tražio od Tužilaštva BiH da ga, kao oštećenog, obavijesti o provođenju, neprovođenju ili obustavi istrage po njegovoj krivičnoj prijavi. Povodom tog dopisa, Tužilaštvo BiH je 3. februara 2020. godine obavijestilo apelanta da u krivičnom postupku postupa u skladu sa Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP BiH), te da se stranke i svi drugi učesnici u postupku obavještavaju u skladu sa odredbama navedenog Zakona.
8. Iz stanja spisa predmeta, proizlazi da je postupak po apelantovoj prijavi u toku pred Tužilaštvom BiH.
9. Apelant smatra da su mu prekršena prava iz člana II/3.e) i f) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. i 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) jer Tužilaštvo BiH nije donijelo tužilačku odluku u vezi sa navodima krivične prijave i podnesenim materijalnim dokazima. U vezi s tim, apelant navodi da su nakon podnošenja krivične prijave „počinioci“ nastavili kontinuirano, organizovano, sistematski i brutalno sa izvršavanjem prijavljenih krivičnih djela. Apelant ukazuje da se obraćao u više navrata molbama i zahtjevima Tužilaštvu BiH za postupanje po krivičnoj prijavi. S obzirom na navedeno, apelant ističe da je Tužilaštvo BiH podržavalo i podržava protivustavno i protivzakonito djelovanje direktora OSA, te određenih njenih uposlenika i spoljnih i međunarodnih saradnika.
10. U dopuni apelacije apelant ističe da se od 15. maja 2015. godine prema njemu i njegovoj porodici i dalje vrše opisane protivpravne radnje. Stoga je apelant tražio od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru pobliže opisanu u tački 2. ove Odluke.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.
12. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
13. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. U konkretnom slučaju se radi o apelantovoj krivičnoj prijavi protiv nepoznatih lica u kojem Tužilaštvo BiH nije donijelo odluku u smislu čl. 216, 224. i 225. ZKP BiH. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da Tužilaštvo BiH poduzima radnje radi provjere navoda iz apelantove prijave da je počinjeno krivično djelo. Dakle, postupak o predmetu apelacije je u toku, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
14. Pritom, Ustavni sud zapaža da je apelant problematizirao postupanje OSA protiv njega. U vezi s tim, a ne prejudicirajući ishod postupka pred Tužilaštvom BiH, Ustavni sud konstatuje da apelant, u smislu člana 91. Zakona o OSA, ima mogućnost da se pismenim putem obrati toj agenciji radi dobijanja relevantnih informacija. Štaviše, apelant je od 3. januara 2019. godine bio zvanično upoznat sa takvom mogućnošću (vidi tačku 6. ove Odluke).
15. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da u ovoj fazi apelacionog postupka nije u mogućnosti meritorno ispitati navode apelacije kako u pogledu postojanja samog miješanja u apelantov „privatni život“ u smislu stava 1. člana 8. Evropske konvencije, tako i u pogledu eventualne zakonitosti i neophodnosti miješanja u smislu stava 2. navedenog člana. Prednji zaključak Ustavnog suda ni u kojem slučaju ne dovodi u pitanje apelantova prava koja mu , u smislu relevantnih odredbi ZKP BiH, pripadaju kao oštećenom u krivičnom postupku.
16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić