Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-327/21 (N.B.)
Odluka donesena 19. 09. 2024.
- Neovlašteno lice
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-327/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 09. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 19. septembra 2024. godine, u predmetu broj AP-327/21, rješavajući apelaciju N. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (3) tačka d), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N. B. podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 022073 18 Uvp od 19. novembra 2020. godine zato što ju je podnijelo neovlašćeno lice.
OBRAZLOŽENJE
1. N. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Andrej Obradović, advokat iz Banjaluke, podnio je 28. januara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 022073 18 Uvp od 19. novembra 2020. godine.
2. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je tužilac „Agroimpex“ d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: tužilac) podnio zahtjev Područnoj jedinici za sprovođenje u zemljišnim knjigama Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ps 079998 15 Pž 3 od 25. marta 2016. godine i rješenja o ispravci te presude od 28. juna 2016. godine. Tom presudom je preinačena presuda Okružnog privrednog suda u Banjaluci od 17. avgusta 2015. godine i utvrđeno da je tužilac vlasnik nepokretnosti preciziranih u izreci presude (u daljnjem tekstu: sporne nepokretnosti). Takođe, obavezana je tužena Republika Srpska (u daljnjem tekstu: tužena) da trpi da se u Republičkoj upravi za geodetske i imovinskopravne poslove Republike Srpske – Područna jedinica Srbac (u daljnjem tekstu: Područna jedinica) briše njeno pravo svojine na spornim nepokretnostima i upiše pravo svojine na ime tužioca. Apelantova majka H. S. B. je u parničnom postupku u kojem su donesene navedene presude učestvovala kao umješač na strani tužene.
3. Takođe, proizlazi da je apelant, u svojstvu punomoćnika svoje majke H. S. B., 7. jula 2016. godine podnio zahtjev za njeno učešće u postupku sprovođenja presude u svojstvu zainteresovanog lica. Odlučujući o zahtjevu, Područna jedinica je donijela Zaključak broj 21.-40/714.1-323/16 od 7. jula 2017. godine kojim H. S. B. nije priznato svojstvo „stranke“ u postupku. Republička uprava za geodetske i imovinskopravne poslove Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Uprava) Rješenjem broj 21.05/714-296/17 od 14. decembra 2017. godine odbila je kao neosnovanu žalbu koju je apelant podnio protiv navedenog zaključka.
4. Apelant je podnio tužbu protiv rješenja Uprave. Okružni sud u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) Presudom broj 11 0 U 022073 18 U od 3. septembra 2018. godine odbio je tužbu.
5. Vrhovni sud je Presudom broj 11 0 U 022073 18 Uvp od 19. novembra 2020. godine odbio apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da umješač nije stranka u parničnom postupku. Dalje je istakao da je tužilac dostavio potrebnu dokumentaciju za uknjižbu – pravosnažnu presudu Višeg privrednog suda, koju je zemljišnoknjižni referent dužan da sprovede onako kako glasi njena izreka. Shodno tome, ocijenio je da apelantova tvrdnja da je on raniji vlasnik spornih nepokretnosti, sve i kada bi bila dokazana, ne bi, u smislu odredbi Zakona o zemljišnim knjigama, imala uticaj na sprovođenje te presude kako eventualno za apelanta tako ni za H. S. B. Pored toga, Vrhovni sud je ukazao da je apelant samo punomoćnik podnosioca zahtjeva za učešće u postupku. Zbog toga je zaključio da je Uprava apelantovu žalbu koju je podnio u svoje ime trebala odbaciti zbog toga što ju je podnijelo neovlašćeno lice. Međutim, Vrhovni sud je ocijenio da to nije od uticaja na odlučenje zato što odbacivanje tužbe ima iste pravne posljedice za tužioca kao i odbijanje tužbe.
6. Apelant smatra da su osporenom odlukom povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Smatra da je do povrede tih prava došlo zbog toga što u prvostepenom postupku nisu izvedeni dokazi koje je predložio, te da je u konkretnom slučaju pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Apelant tvrdi da je raniji vlasnik spornih nepokretnosti, odnosno da su sporne nepokretnosti bile svojina njegovog djeda (oca njegove majke H. S. B.), od kojeg su izuzete 1950. godine.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18 stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
d) apelaciju je podnijelo neovlašćeno lice;
8. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju u svoje ime. Međutim, Ustavni sud ukazuje da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da apelantovoj majci H. S. B. nije priznato svojstvo „stranke“ u postupku u kojem su donesene osporene odluke, a da je apelant u tom postupku učestvovao samo u svojstvu punomoćnika svoje majke. Osim toga, Ustavni sud naglašava da se u postupku okončanom osporenom odlukom nije odlučivalo o svojini spornih nepokretnosti već isključivo o sprovođenju pravosnažne presude Višeg privrednog suda i u vezi s tim o pravima i obavezama tužioca i tužene. Dakle, osporenom odlukom se nije odlučivalo o apelantovim pravima niti je apelantu nametnuta bilo kakva obaveza. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant nije ovlašćen da apelacijom osporava navedenu odluku Vrhovnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18 stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašćeno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić