Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1281/22 (S.T.)

Odluka donesena 19. 01. 2023.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Stečaj
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1281/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 01. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman, Zlatko M. Knežević i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nussberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 19. januara 2023. godine, u predmetu broj AP-1281/22, rješavajući apelaciju S. T., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio S. T.

zbog nemogućnosti realiziranja potraživanja utvrđenog pravomoćnom i izvršnom Presudom na osnovu priznanja Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-P-07-000-001 od 19. septembra 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. S. T. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lukavca, podnio je 12. aprila 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nemogućnosti realiziranja potraživanja utvrđenog pravomoćnom i izvršnom Presudom na osnovu priznanja Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-P-07-000-001 od 19. septembra 2007. godine.

2. Apelant je 4. januara 2008. godine podnio Općinskom sudu u Tuzli prijedlog za izvršenje protiv izvršenika na osnovu pravomoćne i izvršne Presude na osnovu priznanja Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-P-07-000-001 od 19. septembra 2007. godine. Općinski sud u Tuzli je rješenjem o izvršenju od 10. januara 2008. godine odredio predloženo izvršenje. U međuvremenu, rješenjem Općinskog suda u Tuzli od 18. novembra 2015. godine, otvoren je stečajni postupak nad izvršenikom. Općinski sud u Lukavcu je, nakon što mu je predmet dostavljen na nadležno postupanje, donio rješenje od 23. juna 2016. godine kojim je prekinuo izvršni postupak pozivajući se na odredbu člana 378. tačka 2. Zakona o parničnom postupku FBiH, kojom je propisano da se postupak prekida kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka.

3. Apelant je zbog prekomjerne dužine ovog izvršnog postupka podnio apelaciju Ustavnom sudu, koji je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 4928/15 od 15. septembra 2016. godine usvojio apelaciju, naložio Vladi Tuzlanskog kantona da u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke apelantu isplati iznos od 2.400,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku.

4. Stečajni upravnik je 10. decembra 2021. godine obavijestio apelanta da je u stečajnom postupku djelimično izmireno njegovo potraživanje koje se odnosi na obaveze prema Zavodu PIO/MIO zaključno sa 30. junom 2001. godine. Nadalje, apelant je obaviješten da njegovo potraživanje za ostali period nije izmireno zbog nedostaka sredstava unovčenih iz stečajne mase. Stečajni postupak pravosnažno je okončan i stečajni dužnik/izvršenik je brisan iz sudskog registra.

5. Apelant ističe da mu je zbog toga što nije u cijelosti namirio svoje potraživanje utvrđeno navedenom presudom od 19. septembra 2007. godine prekršeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije. Apelant ističe da je stečajni postupak nad imovinom izvršenika, čiji je većinski vlasnik Vlada Tuzlanskog kantona, okončan, kao i da je izvršenik brisan iz sudskog registra a da mu iz stečajne mase nisu izmireni doprinosi za FZ PIO/MIO u periodu od 30. juna 2001. do 21. septembra 2006. godine.

6. Općinski sud u Tuzli je u odgovoru na apelaciju naveo da je rješenjem od 11. januara 2021. godine pravosnažno zaključen stečajni postupak nad imovinom izvršenika, zbog čega je 12. aprila 2021. godine donio rješenje da se izvršenik briše iz subjekta registra, na osnovu navedenog rješenja o zaključenju stečajnog postupka.

7. Općinski sud u Lukavcu je u odgovoru na apelaciju naveo tok postupka.

8. Ustavni sud je 26. septembra 2022. godine dostavio apelantu odgovore Općinskog suda u Tuzli i Općinskog suda u Lukavcu na izjašnjenje. Međutim, apelant nije dostavio izjašnjenje u ostavljenom roku.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

11. Ustavni sud primjećuje da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na imovinu i pravo na život zbog nemogućnosti realizacije navedenog potraživanja u cijelosti. Naime, apelant tvrdi da je stečajni postupak nad imovinom izvršenika, koji je u većinskom vlasništvu Vlade Tuzlanskog kantona, okončan, kao i da je izvršenik brisan iz sudskog registra a da mu iz stečajne mase nisu izmireni doprinosi za FZ PIO/MIO u periodu od 30. juna 2001. do 21. septembra 2006. godine. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud u predmetu Bahrija Muminović i drugi protiv Bosne i Hercegovine, koji se kao i u konkretnom slučaju odnosio na nemogućnost realizacije potraživanja zbog stečaja nad izvršenikom koji je u većinskom državnom vlasništvu, zauzeo stanovište: da aplikanti nisu iscrpili pravne lijekove moguće po zakonu jer nisu podnijeli tužbe radi utvrđenja da je javna vlast dužna da izmiri obaveze stečajnog dužnika i odbacio njihove predstavke zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih po zakonu, (vidi Evropski sud, Bahrija Muminović i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 27. novembra 2018. godine, predstavka broj 14738/16).

12. Imajući u vidu praksu Evropskog suda, kao i činjenicu da apelant nije na osnovu odredaba člana 54. Zakona o parničnom postupku, podnio deklaratornu tužbu s ciljem utvrđivanja da su u konkretnom slučaju bili ispunjeni uslovi propisani odredbama člana 5. Zakona o privrednim društvima, kako bi Vlada Tuzlanskog kantona bila odgovorna za izmirenje navedenih potraživanja, Ustavni sud zaključuje da apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, pa je apelacija nedopustiva (vidi, Ustavni sud, Odluke o dopustivosti br. AP-1587/19 od 28. oktobra 2020. godine i AP-1206/22 od 8. juna 2022. godine dostupne na www.ustavnisud.b a ).

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1281/22 (S.T.) | Sudska praksa | Aktio