Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4301/22 (Mefa-Oil d.o.o. Kladanj)

Odluka donesena 24. 09. 2026.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršenje
  • Banka
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4301/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 09. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 25. septembra 2026. godine, u predmetu broj AP-4301/22, rješavajući apelaciju Mefa-Oil d.o.o. Kladanj, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mefa-Oil d.o.o. Kladanj zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Gradačcu kao predmet broj 28 0 Ip 063747 17 Ip, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Mefa-Oil d.o.o. Kladanj (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Haris Salkanović advokat iz Živinica, podnio je 14. novembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Gradačcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 28 0 Ip 063747 17 Ip.

2. Apelant je 27. jula 2017. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv „Panga-šped“ d.o.o. za transport, tgovinu i usluge (u daljnjem tekstu: izvršenik) na osnovu izvršne isprave, radi naplate novčane tražbine. Predloženo je da se izvršenje provede na sredstvima koje izvršenik ima na računima kod poslovnih banaka. Općinski sud je donio rješenje o izvršenju 26. februara 2019. godine i poslao ga istog dana bankama na provođenje. Banke su obavijestile sud da nije moguće provesti izvršenje zbog nedostatka sredstava, te da su rješenje o izvršenju zavele u registar blokade. Sud je obavijestio banke o pravosnažnosti rješenja o izvršenju te da je potrebno da prenesu novčana sredstva prema rješenju o izvršenju, ali banke su ponovo obavijestile sud o nedostatku sredstava na računu izvršenika, te da su rješenje o izvršenju zavele u registar blokade. Općinski sud je 11. novembra 2021. godine obavijestio apelanta o navedenim podnescima banaka.

3. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da postupak traje dugo i da još uvijek nije pravosnažno okončan. Ističe pasivnost suda pri donošenju rješenja o izvršenju, kao i pasivnost pri dostavi pravosnažnog rješenja o izvršenju bankama.

4. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da dug nije isplaćen zato što izvršenik nema novčanih sredstava na računu, a ne iz razloga što sud nije postupao po prijedlogu za izvršenje.

5. Ustavni sud je 30. novembra 2022. godine dostavio apelantu odgovor Općinskog suda na izjašnjenje. Međutim, apelant nije dostavio izjašnjenje u ostavljenom roku.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

8. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, dužina trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26, Jakovljević i drugi protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 51227/16, presuda od 23. jula 2019. godine, stav 82).

9. U vezi s konkretnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Zagrebačka banka d.d. protiv Hrvatske, presuda od 12. decembra 2013. godine, predstavka broj 39544/05, stav 199). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi Evropski sud, Fuklev protiv Ukrajine, predstavka broj 71186/01, presuda od 7. juna 2005. godine, st. 84-86, Kunashko protiv Rusije, predstavka broj 36337/03, presuda od 17. decembra 2009. godine, stav 38). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

10. Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom predmetu kao i da je postupak od većeg značaja za apelanta. Također, Ustavni sud smatra da apelant nije doprinio dužini trajanja izvršnog postupka. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u periodu od jedne godine i sedam mjeseci donio rješenje o izvršenju i dostavio ga banci na provođenje. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da su banke obavijestile sud o nedostatku sredstava na računima izvršenika, te da su rješenje o izvršenju zavele u registar blokade. Ustavni sud zapaža da je sud u nastavku postupka obavijestio banke o pravosnažnosti rješenja o izvršenju, nakon čega su banke ponovo dostavile obavijest o nedostatku sredstava na računu izvršenika, a sud je obavijestio apelanta o navedenim podnescima banaka. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u ponašanju Općinskog suda nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka, niti je apelant iznio bilo kakve opravdane argumente u tom pravcu, osim što se pozvao na navodno prekomjernu dužinu postupka. Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka, što je u ovom predmetu ispoštovano. Stoga, posmatrajući postupak u cjelini i imajući u vidu sve činjenice u ovom predmetu, posebno da su postojale objektivne okolnosti koje su odlučujućoj mjeri doprinijele dužini trajanja postupka, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje, odnosno da su navodi iz apelacije očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi u apelaciji pokreću ustavno pitanje na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji treba meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4301/22 (Mefa-Oil d.o.o. Kladanj) | Sudska praksa | Aktio