Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-581/21 (S. A.)

Odluka donesena 13. 07. 2023.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - nepristrasan sud
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-581/21

Apelacija

Odluka o meritumu

13. 07. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-581/21, rješavajući apelaciju Sabahudina Ahatovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Helen Keller, potpredsjednica Seada Palavrić, sutkinja Angelika Nußberger, sutkinja Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 13. jula 2023. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Sabahudina Ahatovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Mal 299084 20 Gž 2 od 6.

januara 2021. godine.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantu Sabahudinu Ahatoviću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se kao neosnovana apelacija Sabahudina Ahatovića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Mal 299084 20 Gž 2 od 6. januara 2021. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Sabahudin Ahatović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 22. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Mal 299084 20 Gž 2 od 6. januara 2021. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu – Odjeljenje za sporove male vrijednosti Ilidža (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Mal 299084 20 Mal 3 od 21. septembra 2020. godine. Na traženje Ustavnog suda, apelant je 3. marta 2021. godine dopunio apelaciju. Apelant je 17. marta 2022. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Ustavni sud je Odlukom o privremenoj mjeri broj AP-581/21 od 24. marta 2022. godine odbio apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i tužitelja JP „Hrvatske telekomunikacije“ d.d. Mostar, Odjel za pravne poslove Grude (u daljnjem tekstu: tužitelj) zatraženo je u periodu od 23. do 25. marta 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju.

4. Kantonalni sud je 29. marta 2022. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Općinski sud 6. aprila 2022. godine. Tužitelj nije dostavio odgovor na apelaciju u ostavljenom roku.

5. Odgovori na apelaciju su 10. maja 2022. godine dostavljeni apelantu radi eventualnog izjašnjenja. Apelant je 17. maja 2022. godine dostavio izjašnjenje na odgovore u ostavljenom roku. III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

7. Tužitelj je 31. augusta 2011. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog Muhidina Ahatovića (u daljnjem tekstu: apelantov otac) radi isplate potraživanja.

8. Apelantov otac je 17. aprila 2012. godine preminuo.

9. Općinski sud je rješenjem od 23. novembra 2017. godine prekinuo postupak zbog smrti apelantovog oca.

10. Tužitelj je 26. marta 2018. godine dostavio podnesak Općinskom sudu u kojem je ispravio ime apelantovog oca i predložio da se nastavi prekinuti postupak s obzirom na to da je okončan ostavinski postupak iza apelantovog oca i apelant proglašen njegovim zakonskim nasljednikom.

11. Općinski sud je rješenjem od 21. maja 2018. godine nastavio prekinuti postupak i pozvao apelanta kao zakonskog nasljednika da preuzme postupak u toj pravnoj stvari.

12. Općinski sud je podneskom od 26. marta 2019. godine dostavio apelantu tužbu radi dostavljanja odgovora na tužbu.

13. Općinski sud je donio presudu od 16. septembra 2019. godine kojom je obavezao apelanta da tužitelju isplati na ime duga novčani iznos naveden u izreci presude. Međutim, postupajući po apelantovoj žalbi, Kantonalni sud je rješenjem od 26. februara 2020. godine uvažio žalbu, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje. Osporene odluke

14. Rješavajući u ponovnom postupku, Općinski sud je donio Presudu broj 65 0 Mal 299084 20 Mal 3 od 21. septembra 2020. godine kojom je apelant obavezan da tužitelju isplati iznos od 443,84 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.

15. U obrazloženju presude Općinski sud je ukazao na odredbe člana 17. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), člana 143. Zakona o nasljeđivanju Bosne i Hercegovine i čl. 7. i 123. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) i zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan. Dalje, Općinski sud je zaključio da nije osnovan istaknuti prigovor nedostatka pasivne legitimacije. U vezi s tim, obrazloženo je da je tačno da je tužitelj u tužbi apelantovog oca označio kao Muhidim Ahatović, ali da je u toku 2014. godine sudu upućivao podneske u kojima je navedeno tačno ime. Općinski sud je to ocijenio kao ispravku navoda iz tužbe. Nadalje, Općinski sud je ocijenio neosnovanim apelantov prigovor da on nije jedini nasljednik iza umrlog oca i da postoji testamentarna nasljednica. U vezi s tim, ukazano je da iz rješenja o nasljeđivanju od 5. decembra 2014. godine i dopunskog rješenja proizlazi da je apelant proglašen zakonskim nasljednikom svog oca i da je naslijedio određene nekretnine i novčana potraživanja u banci.

16. Općinski sud je naveo da je apelantov otac koristio tužiteljeve usluge i da je neplaćanjem računa za određeni period stvorio dug u utuženom iznosu. Dalje je navedeno da je odluka u odnosu na apelanta donesena u skladu sa članom 143. Zakona o nasljeđivanju. Dalje je obrazloženo da se smatra da lice koje nasljedničkom izjavom prihvati naslijeđe ostavitelja prihvata i njegove dugove do visine naslijeđene imovine, u smislu člana 143. Zakona o nasljeđivanju. Istaknuto je da je apelant proglašen nasljednikom, te da tokom postupka nije osporavao postojanje duga, niti njegovu visinu. Stoga je Općinski sud sa sigurnošću mogao zaključiti da dug u utuženom iznosu jeste dug koji ne prelazi vrijednost naslijeđene imovine. Općinski sud je obavezao apelanta na isplatu zakonskih zateznih kamata od dana dospijeća svakog pojedinačnog računa do dana isplate, u skladu sa čl. 277. i 324. ZOO-a jer je zakasnio s isplatom duga.

17. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Mal 299084 20 Gž 2 od 6. januara 2021. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđena presuda Općinskog suda. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da su neosnovani apelantovi žalbeni navodi. U vezi s tim, ukazano je da prvostepeni sud nije povrijedio odredbe parničnog postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo. Dalje je ocijenjeno da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da je apelant dužan isplatiti dug svog oca, koji je nastao u obligacionopravnom odnosu s tužiteljem. Također je ukazano da je prvostepeni sud pravilno cijenio da je apelant pasivno legitimiran za isplatu duga jer je na osnovu rješenja o nasljeđivanju naslijedio nekretnine i novčana sredstva. Stoga je apelant dužan isplatiti konkretni dug u skladu sa članom 143. Zakona o nasljeđivanju. Kantonalni sud je zaključio i da je prvostepeni sud pravilnom primjenom čl. 277. i 324. ZOO-a donio odluku o isplati zakonskih zateznih kamata.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

18. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenog prava vidi u proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava, te kršenju prava na suđenje u razumnom roku i principa nepristrasnosti suda. U vezi s tim, apelant ističe da je Općinski sud vodio postupak pet i po godina nakon smrti njegovog oca i primao tužiteljeve podneske, umjesto da ga prekine u smislu člana 378. stavak 1. ZPP-a. Također ističe da je Općinski sud primao tužiteljeve podneske a da u tom periodu nije preduzeo nijednu pravnu radnju kojom bi ustanovio da je lice preminulo. Navodi i da je obavezan da tužitelju plati zakonske zatezne kamate od dana podnošenja tužbe, a tužbu je dobio nakon osam godina. Apelant tvrdi da je psihički povrijeđen jer je sud bio pristrasan i nije se obazirao na njegove žalbene navode.

II.Odgovor na apelaciju

19. Kantonalni sud navodi da su neosnovani apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje. Dalje navodi da je osporenu odluku donio pravilnom primjenom materijalnog i procesnog prava. Ukazuje na datume kada je primio predmet na postupanje po žalbama i da je bio obuhvaćen Planom rješavanja starih predmeta.

20. Općinski sud, u suštini, smatra da nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku jer je postupak protiv apelanta vođen tek od 26. marta 2018. godine kada ga je tužitelj obavijestio o apelantu kao nasljedniku. U vezi s tim, navodi da je parnični postupak prvobitno vođen protiv apelantovog oca, ali da parnica nikad nije otpočela budući da je apelantov otac preminuo. Stoga je rješenjem prekinuo postupak, koji se mogao nastaviti samo po zahtjevu ovlaštenih lica. Ističe i da nije mogao utjecati na činjenicu da li će tužitelj obavijestiti sud o nasljednicima i da li je proveden ostavinski postupak. Općinski sud ukazuje da je od dana saznanja da apelant želi nastaviti postupak ažurno preduzimao pravne radnje s ciljem blagovremenog okončanja postupka. Općinski sud također smatra neosnovanim apelantove navode o pristrasnosti suda. Ističe da je apelantu data mogućnost da sudjeluje u postupku i da je donio odluku prema važećim pravilima materijalnog i procesnog prava.

21. Apelant u izjašnjenju na odgovore ponavlja navode iz apelacije i smatra neosnovanim i paušalnim navode Općinskog suda. Ističe da je tužitelj dostavljao podneske Općinskom sudu u toku 2014. godine, što je navedeno i u prvostepenoj presudi, pa smatra da je Općinski preduzimao pravne radnje dvije godine nakon smrti apelantovog oca.

V.Relevantni propisi

22. Zakon o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi: Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 378. stav (1) tačka 1) Postupak se prekida:

1) kad stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost;

Član 381. stav (1) (1) Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 378. tač. 1. do 4. ovog zakona nastavit će se kad nasljednik ili staralac ostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravitelj ili pravni sljedbenici pravne osobe preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.

23. Zakon o nasljeđivanju – prečišćeni tekst („Službeni list SRBiH“ br. 7/80 i 15/80): Član 143. stav (1) Nasljednik odgovora za dugove ostaviočeve do visine vrijednosti nasljeđene imovine.

24. Zakon o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, „Službeni list RBiH“ br. 2/92, 13/93 i 13/94 i „Službene novine FBiH“ br. 29/03 i 42/11) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst zakona sačinjen u Ustavnom sudu, kako je objavljivan u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Kad se duguje Član 277. stav (1) (1) Dužnik koji zadocni s ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim zakonom.

Kad dužnik dolazi u docnju Član 324.

(1) Dužnik dolazi u docnju kad ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje.

(2) Ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u docnju kad ga poverilac pozove da ispuni obavezu, usmeno ili pismeno, vansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čija je svrha da se postigne ispunjenje obaveze.

VI.Dopustivost i meritum

25. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana, u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

26. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje.

27. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] U odnosu na osporenu odluku

29. Apelant, u suštini, smatra da je u konkretnom postupku proizvoljno primijenjeno materijalno i procesno pravo, te prekršeno pravo na nepristrasan sud. U vezi s tim navodima, Ustavni sud ukazuje da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, tačka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05, tačka 23).

30. U pogledu apelacionih navoda o kršenju principa nepristrasnosti suda, Ustavni sud zapaža da apelant nije obrazložio te navode, niti je ponudio dokaze koji bi ukazivali na subjektivnu ili objektivnu pristrasnost redovnih sudova, niti u spisu apelacije postoje objektivni dokazi koji bi ukazivali na razumnu sumnju da su redovni sudovi prilikom odlučivanja o apelantovim pravima bili pristrasni. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelantovi navodi, u nedostatku drugih argumenata i dokaza, sami po sebi ne dovode u pitanje poštovanje principa nepristrasnosti suda iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te smatra da su ti navodi neosnovani.

31. Nadalje, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi dali jasno i relevantno obrazloženje o tome zašto je apelant kao nasljednik obavezan da plati tužiteljeva potraživanja prema apelantovom ocu, sa zakonskom zateznom kamatom (vidi tač. 15–17. ove odluke). Pri tome, redovni sudovi su se pozvali na relevantne odredbe Zakona o nasljeđivanju i ZOO-a, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim ili očigledno nerazumnim budući da su dati odgovori na sva pitanja koja su bila relevantna za odlučivanje. U pogledu apelantovih navoda kojim ukazuje na propust Općinskog suda da prekine postupak odmah nakon smrti apelantovog oca, Ustavni sud primjećuje da iz činjenica konkretnog predmeta ne proizlazi da je Općinski sud informiran o smrti apelantovog oca u periodu prije donošenja rješenja o prekidu konkretnog postupka, niti je apelant dostavio bilo kakav dokaz za te svoje navode. Stoga, Ustavni sud te navode smatra neosnovanim. Na kraju, Ustavni sud ističe da apelant niti jednim navodom nije doveo u pitanje pravičnost postupka u konkretnom slučaju, niti je dokazao da je postupak na bilo koji način u procesnom smislu proveden na njegovu štetu, već je samo nezadovoljan rezultatom postupka.

32. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da osporenom odlukom Kantonalnog suda nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na ostale aspekte tog prava. U odnosu na dužinu trajanja postupka

33. Ustavni sud ponavlja da se opravdanost dužine postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih organa vlasti, te šta je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, presuda od 7. februara 2002. godine, predstavka broj 53176/99, tačka 38. i Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. marta 2021. godine, predstavka broj 59181/18, tačka 18).

34. U odnosu na apelantove navode kojima ukazuje na dužinu trajanja postupka pred redovnim sudovima, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, u pogledu relevantnog perioda koji se uzima u obzir u predmetima u kojima je apelant kao nasljednik stupio na položaj podnositelja tužbe ili zahtjeva, razmatrao cjelokupnu dužinu postupka, tj. od dana kada je apelantov prednik pokrenuo postupak (vidi npr. Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP-859/21 od 6. aprila 2022. godine, tačka 32. i AP-146/21 od 6. aprila 2022. godine, tačka 28, dostupne na www.ustavnisud.ba). S druge strane, Ustavni sud je u Odluci broj AP-3368/16, u kojoj je apelant stupio u postupak kao tuženi, kao početak relevantnog perioda uzeo u obzir datum kada je apelant stupio u postupak (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3368/16 od 11. oktobra 2018. godine, tačka 39, dostupna na www.ustavnisud.ba). U konkretnom predmetu, nesporno je da je apelant u postupak stupio na mjesto svog oca, koji je u postupku imao procesni položaj tuženog. Međutim, Ustavni sud podsjeća i da je apelant, u skladu s relevantnim odredbama ZOO-a, obavezan na isplatu zakonske zatezne kamata od dana dospijeća svakog pojedinog računa. Imajući u vidu da su sporni računi iz 2010. i 2011. godine, navedeni početak toka zakonske zatezne kamata i okolnost da apelant u suštini mora platiti kamatu za čitav period postupka, Ustavni sud smatra da je u specifičnim okolnostima apelantovog slučaja, pri ispitivanju standarda „razumnog roka“, neophodno razmatrati period trajanja postupka u cijelosti. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od 31. augusta 2011. godine kada je tužitelj podnio tužbu protiv apelantovog oca pa do donošenja presude Kantonalnog suda 6. januara 2021. godine kao konačne odluke. Pri tome, Ustavni sud će uzeti u obzir da je prvostepeni postupak prekinut u periodu od oko šest mjeseci i da u tom periodu Općinski sud nije mogao objektivno postupati (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3397/20 od 20. aprila 2022. godine, tačka 48, dostupna na www.ustavnisud.ba). Dakle, predmet ocjene je period od oko osam godina i 11 mjeseci. Dalje, Ustavni sud zapaža da se ne radi o složenom predmetu i da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja postupka.

35. Ustavni sud zapaža da je prvostepeni postupak, nakon podnošenje tužbe Općinskom sudu pa do njegovog prekida, trajao preko šest godina i da ne proizlazi da je u tom period Općinski sud preduzimao bilo kakve procesne radnje. Nakon što je prekinuti postupak nastavljen, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u roku od godinu i četiri mjeseca donio prvostepenu odluku. Dalje, žalbeni postupak pred Kantonalnim sudom je trajao relativno kratko, oko pet mjeseci, nakon čega je predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje. Ponovni postupak pred Općinskim sudom i Kantonalnim sudom je okončan u ukupnom periodu od oko 11 mjeseci. Pri tome, Općinski sud se u odgovoru na apelaciju izjasnio samo u odnosu dužinu trajanja postupka nakon apelantovog stupanja u parnicu, ali se nije izjasnio o periodu do prekida postupka kada, kako je rečeno, nije preduzimao bilo kakve procesne radnje. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedeno postupanje Općinskog suda nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku, tj. obavezom da efikasno i ekonomično preduzima raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja postupka. Stoga, sagledavajući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da je dužina postupka u okolnostima konkretnog slučaja bila prekomjerna, te da pretežnu odgovornost za tako dugo trajanje postupka snosi Općinski sud.

36. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da je prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u segmentu donošenja odluke u razumnom roku.

Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

37. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. septembra 2022. godine, tač. 32–34), Ustavni sud smatra da apelantu, u smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti iznos od 500,00 KM.

38. Navedeni iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VII.Zaključak

39. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je parnični postupak, u relevantnom periodu, trajao oko osam godina i 11 mjeseci, za šta odgovornost snosi Općinski sud koji nije pružio bilo kakve, objektivno prihvatljive razloge za tako dugo trajanje postupka.

40. S druge strane, nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na ostale aspekte tog prava kada je Kantonalni sud u osporenoj odluci dao jasne i zadovoljavajuće razloge za svoje odlučenje, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.

41. Na osnovu člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić