Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3794/21 (E. L.)
Odluka donesena 19. 01. 2023.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3794/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 01. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman, Zlatko M. Knežević i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nussberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 19. januara 2023. godine, u predmetu broj AP-3794/21, rješavajući apelaciju Emina Lahmar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Emina Lahmar zbog „nemogućnosti realizacije potraživanja priznatih i evidentiranih u Tabeli stečajnih povjerilaca Općinskog suda u Sarajevu broj 09 65 St 020833 06 od 18. maja 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Emina Lahmar (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, čiji je punomoćnik Hajran Zeba advokat iz Sarajeva, podnijela je 5. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog „nemogućnosti realizacije potraživanja priznatih i evidentiranih u Tabeli stečajnih povjerilaca Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 09 65 St 020833 06 od 18. maja 2009. godine“.
2. Apelanticina majka Đ.S. je bila zaposlenica „Sarabon“ d.d. tvornica čokolade i kandita Sarajevo nad čijom je imovinom Rješenjem Općinskog suda broj 09 65 St 020833 06 St od 20. decembra 2006. godine otvoren stečajni postupak. U tom postupku Đ.S. je prijavila svoje potraživanje, a zatim je u tabeli stečajnih povjerilaca tog suda broj 09 65-St-020833-06 od 18. maja 2009. godine evidentirana kao povjerilac pod rednim brojem 262. Đ.S. je umrla 3. juna 2017. godine, a Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 O 653546 19 O 2 UPP-153/16 od 8. oktobra 2019. godine utvrdio da naknadno pronađenu imovinu iza nje čini navedeno novčano potraživanje, te je za zakonskog nasljednika prvog nasljednog reda proglasio apelanticu sa dijelom 1/1.
3. Budući da je naredbom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 K 011588 11 Kpp od 7. februara 2011. godine zabranjeno korištenje, otuđenje i bilo kakvo dalje raspolaganje imovinom stečajnog dužnika koja je navedena u toj naredbi do okončanja krivičnog postupka i da je ta naredba još na snazi, stečajni postupak protiv navedenog poduzeća još nije okončan.
4. Apelantica smatra da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na suđenje pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj je uz Evropsku konvenciju i pravo na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelantica navodi da svoje potraživanja ne može realizovati duže od 14 godina. Apelantica traži od Ustavnog suda da obaveže Vladu Kantona Sarajevo, koja je preuzela odgovornost za ispunjenje stečajnih potraživanja utvrđenih u tabeli stečajnih povjerilaca Općinskog suda, da joj isplati to potraživanje, kao i da joj Ustavni sud zbog povrede navedenih prava dodijeli naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3.300,00 KM.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Ustavni sud primjećuje da apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pravo na imovinu i pravo na efikasan pravni lijek zbog nemogućnosti realizacije navedenih potraživanja. Naime, apelantica tvrdi da je Vlada Kantona Sarajevo dužna da joj iz svojih sredstava isplati potraživani iznos, s obzirom da je preuzela odgovornost za ispunjenje stečajnih potraživanja utvrđenih u tabeli stečajnih povjerilaca Općinskog suda. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud u predmetu Bahrija Muminović i drugi protiv Bosne i Hercegovine, zauzeo stanovište: da aplikanti nisu iscrpili pravne lijekove moguće po zakonu jer nisu podnijeli tužbe radi utvrđenja da je javna vlast dužna da izmiri obaveze stečajnog dužnika i odbacio njihove aplikacije, (vidi Evropski sud, Bahrija Muminović i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 27. novembra 2018. godine, predstavka broj 14738/16).
8. Imajući u vidu praksu Evropskog suda, kao i činjenicu da apelantica nije na osnovu odredbi člana 54. Zakona o parničnom postupku, podnijela deklaratornu tužbu s ciljem utvrđivanja da su u konkretnom slučaju bili ispunjeni uslovi propisani odredbama člana 5. Zakona o privrednim društvima, kako bi Vlada Kantona Sarajevo bila odgovorna za izmirenje spornih potraživanja, Ustavni sud zaključuje da apelantica nije iscrpila pravne lijekove moguće po zakonu, pa je apelacija nedopustiva (vidi, Ustavni sud, Odluke o dopustivosti br. AP-1587/19 od 28. oktobra 2020. godine i AP-1206/22 od 8. juna 2022. godine dostupne na www.ustavnisud.ba ).
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić