Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4419/22 (Z. T.)

Odluka donesena 08. 02. 2023.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4419/22

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

08. 02. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Valerija Galić i dopredsjednici Zlatko Knežević i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. veljače 2023. godine, u predmetu broj AP-4419/22, rješavajući zahtjev Zorana Tegeltije. za donošenje privremene mjere, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka e) i članka 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neutemeljen zahtjev Zorana Tegeltije za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Zoran Tegeltija (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 24. studenog 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 767680 22 Gži od 18. srpnja 2022. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 767680 19 I od 6. prosinca 2021. godine i broj 65 0 I 767680 19 I (stari broj predmeta 065-0-I- 07-002441) od 23. lipnja 2021. godine.

2. Apelant je zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi se odložilo izvršenje rješenja Općinskog suda broj 65 0 I 767680 19 I od 23. lipnja 2021. godine, te zabranilo Općinskom sudu da mu izriče novčane kazne kao odgovornoj osobi radi nepostupanja sukladno zaključku Općinskog suda broj 65 0 I 767680 19 I od 10. svibnja 2021. godine i rješenju o ovrsi Općinskog suda broj 065-0-I-07-002441 od 5. srpnja 2007. godine.

3. Presudom Općinskog suda broj Pr-146/99-A od 5. srpnja 2004. godine, koja je nakon ustupanja predmeta, potvrđena presudom Suda Bosne i Hercegovine broj Gž-116/06 od 25. travnja 2007. godine, utvrđeno je da tužiteljima detaljnije navedenim u izreci nije na zakonit način prestao radni odnos i tužena Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: tužena) je obvezana da ih rasporedi na radna mjesta koja ispunjavaju uvjete stručne spreme, kao i da im isplati neisplaćene plaće.

4. Općinski sud je 5. srpnja 2007. godine, odlučujući o prijedlogu tužitelja (u daljnjem tekstu: tražitelji ovrhe) donio rješenje o ovrsi kojim je naložio Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: ovršenik) da postupi sukladno pravomoćnoj presudi Općinskog suda od 5. srpnja 2004. godine. Rješenje o ovrsi je postalo pravomoćno i izvršno.

5. Općinski sud je 18. ožujka 2008. godine zatražio od ovršenika da se u roku od osam dana izjasni je li provedeno rješenje o ovrsi u dijelu koji se odnosi na raspored tražitelja ovrhe na radna mjesta za koja ispunjavaju stručnu spremu. Ovršenik nije dostavio traženu informaciju.

6. Tražitelji ovrhe su predložili novčano kažnjavanje odgovorne osobe zbog nepostupanja sukladno rješenju o ovrsi. Općinski sud je zaključkom od 10. svibnja 2021. godine naložio apelantu kao odgovornoj osobi, odnosno predsjedatelju Vijeća ministara Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vijeće ministara) da u roku od 15 dana obavijesti sud je li postupljeno sukladno rješenju o ovsi u dijelu vraćanja na rad tražitelja ovrhe i da dostavi dokaz o tome. Također određeno je da će u protivnom sud postupiti sukladno odredbi članka 17. Zakona o ovršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZOP) i odgovornoj osobi izreći novčanu kaznu.

7. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 I 767680 19 I od 23. lipnja 2021. godine apelant je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM, radi nepostupanja sukladno zaključku od 10. svibnja 2021. godine. Također, navedenim rješenjem određeno je da je apelant navedeni iznos dužan uplatiti u roku od osam dana, a ukoliko to ne učini sud će novčanu kaznu naplatiti po službenoj dužnosti i ponovno izreći novčanu kaznu sukladno odredbi članka 17. stavak 3. ZOP. Općinski sud je obrazložio da je apelant 15. svibnja 2021. godine zaprimio zaključak od 10. svibnja 2021. godine, ali do donošenja rješenja nije postupio sukladno zaključku i rješenju o ovrsi. Općinski sud se pozvao na sadržaj članka 17. st. 2. i 9. ZOP u svezi sa čl. 209. i 216. ZOP te je naveo da je apelantu izrekao novčanu kaznu vodeći računa o njegovoj „ekonomskoj snazi“ i značaju radnje koju je morao obaviti, kao i činjenicu da nije izvršio sve obveze iz izvršne isprave.

8. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 I 767680 19 I od 6. prosinca 2021. godine odbijen je prigovor apelanta protiv rješenja o ovrsi, a prigovor Pravobraniteljstva Bosne i Hercegovine kao zakonskog zastupnika ovršenika odbačen je kao nedopušten. Općinski sud je naveo da je prilikom donošenja odluke izvršio uvid u dokumentaciju koju je dostavio apelant, ali je zaključio da apelant nije dokazao da je postupio sukladno rješenju o ovrsi. Naveo je da se dokazi koje je dostavio ne mogu primijeniti u konkretnom slučaju. Također, je naveo da Zaključak Vijeća ministara od 7. listopada 2021. godine kojim je zaduženo Pravobraniteljstvo BiH da Vijeću ministara dostavi detaljnu informaciju o poduzimanju radnji i predloži zaključke, Ministarstvo prometa i komunikacija BiH da u suradnji sa Pravobraniteljstvom BiH nastavi dalju korespondenciju i postupanje, te Generalno tajništvo Vijeća Ministara BiH da zaključak proslijedi Općinskom sudu, nije relevantan u ovršnom postupku jer se njime ne rješava radno pravni status tražitelja ovrhe.

9. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 I 767680 22 Gži od 18. srpnja 2022. godine apelantova žalba je odbijena i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje. Kantonalni sud je ponovio činjenične i pravne zaključke Općinskog suda. Također je naveo da je prema pismenim dokazima u spisu za postupanje sukladno rješenju o ovrsi odgovorno Vijeće ministara, a da je apelant predsjedavajući i da je odgovoran za provođenje ovrhe u ovom slučaju, kako je pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

10. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

11. Apelant tvrdi da su osporene odluke utemeljena na proizvoljnoj primjeni prava. Naime, apelant tvrdi da redoviti sudovi nisu dali valjano obrazloženje u pogledu njegovog statusa kao odgovorne osobe ovršenika. Smatra da su sudovi zanemarili jasne i nedvosmislene odredbe Zakona o Vijeću ministara (u daljnjem tekstu: ZVM) i Poslovnika o radu Vijeća ministara (u daljnjem tekstu: Poslovnik) iz kojih je jasno vidljivo da on nije odgovorna osoba ovršenika i da ne može biti novčano kažnjen. U svezi sa time, apelant je citirao odredbe čl. 2. i 16. ZVM te je naveo da je Vijeće ministara kolektivni organ koji odluke donosi na sjednicama, većinom glasova prisutnih ili koncensusom i da on nema ovlaštenja ni mogućnosti da samostalno donosi bilo kakve odluke koje se tiči postupanja na temelju rješenja o izvršenju. Također, apelant je naveo da su njegove nadležnosti uređene člankom 28. stavak 7. ZVM kojim je propisano da se predsjedatelj Vijeća ministara stara o provođenju odluka vijeća ministara, ali u konkretnom slučaju nikakva odluka Vijeća ministara za vraćanje tražitelja ovrhe nije donesena. Također, apelant navodi da je u žalbi ukazao da Vijeće ministara kao organ izvršne vlasti nije označen kao ovršenik, pa i po tom osnovu smatra da nema nikakvog opravdanja da se smatra odgovornom osobom ovršenika.

12. U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelant je naveo da bi provođenjem osporenih rješenja kojim se krše njegova ljudska prava, bila prouzrokovana šteta jer ne bi mogao raspolagati sa zaplijenjenim dijelom njegove plaće. Kako bi se izbjeglo da se provođenjem nezakonitog rješenja apelantu onemogući raspolaganje dijelom plaće, te nanese imovinska šteta predlaže da Ustavni sud odredi privremenu mjeru kojom će naložiti odlaganje izvršenja Rješenja Općinskog suda od 23. lipnja 2021. godine do donošenja odluke o apelaciji.

13. Prilikom ispitivanja utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda.

14. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. Članak 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnoga vođenja postupka.

16. Ustavni sud prvenstveno naglašava da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u danom trenutku, jedine raspoložive mjere u domaćem pravnom sustavu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov opseg apelanti su dužni argumentirati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava, s obzirom da se takvi razlozi ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri.

17. Razmatrajući apelantov zahtjev, Ustavni sud smatra da razlozi koje je apelant naveo kao osnov za donošenje privremene mjere koji se tiču merituma predmeta, bez obzira na ozbiljnost primjedbi iznesenih u apelaciji, ne predstavljaju razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere, u okolnostima konkretnog slučaja, u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje članak 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Također, Ustavni sud smatra da iz spisa ne proizlazi da postoje okolnosti koje ukazuju da će obveza za apelanta da plati novčanu kaznu zbog neprovođenja ovrhe, za njega stvoriti nenadoknadivu štetu koju naknadno neće biti moguće ispraviti u slučaju drugačije odluke Ustavnog suda o njegovoj apelaciji.

18. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere neutemeljenim, zbog čega je odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

19. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

20. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4419/22 (Z. T.) | Sudska praksa | Aktio