Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2142/22 (V.M.)
Odluka donesena 28. 04. 2025.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2142/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 28. aprila 2025. godine, u predmetu broj AP-2142/22, rješavajući apelaciju koju je podnijela V. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela V. M. protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 048217 21 Gž od 26. juna 2021. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. V. M. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Doboja, koju zastupa Zikreta Ibrahimović, advokat iz Tuzle, podnijela je 10. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 51 0 P 048217 21 Rev od 20. januara 2022. godine i Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 P 048217 21 Gž od 26. juna 2021. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Travniku od 30. novembra 2020. godina obavezani su tuženi (Srednjobosanski kanton i Općina Vitez) da tužiocima (C.I, M.Đ, J.J. i S.M.), solidarno isplate novčane iznose navedene u izreci presude. Istom presudom je odbijen apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se tuženi obavežu da joj solidarno isplate iznos od 74.063,25 KM sa zakonskom zateznom kamatom.
3. Presudom Kantonalnog suda od 26. juna 2021. godine odbijena je kao neosnovana apelantičina žalba izjavljena protiv prvostepene presude, dok su žalbe tuženih uvažene i prvostepena presuda preinačena tako što su odbijeni tužbeni zahtjevi ostalih tužilaca.
4. Presudom Vrhovnog suda od 20. januara 2022. godine odbijena je revizija tužilaca (C.I, M.Đ, J.J. i S.M.) izjavljena protiv drugostepene presude.
5. Iako je apelantica navela da je izjavila reviziju protiv drugostepene presude i da je Vrhovni sud presudom od 20. januara 2022. godine odbio njenu reviziju, Ustavni sud je uvidom u navedenu presudu Vrhovnog suda utvrdio da su reviziju izjavili ostali tužioci, ali ne i apelantica. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ukazuje da je navedenom presudom Kantonalnog suda od 26. juna 2021. godine odlučeno o poslednjem pravnom lijeku koji je apelantica koristila u konkretnom postupku.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-
106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da je apelantica propustila da, shodno odredbama člana 237. st. (1) i (2) Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15; u daljnjem tekstu: ZPP), protiv drugostepene presude izjavi reviziju Vrhovnom sudu. Naime, Ustavni sud zapaža da je prvostepenom presudom, koja je potvrđena drugostepenom presudom, odbijen apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se tuženi obavežu da joj solidarno isplate iznos od 74.063,25 KM. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da navedeni iznos prelazi imovinski cenzus propisan odredbama člana 237. stav (2) ZPP-a u kojem slučaju je revizija dozvoljena i predstavlja djelotvorni pravni lijek. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić