Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2906/22 (J.Š. i drugi)
Odluka donesena 19. 01. 2023.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Prava iz radnog odnosa
- Radni spor
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2906/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 01. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman, Zlatko M. Knežević i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nussberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 19. januara 2023. godine, u predmetu broj AP-2906/22, rješavajući apelacije J. Š. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
J. Š. protiv presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Rs 043791 19 Rsž od 20. oktobra 2021. godine;
M. J. protiv presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Rs 043786 19 Rsž od 2. juna 2021. godine;
D. V. protiv presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Rs 043617 19 Rsž od 6. jula 2021. godine;
D. J. protiv presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Rs 044069 19 Rsž od 7. juna 2021. godine i J. P. protiv presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Rs 043787 18 Rsž od 30. marta 2021. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2906/22
1. J. Š. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Nikola Vukoja advokat iz Livna, podnio je 21. jula 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 68 0 Rs 043791 21 Rev od 20. aprila 2022. godine i presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 Rs 043791 19 Rsž od 20. oktobra 2021. godine.
2. AP-3000/22
2. M. J. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Nikola Vukoja advokat iz Livna, podnio je 21. jula 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda broj 68 0 Rs 043786 21 Rev od 26. aprila 2022. godine i presude Kantonalnog suda broj 68 0 Rs 043786 19 Rsž od 2. juna 2021. godine.
3. AP-3187/22
3. D. V. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Nikola Vukoja advokat iz Livna, podnio je 12. augusta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda broj 68 0 Rs 043617 22 Rev od 19. maja 2022. godine i presude Kantonalnog suda broj 68 0 Rs 043617 19 Rsž od 6. jula 2021. godine.
4. AP-3188/22
4. D. J. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Nikola Vukoja advokat iz Livna, podnio je 12. augusta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda broj 68 0 Rs 044069 21 Rev od 7. aprila 2022. godine i presude Kantonalnog suda broj 68 0 Rs 044069 19 Rsž od 7. juna 2021. godine.
5. AP-4253/22
5. J. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Nikola Vukoja advokat iz Livna, podnio je 8. novembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda broj 68 0 Rs 043787 21 Rev od 17. februara 2022. godine i presude Kantonalnog suda broj 68 0 Rs 043787 18 Rsž od 30. marta 2021. godine.
6. Ustavni sud konstatuje da je prethodno, Odlukama o dopustivosti br. AP-4182/21, AP- 2733/21, AP-3201/21, AP-2737/21 i AP-2735/21, odbacio kao preuranjene apelacije koje su apelanti podnijeli protiv navedenih presuda Kantonalnog suda. Imajući u vidu da su osporenim rješenjima Vrhovnog suda revizije apelanata odbačene kao nedopuštene, te da kao takve ne predstavljaju efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da su navedene presude Kantonalnog suda konačne odluke u konkretnim pravnim stvarima.
Spajanje predmeta
7. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2906/22.
8. Općinski sud je donio presude, kojim je djelimično usvojio tužbene zahtjeve apelanata i obavezao „Ceste“ d.d. Mostar da isplati apelantima novčane iznose na ime potraživanja iz radnih odnosa (sve preciznije navedeno u izrekama odluka), dok su u preostalom dijelu tužbeni zahtjevi pojedinih apelanata odbijeni.
9. Kantonalni sud je donio presude, kojim je djelimično uvažio žalbe tuženog i preinačio prvostepene presude tako što je odbio kao neosnovane tužbene zahtjeve apelanata za isplatu naknade na ime neisplaćene plate za rad u dane sedmičnog odmora-subotom. Kantonalni sud je naveo da je u prvostepenom postupku utvrđeno da su apelanti zaposlenici tuženog kao i da je ugovorima o radu ugovoreno da apelanti imaju pravo na dodatke na platu za otežane uslove rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom i rad u dane državnih praznika. U vezi s tim, sud je naveo da rad subotom predstavlja rad u redovno radno vrijeme, što proizlazi iz navedenih ugovora o radu, Pravilnika o radu tuženog i Zakona o radu, slijedom čega je zaključio da apelantima ne pripada pravo na isplatu naknade na ime neisplaćene plate za rad subotom.
10. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti obrazlažu tako što, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
12. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava, apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, točka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
13. Ustavni sud ukazuje da se navodi o povredi ustavnih prava odnose isključivo na način na koji je Kantonalni sud utvrdio činjenično stanje i primijenio relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi, Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, tačka 23). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05, tačka 23).
14. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz navoda apelanata, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju svojih odluka dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna, budući da su sudovi odgovorili na sva ključna pitanja. Osim toga, apelanti ne navode, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenim postupcima prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njihovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u odnosu na navedene apelacije ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje. Apelanti su se pozvali i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njihovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelacijama pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
15. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto ili slično činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim također nije utvrdio kršenje ustavnih prava (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti broj AP-2039/22 od 5. oktobra 2022. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
16. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić