Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2389/22 (AHMETSPAHIĆ d.o.o. Sarajevo)
Odluka donesena 27. 06. 2025.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2389/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 06. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 27. juna 2025. godine, u predmetu broj AP-2389/22, rješavajući apelaciju koju je podnio AHMETSPAHIĆ d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio AHMETSPAHIĆ d.o.o. Sarajevo protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 036739 22 Upv od 6. jula 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AHMETSPAHIĆ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa ZAK Jasmir Muratović, Tanja Hadžagić i Ilvana Bijedić iz Sarajeva, podnio je 27. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BIH) broj S1 3 U 036739 20 U od 21. aprila 2022. godine. Apelant je 19. jula 2022. godine dopunio apelaciju, te osporio Presudu Suda BIH broj S1 3 U 036739 22 Upv od 6. jula 2022. godine, kojom je odbijen apelantov zahtjev za preispitivanje navedene presude.
Uvodne napomene
2. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti broj AP-1508/22 od 18. oktobra 2022. godine odbacio kao preuranjenu apelaciju broj AP-2389/22 koju je apelant podnio protiv Presude Suda BiH broj S1 3 U 036739 20 U od 21. aprila 2022. godine.
3. Ustavni sud je Rješenjem broj AP-2389/22 od 1. i 2. decembra 2022. godine usvojio apelantov zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda i predmet je vraćen na ponovno odlučivanje. Postupak okončan osporenim odlukama
4. Rješenjem Uprave za indirektno oporezivanje BiH (u daljnjem tekstu: UIO BiH), Grupa za reviziju i kontrolu od 16. maja 2019. godine apelantu je utvrđen dodatni razrez indirektnih poreza po osnovu poreza na dodatu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV) u novčanom iznosu navedenom u izreci tog rješenja. Odsjek za poreze je rješenjem od 3. jula 2019. godine odbio apelantovu žalbu protiv prvostepenog rješenja. Rješenjem UIO BiH od 18. juna 2020. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba protiv drugostepenog rješenja. Presudom Suda BiH od 21. aprila 2022. godine odbijena je apelantova tužba podnesena protiv rješenja UIO BiH od 18. juna 2020. godine.
5. Osporenom presudom Suda BIH od 6. jula 2022. godine odbijen je apelantov zahtjev za preispitivanje navedene presude.
6. U obrazloženju osporene presude Sud BiH je naveo da je u toku postupka utvrđeno da su u kontrolisanom periodu apelant kao prodavac i A.A., A.Š. i N. DŽ. kao kupci zaključili ugovore o kupoprodaji tri stana i dvije garaže u novoizgrađenoj stambenoj zgradi. Takođe, utvrđeno je da su apelant i navedena lica prije zaključivanja kupoprodajnih ugovora zaključili ugovore o zakupu spornih nekretnina. Nadalje, utvrđeno je da apelant prilikom izdavanja računa kupcima na iznos kupoprodajne cijene nije obračunao PDV. Osim toga, utvrđeno je da je zakupac, odnosno kupac A.A. odgovorno lice-direktor kod apelanta, dok su druga dva kupca sa A.A. povezani porodičnim vezama. U vezi s tim, Sud BiH je naveo da je pravilan zaključak poreskih organa i nižestepenog vijeća da je promet nekretnina izvršen između povezanih lica. Pri tome, Sud BiH je ukazao da je apelant sa kupcima zaključio ugovore o zakupu sa očiglednom namjerom da prikaže da je riječ o korištenim nekretninama i time izbjegne plaćanje PDV-a. S obzirom na to, Sud BiH je ukazao da se u konkretnom slučaju radi o prvom prenosu prava raspolaganja na novoizgrađenim građevinskim objektima, koji podliježu oporezivanju PDV-om u smislu odredbe člana 4. stav (3) tačka 4) Zakona o porezu na dodatu vrijednost Bosne i Hercegovine.
7. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
9. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), određene novčane obveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam „građanskih prava i obaveza“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304 i Ustavni sud, odluka broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine, odluka dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizlaze iz poreznog i carinskog, odnosno javnog zakonodavstva. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, slijedi da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman