Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4306/22 („SLAVULJICA-PETROL“ d.o.o. Teslić)
Odluka donesena 20. 12. 2022.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4306/22
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
20. 12. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Valerija Galić i potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević na sjednici održanoj 20. decembra 2022. godine u predmetu broj AP-4306/22, rješavajući zahtjev „SLAVULJICA-PETROL“ d.o.o. Teslić za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev „SLAVULJICA-PETROL“ d.o.o. Teslić za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. „SLAVULJICA-PETROL“ d.o.o. Teslić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Nenad Kovačević, advokat iz Teslića, podnio je 11. novembra 2022. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 Rs 101598 22 Rsž od 14. oktobra 2022. godine. Takođe, apelant je zatražio da Ustavni sud donese odluku o privremenoj mjeri kojom će se odložiti izvršenje Presude Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 85 0 Rs 101598 21 Rs od 10. juna 2021. godine do okončanja postupka po apelaciji.
2. Presudom Osnovnog suda broj 85 0 Rs 101598 21 Rs od 10. juna 2022. godine poništeno je apelantovo rješenje o prestanku radnog odnosa tužiteljici D. M. (u daljnjem tekstu: tužiteljica) broj 472/21 od 6. avgusta 2021. godine (u daljnjem tekstu: sporno rješenje). Istovremeno, apelantu je naloženo da tužiteljicu vrati na rad i rasporedi na poslove koje je obavljala prije otkaza ugovora o radu ili druge poslove koji odgovaraju njenim stručnim i radnim sposobnostima, u roku od 15 dana od dana prijema presude. Takođe, naloženo je apelantu da tužiteljici isplati naknadu na ime izgubljene plate i drugih primanja na koje ima pravo prema opštem aktu i ugovoru o radu u preciziranom mjesečnom iznosu od 1. septembra 2021. godine pa do dana vraćanja na rad, te da joj nadoknadi troškove postupka u iznosu navedenom u izreci presude. U obrazloženju, Osnovni sud je naveo da je u prvobitno postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljica tražila povratak na posao, isplatu naknada iz radnog odnosa, te nadoknadu troškova postupka. Zatim, Osnovni sud je naveo da je tužiteljica na pripremnom ročištu uredila postavljeni tužbeni zahtjev i tražila da se poništi sporno rješenje o. U vezi s tim, Osnovni sud je ukazao da se ne može smatrati da je tužiteljica time preinačila tužbu u smislu odredaba člana 56. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), pa su apelantovi prigovori u tom pravcu ocijenjeni neosnovanim. Naime, Osnovni sud je ukazao da iz činjeničnih navoda tužbe proizilazi da tužiteljica smatra da je apelantovo rješenje o prestanku radnog odnosa nezakonito, zbog čega je i tražila tužbenim zahtjevom da bude vraćena na posao. Pri tome, Osnovni sud je naveo da prethodno treba odlučiti o zakonitosti rješenja o prestanku radnog odnosa jer upravo od toga zavisi odluka o vraćanju tužiteljice na rad.
3. Dalje, Osnovni sud je utvrdio da je tužiteljica bila zaposlena kod apelanta po osnovu ugovora o radu na određeno vrijeme od 1. novembra 2020. godine do 1. februara 2021. godine te da je nakon isteka tog perioda nastavila da obavlja iste poslove kod apelanta. Zatim, Osnovni sud je ukazao da je apelant donio sporno rješenje zbog isteka vremena na koji je tužiteljici zasnovan radni odnos pri čemu se u obrazloženju spornog rješenja pozvao na ugovor o radu na određeno vrijeme iz 2021. godine, koji je istekao 31. avgusta 2021. godine. Osnovni sud je naveo da je u slučaju spora pred nadležnim organom poslodavac dužan dokazati postojanje razloga za otkaz ugovora o radu (član 187. Zakona o radu, u daljnjem tekstu: ZOR). Shodno tome, Osnovni sud je ukazao da se rješenje o prestanku radnog odnosa ne odnosi na ugovor o radu od 1. novembra 2020. godine, već na ugovor o radu iz 2021. godine koji nije izveden kao dokaz u parničnom postupku (dostavljen je samo ugovor o radu od 1. novembra 2020. godine). Osnovni sud je ukazao da na osnovu provedenih dokaza nije mogao utvrditi da li su apelant i tužiteljica nakon isteka ugovora o radu od 1. novembra 2020. godine zaključivali druge ugovore kojima je tužiteljici radni odnos produžavan ili je ona prećutno nastavila da obavlja poslove kod apelanta. Stoga je Osnovni sud, primjenom pravila o teretu dokazivanja, poništio sporno te u skladu sa članom 189. ZOR obavezao apelanta da tužiteljicu vrati na rad, te da joj isplati naknadu na ime izgubljene plate za određeni period.
4. Presudom Okružnog suda broj 85 0 Rs 101598 22 Rsž od 14. oktobra 2022. godine odbijene su apelantove žalbe i prvostepena presuda potvrđena. U obrazloženju, Okružni sud je ponovio činjenično utvrđenje Osnovnog suda, te ukazao da žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost osporene presude. Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud obrazložio zašto se uređeni tužbeni zahtjev ne može smatrati preinačenjem tužbe. Dalje, Okružni sud je u ocijenio neosnovanim apelantov navod da mu je uskraćeno pravo na raspravljanje iz člana 5. ZPP jer je apelantov punomoćnik bio obaviješten o pripremnom ročištu koje je bilo zakazano za 6. april 2022. godine. Navedeno je da je zapisnik sa pripremnog ročišta dostavljen apelantovom punomoćniku 8. aprila 2022. godine. Nadalje, Okružni sud je ukazao da je apelant uz žalbu, između ostalih, dostavio i ugovor o radu na određeno vrijeme od 30. juna 2021. godine, ali da to ne može uticati na drugačiju odluku jer apelant nije pružio dokaz da taj ugovor bez svoje krivice nije mogao iznijeti, odnosno predložiti do zaključenja glavne rasprave.
5. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant ukazuje na proizvoljnu primjenu odredaba ZPP i Zakona o radu. Smatra da je, s obzirom na datum saznanja, protekao rok u kojem tužiteljica mogla tražiti poništenje spornog rješenja, pa da je taj dio tužbenog zahtjeva trebao biti odbačen kao neblagovremen (član 67. ZPP). Takođe, apelant smatra da je pogrešan zaključak nižestepenih sudova da se ne radi o preinačenju tužbenog zahtjeva već o posebnom zahtjevu koji je prvi put podnesenom na pripremnom ročištu. Pri tome apelant ukazuje da mu nije data mogućnost da se o tome izjasni na zakonom propisan način (dostavom prepisa zapisnika ili podneska tužiteljice) te navodi da mu je uskraćeno pravo na raspravljanje iz člana 5. ZPP. Zatim, apelant ukazuje da drugostepeni sud nije odgovorio na žalbene navode u vezi prekluzivnog roka i primjene materijalnog prava. Pri tome, apelant navodi da su redovni sudovi zauzeli pravni stav koji je suprotan stavu iz presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 Rs 287629 21 Rev od 11. novembra 2021. godine kojim se rok iz člana 204. stav 1. ZOR definiše kao prekluzivan.
6. Apelant traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi odložio izvršenje presude Osnovnog suda broj 85 0 Rs 101598 21 Rs od 10. juna 2022. godine do okončanja postupka po apelaciji, jer će njenim izvršenjem za njega nastati nenadoknadiva šteta iako je stav redovnih sudova suprotan navedenoj presudi Vrhovnog suda .
7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
9. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
10. Ustavni sud naglašava da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Posebno je neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava, s obzirom da se takvi razlozi ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri.
11. Ustavni sud zapaža da apelant zahtjev za donošenje privremene mjere nije posebno obrazložio osim što je naveo da će izvršenjem presude za njega nastupiti nenadoknadiva šteta. Iz navedenog proizilazi da apelant zahtjev za donošenje privremene mjere zapravo zasniva na istim argumentima na kojima zasniva tvrdnje o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da razlozi koje je apelant naveo kao osnov za donošenje privremene mjere, koji se tiču merituma predmeta, ne predstavljaju razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere, u okolnostima konkretnog slučaja, u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
12. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, podnesene apelacije.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić