Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4705/22 (E. P. i „I-CRNI“ d.o.o. Cazin)

Odluka donesena 20. 12. 2022.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4705/22

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

20. 12. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. decembra 2022. godine, u predmetu broj AP-4705/22, rješavajući zahtjev Ekrema Puškara i „I-CRNI“ d.o.o. Cazin za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Ekrema Puškara i „I- CRNI“ d.o.o. Cazin za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Ekrem Puškar iz Cazina i „I-CRNI“ d.o.o. Cazin (u daljnjem tekstu: prvoapelant i drugoapelant ili apelanti), koje zastupa Mirzet Kasić, advokat iz Bihaća, podnijeli su 8. decembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 20 0 I 029914 22 Gž 2 od 18. oktobra 2022. godine, te rješenja Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) br. 20 0 Ip 029914 14 Ip od 23. juna 2022. godine i 20 0 Ip 029914 14 Ip od 15. juna 2016. godine.

2. Apelanti su istovremeno podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi se odložio izvršni postupak u predmetu Općinskog suda broj 20 0 Ip 029914 14 Ip do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.

3. Tražioci izvršenja (Ibrahim i Nevresa Alagić) su 4. jula 2014. godine podnijeli prijedlog za izvršenje protiv apelanata, kao izvršenika. Izvršenje je predloženo na osnovu ugovora o zasnivanju hipoteke na nekretninama drugoapelanta, radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 300.000,00 KM (u daljnjem tekstu: sporni dug). Drugoapelant je hipotekarni dužnik, a prvoapelant glavni dužnik.

4. Općinski sud je donio rješenje o izvršenju broj 20 0 Ip 029914 14 Ip od 15. juna 2016. godine kojim je odredio predloženo izvršenje. Odlučujući u ponovnom postupku o prigovoru apelanata, Općinski sud je donio rješenje broj 20 0 Ip 029914 14 Ip od 23. juna 2022. godine kojim je prigovor odbio. Apelanti su u prigovoru naveli da je sporni dug gotovo u cijelosti isplaćen. Nakon provedenog postupka prvostepeni sud je zaključio da apelanti nisu pružili niti jedan relevantan dokaz kojim bi tvrdnje iz prigovora potkrijepili. Tražitelji izvršenja su osporili navode apelanata da su isplatili sporni dug, pa je teret dokazivanja te tvrdnje bio je na apelantima. Iz priloženih dokaza (otpremnice kojima je drugoapelant vršio uplate poreza u ime firme „B&S“ d.o.o. Cazin koja je u vlasništvu tražitelja izvršenja i računi na ime isporuke robe koji su ispostavljeni drugoapelantu) sud nije mogao utvrditi osnovanost prigovora da je sporni dug isplaćen.

5. Kantonalni sud je rješenjem broj 20 0 I 029914 22 Gž 2 od 18. oktobra 2022. godine odbio žalbu apelanata. Po mišljenju Kantonalnog suda apelanti tokom postupka nisu pružili dokaz da se drugoapelant, kao hipotekarni dužnik, koji je dozvolio upis hipoteke kao obezbjeđenje plaćanja, obavezao da će tražiocima izvršenja, kao fizičkim licima, plaćati dug. Iz obrazloženja proizlazi da apelanti tokom postupka nisu dokazali ni da je drugoapelant preuzeo obavezu plaćanja spornog duga i da su o tome obavijestili tražioce izvršenja. Za sud je ostalo nepoznato na osnovu čega je drugoapelant plaćao poreze u ime društva „B&S“ d.o.o. Cazin, jer u spisu ne postoje dokazi za to. Kako nijedan žalbeni razlog nije osnovan, Kantonalni sud je odlučio kao u dispozitivu rješenja.

6. Apelanti smatraju da im je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti tvrde da su do dana izjavljivanja prigovora tražiocima izvršenja isplatili sporni dug u iznosu od 282.459,84 KM, tako da duguju tek manji iznos (17.540,16 KM). Kako apelanti tvrde, iznos od 222.499,50 KM predali su tražiocima izvršenja „na ruke“, a ostatak su namirili isplatom duga u ime tražioca izvršenja za preuzetu robu trećim licima. Tražiocima izvršenja je sve to poznato, ali oni to ne prihvataju i odbijaju bilo kakvu komunikaciju. Apelanti se pozivaju na odredbe Zakona o izvršnom postupku koje smatraju relevantnim u konkretnom slučaju.

7. Apelanti su zatražili da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi „odložio provođenje izvršnih radnji u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Cazinu broj 20 0 Ip 029914 14 IP do donošenja odluke o apelaciji jer je navedena privremena mjera u interesu stranaka i navedenog postupka“. Nastavak izvršenja, u situaciji kada je sporni dug u većoj mjeri isplaćen, dovelo bi do dodatnog kršenja prava apelanata na imovinu. Apelanti navode da bi provođenjem izvršenja bili dovedeni u nepovoljan položaj, te da bi mogli trpiti ozbiljne posljedice u vidu nenadoknadive štete (obične štete i izmakle dobiti). Navedeno stoga što se predmet izvršenja izdaje u zakup trećim licima. Smatraju da odgađanje izvršenja nije suprotno javnom interesu, niti bi se na taj način licima koja imaju pravni interes za provođenje izvršenja nanijela veća šteta.

8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

9. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

10. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Ustavni sud posebno naglašava da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji odnosno ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere.

11. Ustavni sud podsjeća da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere. U konkretnom slučaju, međutim, Ustavni sud zapaža da apelanti nisu posebno obrazložili zahtjev za privremenu mjeru, već su taj zahtjev zasnovali isključivo na tvrdnjama koje se tiču odlučivanja o suštini zahtjeva koji su postavili. Takve navode Ustavni sud ne može ispitivati u ovoj fazi postupka jer bi time prejudicirao odlučenje o apelaciji. Stoga, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere neosnovan.

12. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4705/22 (E. P. i „I-CRNI“ d.o.o. Cazin) | Sudska praksa | Aktio