Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1436/21 (Bosna i Hercegovina)
Odluka donesena 25. 09. 2025.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Državno vlasništvo
- Građanski postupak
- Javna vlast
- Pravično suđenje - jednakost strana u postupku
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1436/21
Apelacija
Odluka o meritumu
25. 09. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-1436/21, rješavajući apelaciju Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica
Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudija
Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 25. septembra 2025. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Bosne i Hercegovine.
Utvrđuje se povreda prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Ukida se Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj 12 0 U 006555 19 Uvp od 4. februara 2021. godine.
Predmet se vraća Vrhovnom sudu Republike Srpske koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bosne i Hercegovine podnesena protiv Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove broj 21.05/714-147/16 od 8. juna 2016. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine, podnijela je 23. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 12 0 U 006555 19 Uvp od 4. februara 2021. godine, Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 12 0 U 006555 17 U od 12. oktobra 2018. godine, Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ ili tuženi) broj 21.03/952.1-802/17 od 24. oktobra 2017. godine, Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Banjaluka, Područna jedinica Bijeljina (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ), broj 21.12/952.1-8-1552/15 od 23. maja 2017. godine, Rješenja drugostepenog organa broj 21.05/714-147/16 od 8. juna 2016. godine i Rješenja prvostepenog organa broj 21.12/714.1-1957/15 od 3. februara 2016. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda, drugostepenog i prvostepenog organa zatraženo je 28. novembra 2022. godine i 11. januara 2023. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Prvostepeni organ nije dostavio odgovor na apelaciju u ostavljenom roku. Ostali pozvani su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 2. do 8. decembra 2022. godine, pa su ti odgovori 19. decembra 2022. godine dostavljeni apelanticinom zakonskom zastupniku radi eventualnog izjašnjenja na odgovore. Apelanticin zakonski zastupnik nije dostavio izjašnjenje u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je 16. juna 2015. godine prvostepenom organu podnijela zahtjev za upis promjene prava vlasništva na nekretninama upisanim u zemljišnoknjižnom ulošku broj 792 katastarske općine Bijeljina 2, označenim kao katastarske čestice br. 3882/2, 3903/0 i 2068/1 (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine). Apelantica je tražila da se pravo vlasništva na spornim nekretninama uknjiži u njenu korist, umjesto do tada uknjižene Republike Srpske, Ministarstvo odbrane Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Republika Srpska). Istim zahtjevom apelantica je tražila i odgovarajuću promjenu posjednika spornih nekretnina u listu nekretnina broj 818/8 nadležnog katastarskog operata.
6. Apelantica se u zahtjevu pozvala na Zakon o odbrani Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o odbrani BiH), Sporazum o pitanjima sukcesije – Aneks A, Odluku o izmjenama i dopunama Odluke Predsjedništva Bosne i Hercegovine o veličini, strukturi i lokacijama Oružanih snaga Bosne i Hercegovine broj 01-50-1-1067-10/12 od 18. aprila 2012. godine (u daljnjem tekstu: Odluka Predsjedništva BiH), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine i Odluku Ustavnog suda broj U-1/11 od 13. jula 2012. godine. Apelantica je uz navedeni zahtjev, između ostalog, dostavila zemljišnoknjižni izvadak broj 792 (u daljnjem tekstu: zk. izvadak), posjedovni list broj 818/8 (u daljnjem tekstu: posjedovni list) i Odluku Predsjedništva BiH.
7. Prvostepeni organ je, u ponovnom postupku, razdvojio postupak po apelanticinom zahtjevu na postupak po zahtjevu za upis promjene prava vlasništva na spornim nekretninama i postupak po zahtjevu za promjenu posjednika spornih nekretnina.
Postupak po zahtjevu za upis promjene prava vlasništva
8. Rješenjem prvostepenog organa od 3. februara 2016. godine odbijen je apelanticin zahtjev za upis promjene prava vlasništva na spornim nekretninama.
9. Rješenjem drugostepenog organa od 8. juna 2016. godine odbijena je kao neosnovana apelanticina žalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja. U pouci o pravnom lijeku navedeno je da je to rješenje konačno u upravnom postupku i da se protiv njega ne može izjaviti žalba, ali da se može pokrenuti upravni spor tužbom kod mjesno nadležnog Okružnog suda u roku od 30 dana od dana prijema rješenja.
10. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da apelantica nije pokrenula upravni spor protiv drugostepenog rješenja.
Postupak po zahtjevu za upis promjene posjednika
11. Rješenjem prvostepenog organa, koje je potvrđeno rješenjem drugostepenog organa, odbijen je apelanticin zahtjev za upis promjene posjednika spornih nekretnina. Prvostepeni organ je u obrazloženju rješenja naveo da je kao posjednik na spornim nekretninama upisana Republika Srpska. Osim toga, kako je navedeno, dostavljena dokumentacija ne predstavlja valjan pravni osnov za promjenu posjednika u katastarskom operatu, u smislu čl. 59. i 60. Pravilnika za održavanje premjera i katastra zemljišta (u daljnjem tekstu: Pravilnik).
12. Apelantica je Okružnom sudu podnijela tužbu protiv navedenog rješenja. Navedena tužba je, kako to proizlazi iz stanja apelacionog spisa, dostavljena na odgovor drugostepenom organu kao tuženom, ali i Republici Srpskoj kao zainteresiranom licu (u daljnjem tekstu: zainteresirano lice). Presudom Okružnog suda odbijena je apelanticina tužba. Okružni sud je u obrazloženju presude ukazao da se zainteresirano lice u odgovoru na tužbu saglasilo s razlozima koji su navedeni u osporenom rješenju. Dalje, Okružni sud je ukazao da je odredbama člana 20. Zakona o održavanju premjera i katastra zemljišta (u daljnjem tekstu: Zakon) propisano da se promjene korisnika u katastarskom operatu provode, između ostalog, na osnovu pravosnažnih odluka sudova i drugih državnih organa koji odlučuju o promjeni prava na nekretninama. Dakle, pravni osnov za promjenu prava predviđen navedenim zakonskim odredbama istovremeno je i osnov za promjenu korisnika, odnosno posjednika. U vezi s tim, sud je ukazao da je svakom od tih pravnih osnova zajedničko da predstavljaju pojedinačni pravni akt kojim je nadležni organ odlučio o pravu vlasništva. Dalje, sud je naveo da Odluka Predsjedništva BiH uređuje veličinu, strukturu i lokaciju Oružanih snaga BiH. To su, kako je istaknuto, pitanja koja su od utjecaja na obavljanje djelatnosti oružanih snaga, a ne imovinska prava bilo kojeg subjekta. Isto tako, nijedan od ostalih pravnih osnova na koje se apelantica pozvala u zahtjevu ne predstavlja pravni akt o prijenosu spornih nekretnina s posjednika evidentiranog u katastarskom operatu (Republike Srpske) na apelanticu. Konačno, Okružni sud je naveo da „obaveza identifikacije nekretnine i pravnih subjekata na koje se odnosi njen prijenos jasno proizlazi i iz člana
60. Pravilnika“.
13. Apelantica je, zatim, podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda. Iz apelacionog spisa proizlazi da je taj zahtjev dostavljen na odgovor tuženom i zainteresiranom licu. Presudom Vrhovnog suda od 4. februara 2021. godine odbijen je apelanticin zahtjev. Vrhovni sud je, između ostalog, naveo da je pravilno prvostepeni organ odbio apelanticin zahtjev zbog nepostojanja osnova propisanih odredbama člana 59. Pravilnika. U vezi s tim, Vrhovni sud je istakao da je nižestepeni sud pravilno ukazao da dokumentacija koju je apelantica priložila uz svoj zahtjev ne može predstavljati pravni osnov za promjenu korisnika u katastarskom operatu. Naime, dostavljena dokumentacija „nigdje ne propisuje, niti navodi da se predmetne nekretnine imaju ex lege knjižiti na BiH“. Vrhovni sud je također naveo da su neosnovani apelanticini navodi da je nižestepeni sud povrijedio načelo ravnopravnosti strana u postupku. Naime, apelantica je navela da je sud nije pozvao da se izjasni o miješanju zainteresiranog lica u konkretan spor i da joj nije dostavio odgovor na tužbu koji je ona dala. Međutim, sud je zaključio da su ti navodi neosnovani jer za to nije bila potrebna apelanticina saglasnost.
IV.Apelacijaa)Apelacioni navodi
14. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica ističe da je u podnesenom zahtjevu navela da je konkretan postupak pokrenula na zahtjev Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine za uknjižbu perspektivne nepokretne vojne imovine, te da je dostavila odgovarajuću dokumentaciju kojom je dokazala pravni osnov za traženu uknjižbu. Dalje, navodi da je u zahtjevu posebno istakla da su sporne nekretnine, koje su vojnoperspektivna imovina, obuhvaćene navedenom Odlukom Predsjedništva BiH, u poglavlju 4. pod rednim brojem 7.4.3. pod nazivom Pješadijski bataljon – Kasarna „Vojvode Stepe Stepanovića“ Općina Bijeljina. Također, ukazuje da je uz podneseni zahtjev prvostepenom organu dostavila i zk. izvadak, posjedovni list i Odluku Predsjedništva BiH. U vezi s tim, apelantica ističe da su redovni sudovi pogrešnom primjenom relevantnih propisa odbili njen zahtjev iako ona sporne nekretnine „drži u faktičkom posjedu“.
15. Apelantica dalje navodi da su redovni sudovi u konkretnom slučaju dopustili učešće zainteresiranog lica kao umješača u konkretnom upravnom sporu, a da o tome nisu obavijestili apelanticu, niti su joj dostavili podnesak umješača. Naime, apelantica ističe da je o učešću zainteresiranog lica kao umješača obaviještena tek primitkom osporenih presuda, pa smatra da zbog toga pred sudom nije imala jednak i ravnopravan tretman u odnosu na suprotnu stranu u postupku.b)Odgovori na apelaciju
16. Vrhovni sud je, između ostalog, naveo da je „potpuno deplasiran“ apelanticin navod da joj nije data mogućnost da se izjasni na odgovor na tužbu, odnosno na umješačev odgovor na zahtjev za vanredno preispitivanje. U vezi s tim, kao i u vezi s apelanticinim navodima o pogrešnoj primjeni prava, Vrhovni sud je ponovio razloge koje je iznio u osporenoj presudi. Osim toga, Vrhovni sud je naveo da „izjašnjenje zainteresiranog lica nije bilo ni od kakvog značaja za donesenu odluku, pa nije bilo potrebno taj odgovor dostavljati apelantici na izjašnjenje“. Vrhovni sud je predložio da se apelacija odbije.
17. Okružni sud je naveo da u svemu ostaje pri razlozima navedenim u osporenoj presudi te da apelaciju smatra neosnovanom.
18. Drugostepeni organ je naveo da je u konkretnom upravnom postupku postupano pravilno i saglasno pozitivnim zakonskim propisima. Smatra da su apelanticini navodi neosnovani te predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
19. Zakon o održavanju premjera i katastra zemljišta („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 19/96 i 15/10)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst propisa sačinjen u Ustavnom sudu BiH, kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 20. stav (1) (1)Promene korisnika u katastarskom operatu provode se na osnovu pravosnažnih odluka sudova i drugih državnih organa koji odlučuju o promeni prava na nekretninama, kao i na osnovu ugovora overenih kod suda.
20. U Pravilniku za održavanje premjera i katastra zemljišta („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/09, 8/12 – odluka USRS i 35/12) relevantne odredbe glase:
Član 59. stav (1) (1) Osnovi za promjenu korisnika u katastarskom operatu su:
a) zakon,
b) pravosnažna odluka suda kojom je utvrđeno pravo na zemljištu,
v) pravosnažna odluka drugog nadležnog organa,
g) ugovor ovjeren kod suda i
d) ugovor ovjeren kod notara.
Član 60. (1) U odluci suda ili drugog nadležnog organa ili ispravi o pravnom poslu zemljište mora biti označeno prema podacima premjera i katastra zemljišta (broj i površina katastarske parcele, broj posjedovnog lista, naziv katastarske općine, ime, prezime i ime jednog roditelja, matični broj i prebivalište, odnosno naziv sjedišta dosadašnjeg i novog korisnika zemljišta). (2) Kada se provođenje promjene vrši na osnovu odluke nadležnog organa ili isprave o pravnom poslu u kojoj zemljište nije označeno na način opisan u stavu 1. ovog člana, Područna jedinica će zatražiti od organa, odnosno lica koje je ispravu sastavilo ili lica u čiju korist se provodi promjena, da u određenom roku uočene nedostatke otkloni. (3) Kada se promjena provodi na osnovu sudske odluke u kojoj zemljište nije označeno prema podacima iz stava 1. ovog člana, Područna jedinica će zatražiti od zainteresiranog lica, da u postupku pred nadležnim sudom uočene nedostatke otkloni. (4) Ukoliko nisu ispunjeni uvjeti iz stava 1. ovog člana, a uočeni nedostaci u određenom roku nisu otklonjeni, neće se izvršiti provođenje promjene u katastarskom operatu.
21. U Zakonu o upravnim sporovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 109/05 i 63/11) relevantne odredbe glase:
Član 13.
Tužena strana u upravom sporu je nadležni organ čiji se upravni akt osporava.
Treće lice kome bi poništaj osporenog upravnog akta neposredno bio na štetu (zainteresirano lice), ima u sporu položaj stranke.
Član 15. st. (1) i (2)
Upravni spor pokreće se tužbom.
Tužba se podnosi u roku od 30 dana od dana dostavljanja upravnog akta stranci koja podnosi tužbu.
22. U Zakonu o odbrani Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 88/05) relevantne odredbe glase:
Član 11. (Komanda i kontrola)
Predsjedništvo, djelujući prema konsenzusu, ima vrhovnu komandu i kontrolu nad Oružanim snagama.
Član 12. tačka f) (Nadležnosti Predsjedništva)
Predsjedništvo donosi odluke konsenzusom i nadležno je da:
f) određuje i mijenja veličinu i strukturu Oružanih snaga u skladu sa zakonom, Član 71. st. 2. i 3. (Prijenos nepokretne imovine) (2) Stručni tim u roku od 30 dana od prijema sveobuhvatnog popisa nepokretne imovine predlaže ministru odbrane plan za konačno postupanje sa svom nepokretnom imovinom koja će i dalje služiti za potrebe odbrane, a u skladu s važećim propisima. (3) Ministarstvo odbrane će 1. januara 2006. preuzeti na korištenje i ući u posjed nepokretne imovine iz stava (2) ovog člana. Član 81. stav 1. (Struktura i lokacije Oružanih snaga) (1) Veličinu, strukturu i lokacije novih Oružanih snaga predložit će ministar odbrane, a usvojiti Predsjedništvo najkasnije 1. jula 2006. godine.
23. Odluka o izmjenama i dopunama Odluke Predsjedništva Bosne i Hercegovine o veličini, strukturi i lokacijama Oružanih snaga Bosne i Hercegovine broj 01-50-1-1067-10/12 od 18. aprila 2012. godine u relevantnom dijelu glasi:
Lokacije i popuna OS BiH (…)
7.4. 3. Pješadijski bataljon (3.pb)/5. pbr
Lokacija: kasarna „Vojvoda Stepa Stepanović“, općina Bijeljina (…)
VI.Dopustivosta)Dopustivost u odnosu na odluke donesene u postupku po zahtjevu za upis promjene prava vlasništva
24. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na odluke donesene u postupku po zahtjevu za upis promjene prava vlasništva Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:b)Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.
25. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
26. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je, prema stanju u spisu i prema navodima iz apelacije, apelantica propustila da, u skladu s odredbama člana 15. Zakona o upravnim sporovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 109/05 i 63/11), u propisanom roku podnese tužbu nadležnom sudu protiv osporenog rješenja drugostepenog organa od 8. juna 2016. godine. Prema tome, budući da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija je u tom dijelu nedopuštena.b)Dopustivost u odnosu na odluke donesene u postupku po zahtjevu za upis promjene posjednika
27. Ustavni sud utvrđuje da apelacija, u tom dijelu, ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
VII.Meritum
28. Apelantica smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
29. Ustavni sud primjećuje da je apelantica nosilac javne vlasti. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, ali ne i Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, tač. 14. i 15, i AP-3444/19 od 7. aprila 2021. godine, tačka 28, objavljene na www.ustavnisud.ba). Međutim, primjenjivi standardi su isti. a)Pravo na pravično suđenje
30. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
31. U odnosu na apelanticine navode da joj je u konkretnom postupku povrijeđeno načelo ravnopravnosti, Ustavni sud podsjeća da načelo ravnopravnosti stranaka u postupku, kako je Evropski sud za ljudska prava utvrdio u svojoj praksi u kontekstu građanskog postupka, podrazumijeva da objema stranama mora biti data razumna mogućnost izlaganja svog predmeta, uključujući i iznošenje dokazne građe, pod uvjetima koji ih ne stavljaju u znatno podređen položaj u odnosu na protivnika (vidi Evropski sud za ljudska prava, Letinčić protiv Hrvatske, presuda od 3. maja 2016. godine, predstavka broj 7183/11, tačka 48).
32. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju apelantica isticala da su redovni sudovi povrijedili načelo ravnopravnosti stranaka pred sudom jer je nisu obavijestili o učešću zainteresiranog lica u postupku i nisu joj dostavili podneske koje je to zainteresirano lice dostavilo. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je, između ostalog, identično pitanje razmatrao u više svojih odluka (vidi, npr. AP-139/20 od 2. decembra 2021. godine, AP-5022/19 od 23. juna 2021. godine i AP-2004/18 od 20. maja 2020. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud je u tim predmetima, između ostalog, zaključio da je povrijeđeno apelanticino pravo na ravnopravnost stranaka pred sudom zato što su sudovi dopustili miješanje zainteresiranog lica, a da o tome nisu obavijestili apelanticu, niti su joj dostavili podneske zainteresiranog lica. Dovodeći u vezu stavove iz navedenih odluka Ustavnog suda s okolnostima konkretnog predmeta, Ustavni sud zaključuje da su redovni sudovi propustima na koje je apelantica ukazala u apelaciji prekršili njeno pravo na ravnopravnost stranaka pred sudom u konkretnom postupku.
33. U vezi s navodima koji se tiču proizvoljne primjene relevantnih propisa, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).
34. Ustavni sud zapaža da je apelanticin zahtjev za upis promjene posjeda na spornim nekretninama odbijen jer su organi uprave i redovni sudovi zaključili da dokumentacija koju je apelantica priložila uz svoj zahtjev ne može predstavljati pravni osnov za promjenu korisnika u katastarskom operatu. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da je u već navedenim predmetima (vidi tačku 32. odluke), između ostalog, zaključio da su organi uprave i redovni sudovi arbitrarnom primjenom odredbe člana 20. Zakona i člana 59. Pravilnika odbili apelanticine identične zahtjeve u tim predmetima. Naime, Ustavni sud je istakao da je apelantica podnošenjem posjedovnih listova nesporno identificirala nekretnine koje su predmet zahtjeva, te je u vezi s tim ukazao na navedene odredbe Zakona i Pravilnika, kao i na Odluku Predsjedništva BiH. Ustavni sud je u tim predmetima zaključio da je Predsjedništvo BiH zakonom ovlašteno da određuje imovinu koja će služiti za potrebe novih Oružanih snaga i da je u tom smislu nadležni organ ovlašten da odlučuje o konkretnim nekretninama.
35. Dovodeći u vezu stavove iz navedenih odluka Ustavnog suda s okolnostima konkretnog predmeta, Ustavni sud primjećuje da je Vrhovni sud do svojih zaključaka došao uprkos relevantnim odredbama Zakona o odbrani BiH, Sporazuma o pitanjima sukcesije – Aneks A i Odluci Predsjedništva BiH, pri čemu za takve zaključke nije dao razloge koji bi se mogli ocijeniti razumnim i uvjerljivim. Naime, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u osporenim odlukama zaključili da apelantica uz zahtjev nije priložila niti jedan dokument koji bi, shodno relevantnim propisima, predstavljao pravni osnov za promjenu korisnika u katastarskom operatu. Međutim, dovodeći u vezu okolnosti konkretnog predmeta s praksom Ustavnog suda iz prethodne tačke ove odluke, Ustavni sud zaključuje da su sudovi na taj način sud propustili da uzmu u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno relevantni za donošenje odluke u konkretnom postupku. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je prekršeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u segmentu prava na obrazloženu odluku. Prema tome, Ustavni sud smatra da je s ciljem zaštite apelanticinih ustavnih prava potrebno ukinuti odluku Vrhovnog suda te predmet vratiti tom sudu kako bi donio novu odluku u skladu s garancijama prava na pravično suđenje.
36. Imajući u vidu sve navedeno, podržavajući pri tome već zauzetu praksu u predmetima br. AP-
139/20, AP-5022/19 i AP-2004/18, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju došlo do kršenja apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.b)Pravo na imovinu
37. S obzirom na zaključak o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud ne smatra potrebnim posebno razmatrati apelanticine navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.
VIII.Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da je Vrhovni sud osporenom odlukom povrijedio apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine kada je arbitrarno tumačio relevantne odredbe Zakona i Pravilnika i kada je zaključio da apelantica nije ispunila zakonski osnov za upis promjene prava posjeda u katastarskom operatu. Također, prekršeno je apelanticino pravo na ravnopravnost stranaka pred sudom u slučaju kada apelantica nije imala jednak procesnopravni tretman budući da kao suprotna strana u konkretnom postupku nije bila obaviještena o učešću zainteresiranog lica u postupku, niti su apelantici dostavljeni odgovori na njenu tužbu i zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke koje je to zainteresirano lice dostavilo.
39. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka m), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman