Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4752/22 (M. S.)

Odluka donesena 08. 02. 2023.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4752/22

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

08. 02. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. februara 2023. godine, u predmetu broj AP-4752/22, rješavajući zahtjev Mirka Stojčinovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Mirka Stojčinovića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Mirko Stojčinović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Zoran Tanasić, advokat iz Modriče, podnio je 9. decembra 2022. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem testu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 020893 21 Kž 3 od 27. septembra 2022. godine i presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 K 020893 20 K2 od 27.jula 2021. godine. Apelant je od Ustavnog suda zatražio donošenje privremene mjere kojom će „odložiti izvršenje kazne zatvora apelantu“ do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.

2. Okružni sud je presudom broj 11 0 K 020893 20 K2 od 27. jula 2021. godine apelanta proglasio krivim što je, na način kako je detaljno opisano u presudi, počinio tri krivična djela Zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja iz člana 347. stav 3. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS). Za počinjena krivična djela Okružni sud je apelantu utvrdio kazne zatvora u trajanju od po jedne godine i potom izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, u koju je uračunao vrijeme koje je apelant proveo u pritvoru. Apelantu je, na osnovu odredbe člana 56. stav 1. tačka 3) i člana 60. stav 1. i 2. KZ RS, izrečena i mjera bezbjednosti zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti. Na osnovu člana 108. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP RS), oštećeni Grad Banjaluka je sa imovinskopravnim zahtjevom upućen na parnicu.

3. Vrhovni sud je presudom broj 11 0 K 020893 21 Kž 3 od 27. septembra 2022. godine, djelimično uvažio žalbu apelantovog branioca i preinačio presudu Okružnog suda od 27. jula 2021. godine u pravnoj ocjeni djela. Slijedom toga, Vrhovni sud je apelantove radnje, opisane u tač. 1., 2. i 3. dispozitiva prvostepene presude, pravno kvalifikovao kao produženo krivično djelo Zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja iz člana 347. stav 3. KZ RS, za koje djelo je apelanta osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjesecu, u koju se uračunava vrijeme koje je apelant proveo u pritvoru. U prostalom dijelu, prvostepena presuda je ostala neizmjenjena.

4. Apelant smatra da su mu osporenim presudama povrijeđena prava iz člana II/3.d) i e) i člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, te iz člana 5., 6., 13. i 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Najzad, apelant tvrdi i da je prekršen član 9. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Suština apelantovih navoda je da u konkretnoj krivičnoj stvari nije bilo zakonskih uvjeta za vođenje krivičnog postupka. U vezi s tim, apelant ističe da iz činjeničnih navoda prvostepene presude jasno proizilazi da je on, kao zamjenik pravobranioca, oglašen krivim i osuđen za „iskazano pogrešno pravno mišljenje u vršenju funkcije zamjenika pravobranioca“. Apelant ističe da niti jednim propisom nije propisana njegova obaveza, kao zamjenika pravobranioca, da u svakom predmetu podnese žalbu ili tužbu i pokrene upravni spor. Apelant ukazuje i da, po tada važećem članu 6a) Zakona o pravobranilaštvu Republike Srpske, zamjenik pravobranioca - apelant, ne može biti krivično gonjen, niti lišen slobode niti oglašen krivim, za iskazano mišljenje u vršenju svoje funkcije. Apelant pojašnjava da je osuđen jer je propustio da podnese tužbu u jednom predmetu, propustio da podnese žalbe u drugom predmetu i da zaključi sudsko poravnanje u trećem predmetu. O ovom odlučnom prigovoru odbrane

- smetnji za vođenje ovog postupka, smatra da prvostepena presuda nema valjanih razloga. Vrhovni sud je prihvatio iznesene razloge Okružnog suda za neprihvatanje ovog prigovora. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju i ukine osporene presude redovnih sudova te da, na osnovu „člana 77. stav 1.“ Pravila Ustavnog suda, donese privremenu mjeru kojom će odložiti izvršenje kazne zatvora apelantu do odluke Ustavnog suda po ovoj apelaciji.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav (1) i (5) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

(5) Zahtjev za donošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16. ovih pravila pod uvjetom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odgađanje izvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima, odnosno organima.

6. U konkretnom slučaju apelant zahtjev za donošenje privremene mjere temelji na izjavi da su mu povrijeđena prava navedena u apelaciji. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji.

7. U vezi sa zahtjevom na kojem apelant temelji zahtjev za privremenu mjeru, Ustavni sud podsjeća da se relevantnim odredbama Zakona o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 63/18) uređuje, između ostalog, postupak izvršenja kazne zatvora. Najprije, apelant nije, u smislu člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda ni naveo, niti dokazao da je tražio odgađanje izvršenja kazne zatvora od nadležnog organa. Osim toga, Ustavni sud smatra da razlozi koje je apelant naveo kao osnov za donošenje privremene mjere, koji se tiču merituma predmeta, ne predstavljaju razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u postupku pred Ustavnim sudom, u okolnostima konkretnog slučaja, u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

8. Na temelju izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

9. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4752/22 (M. S.) | Sudska praksa | Aktio