Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-529/21 (J.T.)
Odluka donesena 13. 07. 2023.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Upravni spor
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-529/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 07. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman, Zlatko M. Knežević i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nussberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 13. jula 2023. godine, u predmetu broj AP-529/21, rješavajući apelaciju J. T., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio J. T.
protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 U 025242 19 U od 16. decembra 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. J. T. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čelinca, kojeg zastupa zakonski zastupnik R. T., apelantov otac, podnio je 16. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 025242 19 U od 16. decembra 2020. godine.
2. Rješenjem JU „Centar za socijalni rad" Čelinac broj 02/2- 60121-025/19 od 22. aprila 2019. godine, apelantu nije priznato pravo na dodatak za pomoć i njegu drugog lica. Rješenjem Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS broj 11/05-544-284/19 od 22. jula 2019. godine odbijena je apelantova žalba, kao neosnovana.
3. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 025242 19 U od 16. decembra 2020. godine, odbijena je apelantova tužba.
4. Okružni sud je istakao da je nesporna činjenica da apelant od rođenja ima oštećen sluh obostrano, te da zbog oštećenja sluha evidentno zaostaje razvoj govora i verbalna komunikacija. Zatim, Okružni sud je naveo da je apelantu 2014. godine implantirano medicinsko pomagalo. Međutim, Okružni sud je naglasio da postojeća oboljenja apelanta ne sprečavaju da samostalno zadovoljava osnovne životne i fiziološke potrebe, te da nije zavisan od tuđe njege i pomoći. Okružni sud je ukazao da je prvostepeno rješenje doneseno na osnovu nalaza i mišljenja stručne prvostepene komisije za procjenu potreba i usmjeravanje omladine sa smetnjama u razvoju. Navedena komisija je na osnovu raspoložive medicinske dokumentacije, pregleda i odgovarajućeg testa utvrdila da se, prema Pravilniku o procjeni potreba i usmjeravanja djece i omladine sa smetnjama u razvoju (u daljnjem tekstu: Pravilnik), apelant nalazi u grupi nagluvih lica sa umjerenim oštećenjem sluha i da je prisutno umjereno oštećenje glasovno-govorne komunikacije.
5. Okružni sud je ukazao da je drugostepeno rješenje zasnovano na nalazu i mišljenju drugostepene stručne komisije, u čijem sačinjavanju su učestvovali pedijatar, psiholog, socijalni radnik, pedagog i defektolog. U vezi s tim, Okružni sud je ukazao da je u nalazima komisije navedeno da je kod apelanta, nakon što mu je ugrađeno medicinsko pomagalo, došlo do poboljšanja stanja. Apelant je sposoban za školovanje u normalno „čujućoj“ sredini i dodatna asistencija nije potrebna. Okružni sud je ukazao da iz nalaza socijalnog radnika proizlazi da, po navodima roditelja, apelant samostalno obavlja svakodnevne aktivnosti, osim prilikom kupanja kada je potreban nadzor radi sigurnosti. Dalje je Okružni sud ukazao da je apelant u školskoj 2018/2019 završio prvi razred osnovne škole prema redovnom nastavnom planu i programu. Prema izvještaju škole apelant sve aktivnosti provodi sam, razumije verbalno upućen zahtjev poštuje ga i samostalno izvršava zadane zadatke. Dakle, pojašnjeno je, kako nalaz slušnog i govornog terapeuta, kao i izvještaj iz škole govore u prilog značajnom poboljšanju sluha i verbalne komunikacije.
6. Okružni sud je ukazao da apelant osporava nalaz i mišljenje drugostepene komisije u dijelu u kojem je navedeno da se kod njega radi o lakšem oštećenju sluha i da je to privremeno, sa čim se on ne slaže. Okružni sud je istakao da nije sporno da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je apelant rođen sa teškim oštećenjem sluha. Međutim, iz medicinske dokumentacije proizlazi da je, nakon što je apelantu ugrađeno medicinsko pomagalo, došlo do poboljšanja funkcionalnog stanja. Dakle, drugostepena komisija je cijenila trenutno zdravstveno stanje apelanta naspram čega je cijenjena njegova potreba za pomoć i njegu drugog lica. S tim u vezi, Okružni sud je naglasio da su nalazi i mišljenja prvostepene i drugostepene stručne komisije, dati od strane stručnih organa vještačenja, specijalizovanih za davanje nalaza i mišljenja u postupku ostvarivanja prava iz socijalne zaštite i utvrđivanje funkcionalnog stanja korisnika, čija se validnost apelantovom tužbom nije mogla dovesti u pitanje.
7. Apelant smatra da mu je u konkretnom slučaju prekršena zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Takođe se apelant pozvao na povredu odredbi člana 23. st. 1, 2. i 3. Konvencije o pravima djeteta (1989).
8. Apelant smatra da su u osporenoj presudi proizvoljno primijenjene navedene odredbe Ustava Bosne i Hercegovine, Konvencije o pravima djeteta, člana 32. st. 1. i 3. Zakona o socijalnoj zaštiti RS, kao i odredbe Pravilnika. U vezi s tim je istakao da je kod apelanta dijagnostikovano obostrano teško senzorineuralno oštećenje sluha od rođenja, te da se doktor specijalista otorinolaringologije u nalazu od 16. jula 2019. godine izjasnio da je kod apelanta gubitak sluha 100%. Takođe je apelant istakao kako se i Fond PIO RS u svom nalazu, ocjeni i mišljenju od 22. jula 2019. godine izjasnio da kod apelanta postoji tjelesno oštećenje u visini od 80%. Apelant je naglasio da mu se ugradnjom medicinskog pomagala ne vraća prirodno čulo sluha, pa mu nije jasno na osnovu koje je medicinske dokumentacije drugostepena komisija zaključila da je apelant nagluvo lice sa lakšim oštećenjem sluha i da je to oštećenje privremeno. S obzirom na navedeno, apelant smatra da je zaključak Okružnog suda da se nalaz drugostepene komisija tužbom nije mogao dovesti u pitanje očigledno proizvoljan. Apelant je ukazao i kako mu se nerijetko zna desiti problem sa medicinskim pomagalom u školi, odnosno da ne čuje, pa da je potrebna pomoć. Apelant je naglasio, da je to samo jedna od okolnosti u kojoj jedan od roditelja, koji je obučen za rukovanjem medicinskim pomagalom, mora stalno biti uz njega ili u blizini škole, da može pomoći u kratkom roku. Imajući u vidu navedeno, apelant smatra da je u osporenoj presudi proizvoljno primijenjeno materijalno pravo.
9. Zakon o socijalnoj zaštiti (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 37/12, 90/16, 94/19, 42/20 i 36/22). U konkretnom slučaju primjenjuje se neslužbeni prečišćeni tekst Zakona o socijalnoj zaštiti (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 37/12 i 90/16) sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi: 2. Dodatak za pomoć i njegu drugog lica Član 32.
(1) Pravo na dodatak za pomoć i njegu drugog lica ima lice starije od tri godine kojem je zbog tjelesnih, mentalnih, čulnih poremećaja, izraženih promjena u zdravstvenom stanju neophodna stalna pomoć i njega drugog lica, pod uslovom da ovo pravo ne može ostvariti po drugom osnovu i ne koristi pravo na smještaj u ustanovi socijalne zaštite ili su smješteni u drugu ustanovu na teret budžetskih sredstava.
(2) Pravo iz stava 1. ovoga člana može se ostvariti kao trajno ili privremeno pravo.
(3) Pravo iz stava 1. ovog člana mogu ostvariti lica koja su potpuno ili djelimično zavisna od pomoći i njege drugog lica u zadovoljavanju osnovnih životnih i fizioloških potreba.
10. Pravilnik o procjeni potreba i usmjeravanju djece i omladine sa smetnjama u razvoju (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 117/12 i 16/18). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom djelu glasi:
II - USLOVI ZA PROCJENU POTREBA I USMJERAVANjE
Član 3.
Za utvrđivanje potrebe za stalnom ili privremenom pomoći i njegom drugog lica u potpunom ili djelimičnom obimu primjenjuju se sljedeći kriterijumi:
a) Potpuna zavisnost od pomoći i njege drugog lica:
1) nesposobnost samostalnog kretanja ni uz ortopedska pomagala, 2) nemogućnost samostalnog hranjenja, održavanja lične higijene i obavljanja fizioloških potreba, te samostalnog svlačenja i oblačenja, 3) trajna i progresivna senzorna oštećenja uz potpunu zavisnost od pomoći drugog lica, 4) trajna i progresivna oštećenja u intelektualnom, emocionalnom i socijalnom funkcionisanju uz potpunu zavisnost od pomoći drugog lica, 5) Bartelov indeks sa rezultatom od 0 do 60 bodova;
b) Djelimična zavisnost od pomoći i njege drugog lica:
1) sposobnost samostalnog kretanja uz ortopedska pomagala, 2) hranjenje, održavanje lične higijene i obavljanje fizioloških potreba, te svlačenje i oblačenje uz djelimičnu pomoć drugog lica, 3) trajna i progresivna senzorna oštećenja uz djelimičnu zavisnost od pomoći drugog lica, 4) trajna i progresivna oštećenja u intelektualnom, emocionalnom i socijalnom funkcionisanju uz djelimičnu zavisnost od pomoći drugog lica, 5) Bartelov indeks sa rezultatom od 61 do 90 bodova.
Član 7. stav 5. tačka a.
(5) Prema stepenu oštećenja sluha i razvijenosti glasovnog sporazumijevanja, pod nagluvim licima se podrazumijevaju:
a) lica sa lakšim oštećenjem sluha (linearne i selektivne redukcije) od 25 dB do 35 dB na uhu sa boljim ostacima sluha u govornim frekvencijama (500 Hz do 4000 Hz) sa spontano usvojenim glasovnim govorom, bez značajnih odstupanja, Član 8. stav 3. tačka b) (3) Prema stepenu oštećenja govorno-glasovne komunikacije i razvijenosti komunikativnih sposobnosti, lica mogu biti:
b) lica sa umjerenim oštećenjem govorno-glasovne komunikacije - komunikacija postoji, ali oštećena glasovna i jezička (gramatička) struktura riječi i rečenice otežava komunikaciju sa širom soci-jalnom sredinom,
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
12. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
13. Iako se apelant nije eksplicitno pozvao na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da se navodi o kršenju ustavnih prava odnose upravo na način na koji je Okružni sud utvrdio relevantno činjenično stanje i primijenio pozitivnopravne propise, pa se stoga apelantovi navodi mogu razmotriti u okviru prava na pravično suđenje.
14. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je, prema praksi Evropskog suda prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi, Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23.). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05, tačka 23).
15. Imajući u vidu navedene standarde, kao i činjenice konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju osporene presude, dao detaljne, jasne i relevantne razloge za svoju odluku. Naime, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud jasno obrazložio zašto postojeće oboljenje apelanta ne sprečava da samostalno zadovoljava osnovne životne i fiziološke potrebe, te da nije zavisan od tuđe njege i pomoći. Također, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud naročito detaljno i jasno obrazložio nalaze prvostepene i drugostepene stručne komisije, kao i informacije koje je, u vezi apelantovog stanja, dobio od socijalnog radnika i škole koju je apelant pohađao. Na temelju svega navedenog, Okružni sud je zaključio da se kod apelanta, nakon što mu je implantirano medicinsko pomagalo, sada radi o lakšem oštećenju sluha, te da nije zavisan od tuđe njege i pomoći. Okružni sud je uzeo u obzir činjenicu da je apelant rođen sa teškim oštećenjem sluha, međutim nakon ispitivanja njegovog sadašnjeg stanja, koje su izvršili medicinski stručnjaci različitih specijalnosti kao i nakon razmatranja drugih relevantnih informacija u vezi apelanta, Okružni sud je zaključio da apelant sada ne zavisi od tuđe njege i pomoći. Stoga, Ustavni sud smatra kako je očigledno da presudom Okružnog suda nije arbitrarno utvrđeno relevantno činjenično stanje niti je arbitrarno primijenjeno relevantno pravo.
16. U odnosu na apelantove navode da mu je povrijeđena zabrana diskriminacije, Ustavni sud ukazuje da apelant, osim paušalnih navoda, nije dostavio bilo kakav dokaz koji bi mogao učiniti vjerovatnim da je u postupku diskriminisan, niti to proizlazi iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu.
17. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić