Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4723/22 (D. S.)
Odluka donesena 08. 02. 2023.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4723/22
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
08. 02. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. februara 2023. godine, u predmetu broj AP-4723/22, rješavajući zahtjev Dejana Stjepanovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Dejana Stjepanovića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Dejan Stjepanović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Doboja, podnio je 24. oktobra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 K 103262 22 Kžž od 3. oktobra 2022. godine.
2. Apelant je, također, tražio od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru „odgađanjem izvršenja plaćanja novčane kazne u iznosu od 15.000,00 KM do odluke Ustavnog suda o apelaciji“.
3. Presudom Okružnog suda broj 85 0 K 103262 22 Kžž od 3. oktobra 2022. godine uvažena je žalba apelantovih branilaca i preinačena Presuda Osnovnog suda u Doboju broj 85 0 K 103262 21 K od 21. aprila 2021. godine na slijedeći način. Apelant je oglašen krivim da je počinio krivično djelo Nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici iz člana 190. stav (1) Krivičnog zakonika Republike Srpske za koje mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 15.000,00 KM, te krivično djelo Nedozvoljena proizvodnja i promet oružja ili eksplozivnih materija iz člana 361. stav (2) u vezi sa stavom (1) navedenog Zakona za koje mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci. Apelant je obavezan platiti novčanu kaznu u roku od tri mjeseca, a u suprotnom će se odrediti njeno prinudno izvršenje. Ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena ni prinudnim putem u roku od jedne godine, sud će donijeti odluku o zamjeni novčane kazne zatvorom na način da se svakih 50 KM zamijeni sa jednim danom zatvora.
4. Apelant smatra da su mu osporenom odlukom prekršena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Apelant ukazuje da osporena odluka nije obrazložena te da je zasnovana na istražnom iskazu „krunskog“ svjedoka a ne onom kojeg je dao na glavnom pretresu. Ističe da nisu dokazani elementi bića krivičnog djela, odnosno da nije krivično odgovoran uslijed nedostatka svijesti o zabranjenosti djela. Također se navodi da Okružni sud nije odgovorio na tvrdnje odbrane o zastarjelosti krivičnog gonjenja. Konačno se ukazuje i na proizvoljnost Okružnog suda kod donošenja odluke o krivičnoj sankciji.
5. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant ukazuje da je izrečena novčana kazna stroga i da je rok za njeno izvršenje kratak. Smatra da je Okružni sud zanemario da apelant ima platu od 800,00 KM i četvero djece od kojih je troje maloljetno. Apelant navodi se da bi plaćanjem bila ugrožena njegova egzistencija, kao i egzistencija njegove porodice.
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
8. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
9. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenom odlukom, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da apelant traži donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje novčane kazne koja mu je izrečena u krivičnom postupku u kojem je oglašen krivim za počinjeno krivično djelo. Kao argument za donošenje privremene mjere apelant je ukazao na visinu svoje plate u kontekstu nemogućnosti plaćanja izrečene novčane kazne u predviđenom roku te je naveo da bi izvršenjem presude bila ugrožena njegova i egzistencija njegove porodice. Međutim, Ustavni sud ukazuje da ovi navodi sami po sebi, u nedostatku drugih relevantnih dokaza, ne mogu bisti osnov za usvajanje privremene mjere. Suprotno tumačenje vodilo bi zaključku da, u situaciji kad se apelanti pozovu na ovakve razloge, Ustavni sud uvijek mora udovoljiti ovakvom zahtjevu što je u suprotnosti sa samim smislom i ciljem instituta privremene mjere na način kako je on regulisan Pravilima Ustavnog suda. Stoga, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi ukazivalo da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra neosnovanim apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić