Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1026/21 (DOO „Plants Global Inc BiH“ Zvornik)
Odluka donesena 29. 05. 2025.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Izvršenje
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1026/21
Apelacija
Odluka o meritumu
29. 05. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-1026/21, rješavajući apelaciju DOO „Plants Global Inc BiH“ Zvornik, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Seada Palavrić, predsjednica
Valerija Galić, potpredsjednica
Angelika Nußberger, potpredsjednica
Mirsad Ćeman, sudija
Helen Keller, sudija
Marin Vukoja, sudijana sjednici održanoj 29. maja 2025. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija DOO „Plants Global Inc BiH“ Zvornik podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 I 305489 20 Gž od 5. februara 2021. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. DOO „Plants Global Inc BiH“ Zvornik (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zvornika, koje zastupa Boško Zekić, advokat iz Zvornika, podnio je 24. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 I 305489 20 Gž od 5. februara 2021. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i od DOO „Elmorad“ Banja Luka u daljnjem tekstu: drugotuženi ili izvršenik) zatraženo je 25. maja 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Osnovni sud i izvršenik su odgovore na apelaciju dostavili 13. i 20. juna 2022. godine, koji su 15. decembra 2022. godine dostavljeni apelantu na izjašnjenje. Apelant je 26. decembra 2022. godine dostavio izjašnjenje na odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Presudom Osnovnog suda u Trebinju broj 95 0 P 050735 17 P od 20. juna 2018. godine u relevantnom dijelu obavezani su „Đorđe Tomović i DOO ‘Elmorad’ Banja Luka da apelantu solidarno isplate dug u iznosu od 19.558,30 KM sa zakonskim zateznim kamatama, počevši od 1. oktobra 2015. godine pa do konačne isplate, te zakonske zatezne kamate na iznos od 45.097,00 KM počevši od 1. oktobra 2015. godine pa do 10. maja 2018. godine, te da mu naknade troškove parničnog postupka […]“.
6. Okružni sud u Trebinju donio je Presudu broj 95 0 P 050735 18 Gž od 26. februara 2019. godine kojom se „žalba tuženog Đorđa Tomovića djelimično uvažava, preinačava se Presuda Osnovnog suda u Trebinju broj 95 0 P 050735 17 P od 20. juna 2018. godine u odnosu na tuženog Đorđa Tomovića tako da se odbija tužbeni zahtjev kojim je traženo da se tuženi obavežu da apelantu solidarno isplate dug u iznosu od 19.558,30 KM, a tuženi Đorđe Tomović se obavezuje da na taj iznos plati zakonsku zateznu kamatu. U odnosu na preostali dio presude kojim je odlučeno da tuženi Đorđe Tomović i DOO ‘Elmorad’ Banja Luka plate apelantu zakonske zatezne kamate na iznos od 45.097,00 KM počevši od 1. oktobra 2015. godine pa do 10. maja 2018. godine, žalba se odbija“.
7. Na osnovu toga apelant je 30. aprila 2018. godine podnio prijedlog za izvršenje isključivo protiv drugotuženog kao izvršenika. Apelant je predložio da sud donese rješenje radi naplate potraživanja, i to „duga od 19.558,30 KM sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počevši od 1. oktobra 2015. godine pa do isplate, zakonske zatezne kamate na glavnicu od 45.097,00 KM počevši od 1. oktobra 2015. godine do 10. maja 2018. godine, troškova parničnog postupka […] i troškova izvršnog postupka […]“.
8. Osnovni sud je Rješenjem broj 71 0 Ip 305489 19 Ip od 22. novembra 2019. godine dozvolio predloženo izvršenje.
9. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 Ip 305489 19 Ip od 27. decembra 2019. godine djelimično je usvojen izvršenikov prigovor u dijelu kojim je određeno izvršenje radi naplate glavnog duga u iznosu od 19.558,30 KM sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka (u daljnjem tekstu: glavni dug), te je u tom dijelu obustavljen postupak izvršenja i ukinute su sprovedene izvršne radnje. U ostalom dijelu izvršenikov prigovor je odbijen kao neosnovan i rješenje o izvršenju, u dijelu kojim je određeno izvršenje radi isplate zakonske zatezne kamate na iznos od 45.097,00 KM počevši od 1. oktobra 2015. pa do 10. maja 2018. godine održano na snazi. Osnovni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je izvršenik naveo da je rješenje o izvršenju doneseno suprotno izvršnoj ispravi. Međutim, kako je obrazloženo, Osnovni sud je prilikom odlučenja imao u vidu odredbe čl. 36 i 39 Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) koje propisuju princip strogog formalnog legaliteta u postupku izvršenja. U vezi s tim, Osnovni sud je naveo da je izvršnom ispravom izvršenik obavezan da plati samo zakonske zatezne kamate na iznos od 45.097,00 KM počevši od 1. oktobra 2015. pa do 10. maja 2018. godine, dok je rješenjem o izvršenju određeno izvršenje i radi isplate glavnog duga. Imajući u vidu navedeno, Osnovni sud je zaključio da prijedlog za izvršenje nije postavljen identično kao u izvršnoj ispravi, pa je odlučio kao u izreci rješenja.
10. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 I 305489 20 Gž od 5. februara 2021. godine odbijena je apelantova žalba i prvostepeno rješenje potvrđeno. Okružni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je apelant u žalbi istakao da je izvršna isprava preinačena samo u odnosu na prvotuženog Đorđa Tomovića, ali ne i u odnosu na izvršenika, te da je rješenje o izvršenju u potpunosti usaglašeno s izvršnom ispravom. Nadalje, Okružni sud je u obrazloženju naveo da se izvršenik nije žalio na prvostepenu presudu, pa je sud odlučivao samo o žalbi prvotuženog Đorđa Tomovića. Imajući u vidu da je apelantu kao tražiocu izvršenja isplaćen cjelokupan dug, što je utvrđeno drugostepenom presudom Okružnog suda u Trebinju od 26. februara 2019. godine, proizlazi da je prvotuženi Đorđe Tomović izvršio svoju obavezu. Međutim, kako on dug nije isplatio u roku, izvršnom ispravom, tj. presudom Okružnog suda u Trebinju od 26. februara 2019. godine, obavezan je da apelantu isplati zakonske zatezne kamate. Dalje, Okružni sud je pojasnio da se izvršenik obavezao kao garant da će on izmiriti dug ukoliko prvotuženi Đorđe Tomović to ne učini. Dakle, kako je prvotuženi Đorđe Tomović izmirio dug u cjelini, izuzev kamate zbog kašnjenja s isplatom, Okružni sud je ocijenio da se ugasila obaveza prvotuženog Đorđa Tomovića za isplatu glavnice, a time i obaveza izvršenika kao garanta za isplatu glavnice. S obzirom na to da je prema izvršnoj ispravi odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo da se prvotuženi Đorđe Tomović i izvršenik obavežu da solidarno isplate glavni dug, Okružni sud je zaključio da takva obaveza „nije trebala da bude sadržana ni u prijedlogu za izvršenje“, odnosno da nije smjela da bude dozvoljena rješenjem o izvršenju koje je prvobitno dozvolio Osnovni sud.
IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
12. Apelant navodi da su Osnovni sud i Okružni sud proizvoljno primijenili materijalno pravo (prekršili princip formalnog legaliteta). Navodi da je presuda Osnovnog suda u Trebinju preinačena presudom Okružnog suda u Trebinju samo u odnosu na prvotuženog Đorđa Tomovića, pošto je samo on izjavio žalbu protiv prvostepene presude. Ističe da je sud u izvršnom postupku morao da odredi izvršenje na način kako glasi dispozitiv presude odnosno izvršne isprave. U suštini, apelant tvrdi da nije namiren u skladu s izvršnom presudom. Apelant smatra da preinačenje postoji samo u odnosu na prvotuženog Đorđa Tomovića, a u odnosu na izvršenika, obaveza postoji i u odnosu na glavnicu i u odnosu na kamatu, kako je to bilo dosuđeno prvostepenom presudom.
b) Odgovori na apelaciju
13. Osnovni sud je naveo da je sve odluke donio u skladu s odredbama ZIP-a, te smatra da nije došlo do povrede prava na koje se apelant pozvao. Osnovni sud je u prilogu odgovora dostavio zaključak tog suda od 23. aprila 2021. godine iz kojeg proizlazi da je izvršenikov dužnik Raiffeisen Bank d.d. Sarajevo obavijestio sud da je, u smislu člana 64 ZIP-a, rješenje o izvršenju 10. januara 2020. godine u cijelosti izvršeno u apelantovu korist.
14. Izvršenik je predložio da Ustavni sud apelaciju odbaci kao nedozvoljenu ili odbije kao neosnovanu.
15. Apelant je u izjašnjenju na odgovore na apelaciju ostao pri navodima iz apelacije, s prijedlogom da se apelacija usvoji kao osnovana. V.Relevantni propisi
16. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 – odluka USRS, 60/17 – odluka USBiH, 115/17 – odluka USBiH, 58/18 – rješenje USBiH i 66/18) U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10 i 57/12) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost i meritum
17. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uslove dopustivosti iz člana 18 stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda.
18. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i drugaprava u vezi s krivičnim postupkom.
20. Član 6 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
21. Apelant smatra da je sud osporenim rješenjem proizvoljno primijenio materijalno pravo tvrdeći da izvršenje nije sprovedeno u skladu s izvršnom ispravom, pa tako ni u skladu s relevantnim odredbama ZIP-a, jer je prekršen princip formalnog legaliteta.
22. U vezi s tim navodima, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6 stav 1 Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine) dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23 s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. 42 −45 s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).
23. Ustavni sud najprije podsjeća da princip formalnog legaliteta podrazumijeva nemogućnost da se u izvršnom postupku izvršna isprava koja je donesena u parničnom ili nekom drugom postupku preispituje, mijenja ili prilagođava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4029/18 od 20. maja 2020. godine, tačka 32, dostupna na www.ustavnisud.ba). U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud prvobitno dozvolio izvršenje koje je suprotno izvršnoj ispravi, ali je po apelantovom prigovoru utvrdio da takvo rješenje o izvršenju narušava princip formalnog legaliteta jer nije identično izvršnoj ispravi. Takav stav je potvrdio i Okružni sud koji je svoje zaključke obrazložio na način koji ne ukazuje na bilo kakvu proizvoljnost kako u utvrđivanju činjenica tako ni u primjeni relevantnih propisa (vidi tač. 6−9 ove odluke). Osim toga, Ustavni sud ističe da apelant, s druge strane, nijednim navodom nije doveo u pitanje pravičnost postupka u konkretnom slučaju niti je dokazao da je postupak na bilo koji način u procesnom smislu sproveden na njegovu štetu, već je samo nezadovoljan rezultatom postupka.
24. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da osporenom odlukom Okružnog suda nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
VII.Zaključak
25. Ustavni sud zaključuje da osporenom odlukom nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u izvršnom postupku kada je sud, poštujući princip formalnog legaliteta, odlučio da je izvršenje dozvoljeno isključivo na način na koji je određeno izvršenom ispravom, o čemu je dao relevantno obrazloženje koje Ustavni sud ne može ocijeniti proizvoljnim niti „očigledno nerazumnim“.
26. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
27. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić