Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3228/22 (K. Č.)

Odluka donesena 23. 03. 2023.

Povreda
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Brzina preispitivanja zakonitosti lišenja ili hapšenja
  • Proceduralne garancije preispitivanja zakonitosti lišenja ili hapšenja
  • Krivični postupak
  • Pritvor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3228/22

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 03. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3228/22, rješavajući apelaciju Kenana Čustovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Helen Keller, potpredsjednica Seada Palavrić, sutkinja Angelika Nußberger, sutkinja Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 23. marta 2023. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Kenana Čustovića.

Utvrđuje se povreda prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 4. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što Kenanu Čustoviću u predmetu broj 09 0 K 039477, prilikom donošenja odluka o kontroli opravdanosti pritvora, nakon potvrđivanja optužnice, nije omogućeno da u „razumnim intervalima“ bude lično saslušan pred vijećem Kantonalnog suda koje odlučuje o njegovom pritvoru.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere kako bi Kenanu Čustoviću u predmetu broj 09 0 K 039477, ukoliko se Kenan Čustović još uvijek nalazi u pritvoru, bilo omogućeno da lično bude saslušan pred vijećem Kantonalnog suda koje odlučuje o njegovom pritvoru, u skladu sa članom II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. stav 4.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da najkasnije u roku od pet dana od prijema ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“, „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine“, „Službenom glasniku Republike Srpske“ i „Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Kenan Čustović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Nina Kisić, advokat iz Sarajeva, podnio je 16. augusta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 K 039477 22 Kž 8 od 14. jula 2022. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 K 039477 22 Kv 8 od 6. jula 2022. godine. Apelacija je registrirana pod brojem AP-3228/22.

2. Apelant je, posredstvom istog punomoćnika, 26. septembra 2022. godine podnio apelaciju protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 09 0 K 039477 22 Kž 9 od 14. septembra 2022. godine i Rješenja Kantonalnog suda broj 09 0 K 039477 22 Kv 9 od 6. septembra 2022. godine. Apelacija je registrirana pod brojem AP-3702/22.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. S obzirom na to da se apelacije registrirane pod br. AP-3228/22 i AP-3702/22 odnose na isti predmet i isto pitanje, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odlučio voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3228/22.

4. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je 22. i 31. augusta i 3. oktobra 2022. godine da dostave odgovor na apelaciju. Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 29. augusta do 14. oktobra 2022. godine.

5. Ustavni sud je 12. septembra i 26. oktobra 2022. godine proslijedio apelantu odgovore na apelaciju radi izjašnjenja. Apelant je 19. septembra i 30. oktobra 2022. godine dostavio izjašnjenje. III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, kao i uvida u sistem za upravljanje predmetima (CMS) mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

7. Kantonalni sud je 10. novembra 2021. godine potvrdio optužnicu broj T 09 0 KT 170588 21 protiv apelanta i optuženih N. K., K. Č. i F. V. (u daljnjem tekstu: ostali optuženi) zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili krivično djelo razbojništva iz člana 289. stav 2. u vezi sa stavom 1. i čl. 28. i 31. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH). Optužnica je sadržavala i prijedlog da se apelantu produži pritvor. Zatim je taj sud, 12. novembra 2021. godine, nakon održanog ročišta na kojem su se apelant, njegov branilac i tužilac izjasnili o prijedlogu, donio Rješenje broj 09 0 K 039477 22 Kv 4 od 12. novembra 2021. godine. Tim rješenjem Kantonalni sud je apelantu „produžio pritvor za naredna dva mjeseca“ iz razloga propisanih članom 146. stav (1) tačka c) (iteracijska opasnost) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH). Određeno je da se, prema tom rješenju, pritvor računa od 12. novembra 2021. godine i može trajati do 12. januara 2022. godine ili do druge odluke suda. U rješenju je određeno „da će se kontrola opravdanosti pritvora vršiti po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru“, kao i da žalba protiv tog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.

AP-3228/22

8. Kantonalni sud – vijeće sastavljeno od troje sudija, odlučujući u postupku redovne kontrole opravdanosti apelantovog pritvora, u skladu sa članom 151. stav (1) ZKPFBiH, na nejavnoj sjednici je donio Rješenje broj 09 0 K 039477 22 Kv 8 od 6. jula 2022. godine (u daljnjem tekstu: prvostepeno rješenje od 6. jula). Tim rješenjem Kantonalni sud je apelantu produžio pritvor za dva mjeseca, koji se računa od 6. jula 2022. godine i može trajati do 6. septembra ili do druge odluke suda.

9. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je podsjetio da je posljednjim rješenjem tog suda od 10. maja 2022. godine apelantu produžio pritvor za dva mjeseca. Pritvor je prema tom rješenju mogao trajati do 10. jula 2022. godine ili do druge odluke suda, a produžen je zbog postojanja opasnosti da će apelant i ostali optuženi ponoviti krivično djelo.

10. Kantonalni sud je obrazložio da je prilikom ponovne kontrole opravdanosti apelantovog pritvora ocijenio da su i dalje ispunjeni opći i posebni uvjeti za produženje pritvora apelantu. Naime, kako je obrazloženo, potvrđenom optužnicom apelantu i ostalim optuženima stavljeno je na teret da su 16. augusta 2021. godine, u vrijeme i na način detaljno opisani u tački 1. optužnice, u dvorištu džamije napali oštećenog H. A. (u daljnjem tekstu: oštećeni) dok je spavao. Tom prilikom optuženi su od oštećenog tražili novac i zadali mu tešku tjelesnu povredu opasnu za život, sve s ciljem pribavljanja protivpravne imovinske koristi. Dalje, potvrđenom optužnicom apelantu i ostalim optuženima stavljeno je na teret da su istog dana, nakon nekoliko sati, u drugom dijelu grada, na način detaljno opisan u tački 2. optužnice, prišli drugom oštećenom M. K. (u daljnjem tekstu: drugi oštećeni) i inicirali verbalnu prepirku, a zatim ga, uz upotrebu oruđa, napali i nanijeli mu teške i lake tjelesne povrede i oduzeli određene stvari. Kantonalni sud je ukazao da je s ciljem kontrole opravdanosti pritvora i utvrđivanja da li su se, razvojem krivičnog postupka, promijenile okolnosti pod kojima je pritvor prethodno određen i produžen izvršio uvid u dokaze iz spisa predmeta. Dalje je naveo da je glavni pretres u predmetu počeo 21. decembra 2021. godine. Zatim je ukazao na dokaze iz istrage i dokaze izvedene u dotadašnjem toku glavnog pretresa, iz kojih proizlazi osnovana sumnja, kako je to detaljno obrazloženo na str. 2–15. rješenja. Kantonalni sud je posebno istakao da je dokaze iz optužbe cijenio samo u pogledu utvrđivanja osnovane sumnje, a ne radi utvrđivanja dokazanosti činjenica u smislu utvrđivanja apelantove krivice, što će biti predmet daljnjeg toka postupka.

11. U vezi s pitanjem postojanja posebnog pritvorskog razloga – iteracijske opasnosti, Kantonalni sud je naveo da je objektivni uvjet za produženje pritvora po tom osnovu, koji se ogleda u zaprijećenoj kazni, neupitno ispunjen. Naime, apelant se osnovano sumnjiči da je počinio krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora u trajanju od tri godine ili teža kazna. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da je već utvrđeno da postoji osnovana sumnja da je apelant, koji je mlađe životne dobi (2002. godište), u saizvršilaštvu s ostalim optuženima preduzeo više radnji u kratkom periodu i time ugrozio najveće zaštićene vrijednosti, život i tijelo, radi stjecanja protivpravne imovinske koristi. Apelant je prilikom izvršenja krivičnih djela koja mu se stavljaju na teret iskazao drskost, bezobzirnost i upornost. Kantonalni sud je naglasio da su apelant i ostali optuženi, na način opisan u optužnici, protivpravnu radnju koja im se stavlja na teret izvršili u vjerskom objektu, koji predstavlja općeprihvaćeno mjesto utočišta i sigurnosti. Nakon toga, kako je Kantonalni sud obrazložio, apelant i saoptuženi su nastavili činjenje protivpravnih radnji jer su istog dana fizički napali i drugog oštećenog, kojem su također nanijeli teške tjelesne povrede. Sve izneseno, kako je naveo Kantonalni sud, posmatrano u međusobnoj vezi, predstavlja naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant, ukoliko se nađe na slobodi, ponoviti krivično djelo.

12. Rješenjem Vrhovnog suda broj 09 0 K 039477 22 Kž 8 od 14. jula 2022. godine (u daljnjem tekstu: drugostepeno rješenje od 14. jula) odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja od 6. jula 2022. godine. Vrhovni sud je naglasio da iz uvoda i obrazloženja prvostepenog rješenja jasno proizlazi da je Kantonalni sud postupao po službenoj dužnosti, u skladu sa članom 151. stav (1) ZKPFBiH, a ne na tužiočev prijedlog. Stoga je, kako je Vrhovni sud pojasnio, Kantonalni sud donio odluku u nejavnoj sjednici i nije bio obavezan da održi ročište, kao što je to obavezan kada se radi o pritvoru u istrazi. Vrhovni sud je ocijenio da u konkretnom slučaju nije primjenjiv stav iz rješenja Općinskog suda u Sarajevu na koji se braniteljica u žalbi pozvala, jer pobijanim rješenjem nije određen pritvor, već se radi o rješenju koje je doneseno u postupku redovne kontrole pritvora, u smislu člana 151. stav (1) ZKPFBiH. Vrhovni sud je istakao da ni stavovi iz drugih odluka, na koje se braniteljica također pozvala u žalbi, nisu primjenjivi na konkretni slučaj. Vrhovni sud je obrazložio i zašto su neosnovani ostali navodi iz žalbe kojim je osporavana zakonitost prvostepenog rješenja, apelantovo pravo na efikasan pravni lijek i pravo na suđenje u razumnom roku (str. 2. i 3. obrazloženja rješenja).

13. Vrhovni sud je posebno ocijenio da iz obrazloženja prvostepenog rješenja slijedi da je prvostepeni sud pravilno zaključio da, pored objektivnog uvjeta – postojanja osnovane sumnje, postoje i naročite okolnosti koje opravdaju strah da će apelant ponoviti krivično djelo. Te okolnosti i njihovu ocjenu je prihvatio i Vrhovni sud. Osim toga, Vrhovni sud je istakao da stavovi iz odluka Ustavnog suda br. AP-3619/08 i AP-4872/18 na koje se apelant pozvao nisu dovedeni u vezu s razlozima iz obrazloženja pobijanog rješenja, zbog čega ih taj sud nije mogao ispitati. AP-3702/22

14. Vršeći ponovnu kontrolu opravdanosti pritvora, Kantonalni sud – vijeće sastavljeno od troje sudija, na nejavnoj sjednici donio je Rješenje broj 09 0 K 039477 22 Kv 9 od 6. septembra 2022. godine, kojim je apelantu produžio pritvor za još dva mjeseca, koji prema tom rješenju može trajati do 6. novembra 2022. godine ili do druge odluke suda.

15. Kantonalni sud je istakao da je izvršio uvid u spis predmeta te ocijenio da su i dalje ispunjeni i opći i posebni uvjeti za produženje pritvora apelantu, zbog kojih je pritvor produžen posljednjim rješenjem. I u obrazloženju tog rješenja Kantonalni sud je detaljno obrazložio postojanje osnovane sumnje kao općeg uvjeta za pritvor (str. 3–16. navedenog rješenja). Zatim je ponovio razloge za postojanje iteracijske opasnosti, koje je naveo i u prvostepenom rješenju od 6. jula 2022. godine (visina zaprijećene kazne i postojanje naročitih okolnosti). Kantonalni sud je istakao da sve okolnosti konkretnog predmeta protekom vremena nisu izgubile na značaju i da i dalje upućuju na zaključak da je apelantu neophodno produžiti pritvor, bez obzira na dužinu trajanja pritvora.

16. Rješenjem broj 09 0 K 039477 22 Kž 9 od 14. septembra 2022. godine Vrhovni sud je odbio apelantovu žalbu izjavljenu protiv navedenog prvostepenog rješenja. U obrazloženju Vrhovni sud je ocijenio da je prvostepeni sud pravilno odlučio kada je, na osnovu člana 151. stav (1) ZKPFBiH, apelantu produžio pritvor. Vrhovni sud je detaljno obrazložio i zašto su neosnovani navodi iz žalbe kojim je osporavana zakonitost prvostepenog rješenja, te je ponovio razloge koje je naveo i u drugostepenom rješenju od 14. jula 2022. godine.

17. Ustavni sud konstatira da iz uvida u sistem za upravljanje predmetima (CMS) proizlazi da je, nakon podnošenja apelacija, Kantonalni sud – vanraspravno vijeće, vršeći kontrolu opravdanosti apelantovog pritvora, na nejavnoj sjednici donio Rješenje broj 09 0 K 039477 22 Kv 10 od 4. novembra 2022. godine, kojim je apelantu produžio pritvor za još dva mjeseca. Pritvor prema navedenom rješenju može trajati do 4. januara 2023. godine ili do druge odluke suda. IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

18. Apelant ukazuje na povredu prava na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U vezi s tim, ističe da mu je Kantonalni sud na nejavnoj sjednici „produžio ili kontrolirao“ trajanje pritvora u fazi postupka nakon potvrđivanja optužnice, bez mogućnosti apelanta ili njegove odbrane da se izjasne na daljnje trajanje pritvora. Apelant smatra da u konkretnom slučaju „sama procedura suštinski nije jasna – da li se radi o produženju ili o opravdanosti daljnjeg trajanja pritvora“. Apelant ističe i da Kantonalni sud nije, nakon potvrđivanja optužnice, donio rješenje kojim bi se odredio pritvor u trajanju od jedne godine, jedne godine i šest mjeseci ili dvije godine, da bi se takav pritvor eventualno kontrolirao „po službenoj dužnosti“. Također, apelant ističe da je redovni sud na osnovu „paušalnih i arbitrarnih razloga“ zaključio da postoje razlozi za pritvor koji se odnose na opasnost od ponavljanja krivičnog djela. Osim toga, apelant smatra da mu je „u vezi s kontrolom trajanja pritvora“ uskraćeno i pravo na pravni lijek.

19. U apelaciji registriranoj pod brojem AP-3702/22 apelant je također ukazao na povredu prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije. Apelant je, pri tome, ponovio sve navode iz prethodne apelacije. Međutim, dodatno je naveo da je Vrhovni sud u postupku donošenja rješenja od 14. septembra 2022. godine donio rješenje identično onom koje je donio 14. jula 2022. godine, dakle „od riječi do riječi“, mada se argumentacija apelantove žalbe značajno razlikovala. Zbog toga, apelant smatra da Vrhovni sud nije „stvarno razmatrao njegove žalbene navode, što se posebno odnosi na nenavođenje prakse Ustavnog suda na koju je ukazivano u žalbi.“ Apelant se pozvao i na više odluka Ustavnog suda, među kojima je i AP-1323/22 od 7. septembra 2022. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba).

II.Odgovor na apelaciju

20. Vrhovni sud je odgovorio da su apelantovi navodi, u suštini, isti kao i navodi njegovih žalbi izjavljenih protiv prvostepenih rješenja od 6. jula i 6. septembra 2022. godine, na koje je taj sud detaljno odgovorio u osporenim rješenjima.

21. Kantonalni sud je i u odgovorima na apelacije ponovio sadržaj prvostepenih rješenja, te istakao da su navodi apelacija neosnovani.

22. Tužilaštvo je odgovorilo da ZKPFBiH ne predviđa održavanje posebnog ročišta povodom kontrole opravdanosti primjene mjere pritvora nakon podizanja optužnice.

23. Apelant je u izjašnjenju na odgovore istakao da niti jedan odgovor „nije ukazao na neosnovanost podnesenih apelacija“.

V.Relevantni propisi

24. Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 36/03, 37/03 – ispravka, 21/04 – ispravka, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14, 76/14, 46/16 i 75/17) u relevantnom dijelu glasi:

Član 289. st. (1) i (2) Razbojništvo (1) Ko upotrebom sile protiv neke osobe ili prijetnjom da će izravno napasti na njezin život ili organ oduzme tuđu pokretninu s ciljem da njenim prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protupravnu imovinsku korist ili da je protupravno prisvoji, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(2) Ako je krivičnim djelom iz stava 1. ovog člana neka osoba s umišljajem teško tjelesno ozlijeđena, ili je to krivično djelo učinjeno u sastavu grupe ljudi, ili ako je upotrebljeno oružje ili opasno oruđe, učinitelj će se kazniti kaznom zatvora najmanje pet godina.

25. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/03, 37/03 – ispravka, 56/03 – ispravka, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 25. stav (6) Sastav suda (6) U vijeću sastavljenom od trojice sudija, sud odlučuje o žalbama protiv rješenja kada je to određeno ovim zakonom i donosi druge odluke van glavnog pretresa.

Odjeljak 6. Pritvor Član 145. stav (5) Opće odredbe (5) U toku cijelog postupka pritvor će se ukinuti čim prestanu razlozi na osnovu kojih je određen, a pritvorenik će se odmah pustiti na slobodu. Po prijedlogu optuženog ili branitelja za ukidanje pritvora koji je zasnovan na novim činjenicama sud će održati ročište odnosno sjednicu vijeća o čemu će obavijestiti stranke i branitelja. Nedolazak stranaka i branitelja koji su uredno obaviješteni ne sprečava održavanje ročišta, odnosno sjednice vijeća. Protiv rješenja o odbijanju prijedloga za ukidanje pritvora žalba nije dozvoljena.

Član 146. stav (1) tačka c) Razlozi za pritvor (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba učinila krivično djelo, pritvor joj se može odrediti:

c) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će počiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora najmanje od tri godine ili teža kazna, Član 151.

Pritvor poslije potvrđivanja optužnice (1) Pritvor se može odrediti, produžiti ili ukinuti i poslije potvrđivanja optužnice. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.

(2) Nakon potvrđivanja optužnice i prije izricanja prvostepene presude, pritvor može trajati najduže:

a) jednu godinu u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora do pet godina;

b) jednu godinu i šest mjeseci u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora do deset godina;

c) dvije godine u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora preko deset godina, ali ne i kazna dugotrajnog zatvora;

d) tri godine u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora.

(3) Ako za vrijeme iz stava 2. ovog člana ne bude izrečena prvostepena presuda, pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu.

VI.Dopustivost i meritum

26. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana, u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

27. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.

28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.

29. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:

c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja osobe u svrhu njezinog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinila krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;

3. Svako ko je uhapšen ili pritvoren u skladu s odredbama iz stava 1. tačka c) ovog člana izvodi se bez odgađanja pred sudiju ili drugu službenu osobu ovlaštenu zakonom da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uvjetovano jamstvima da će se osoba pojaviti na suđenju.

4. Svako ko je lišen slobode hapšenjem ili pritvaranjem ima pravo pokrenuti postupak u kome će sud brzo odlučiti o zakonitosti njegovog pritvaranja i naložiti puštanje na slobodu ako je pritvaranje bilo nezakonito.

30. Ustavni sud podsjeća na to da pravo na slobodu i sigurnost iz člana 5. Evropske konvencije garantira da niko ne smije biti proizvoljno lišen slobode. Proizvoljnost pri lišavanju pojedinca slobode ocjenjuje se kako u odnosu na poštovanje proceduralnih zahtjeva prema domaćem zakonu, tako i u odnosu na standarde Evropske konvencije s kojom domaći zakon mora biti usklađen. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), da bi pritvor bio kompatibilan sa članom 5. stav 1. Evropske konvencije mora ispunjavati tri uvjeta. Prvo, mora biti zasnovan na „osnovanoj sumnji” da je određeno lice počinilo krivično djelo, što pretpostavlja postojanje činjenica ili informacija koje bi objektivnog posmatrača uvjerile da je to lice moglo počiniti krivično djelo. Drugo, svrha pritvora mora biti da se određeno lice dovede pred „nadležnu zakonitu vlast”, što treba razmotriti nezavisno od toga da li je ta svrha postignuta. Treće, pritvor prema tački (c) mora, kao i svako lišenje slobode prema članu 5. stav 1. Evropske konvencije, biti „zakonito“ i „u skladu s postupkom propisanim zakonom“ (vidi Evropski sud, Merabishvili protiv Gruzije [VV], presuda od 28. novembra 2017. godine, predstavka broj 72508/13, tač. 181–186. s daljnjim referencama).

31. Budući da apelant osporava proceduru donošenja osporenih rješenja, Ustavni sud podsjeća da je članom 151. stav (1) ZKPFBiH propisana mogućnost produženja pritvora nakon potvrđivanja optužnice. Navedenim odredbama je propisano da se kontrola opravdanosti pritvora vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Ustavni sud smatra da za poštovanje apelantovog prava iz člana 5. Evropske konvencije nije bitno da li se radi o „produženju pritvora“ ili o „opravdanosti daljnjeg trajanja pritvora“. Na navedenu terminološku razliku se opširno ukazuje u apelaciji, iz čega se onda izvlače zaključci o nepravilnoj primjeni pravnih odredaba ZKPFBiH. Međutim, za poštovanje apelantovih prava je bitno da li je odluka o pritvoru donijeta u skladu sa standardima i pravima iz člana 5. Evropske konvencije.

32. Apelant smatra da mu je prekršeno pravo iz člana 5. Evropske konvencije jer u postupku kontrole pritvora, nakon potvrđivanja optužnice, „nije izveden pred sudiju“, tj. zato što je odluka donesena na nejavnoj sjednici. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, u vijeću sastavljenom od troje sudija (napomena: ne radi se o vijeću koje odlučuje o apelantovoj krivičnoj odgovornosti), 12. novembra 2021. godine održao javnu raspravu kada je prvi put odlučivao o produženju pritvora nakon potvrđivanja optužnice. Na raspravi su se tužilac, apelant i njegov branilac izjasnili o prijedlogu Tužilaštva iz optužnice da se apelantu produži pritvor. Nakon izjašnjenja stranaka, Kantonalni sud je donio rješenje od 12. novembra 2021. godine kojim je apelantu produžio pritvor (vidi tačku Error: Reference source not found. ove odluke).

33. Dalje, nakon rješenja od 12. novembra 2021. godine pa do podnošenja apelacije broj AP- 3702/22, apelantu je, u skladu s odredbama člana 151. stav (1) ZKPFBiH, pritvor produžavan pet puta, svaka dva mjeseca, na nejavnim sjednicama vijeća, koje ne odlučuje o krivičnoj odgovornosti, sastavljenog od troje sudija. U tim prilikama je provjeravano da li su se promijenile okolnosti koje su postojale u vrijeme donošenja rješenja o pritvoru od 12. novembra 2021. godine. Prilikom kontrole vijeće je vršilo uvid u spis predmeta i analiziralo relevantne dokaze, koji su postojali u vrijeme donošenja tog rješenja i koji su u međuvremenu provedeni na glavnoj raspravi. Na osnovu toga, vijeće je, bez saslušanja stranaka, donosilo odluke o produženju pritvora. Te odluke je povodom apelantovih žalbi ispitivao i potvrđivao Vrhovni sud. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da je Evropski sud razvio značenje pojma „zakonito“ u autonomnom smislu. Polazni osnov je domaće pravo koje postavlja obavezu da lišenje slobode bude u skladu s domaćim zakonom, njegovim materijalnim i procesnim pravilima. Međutim, kako je naveo Evropski sud, poštovanje domaćeg prava nije dovoljno. Zahtjev u vezi sa zakonitošću nije ispunjen pukim poštovanjem relevantnog domaćeg zakonodavstva jer ono mora biti u skladu s Evropskom konvencijom, uključujući i opća načela koja su u njoj izražena ili se podrazumijevaju (vidi Evropski sud, L. M. protiv Slovenije, presuda od 12. juna 2014. godine, predstavka broj 32863/05 , tač. 121. i 122). U slučaju lica čiji pritvor spada u domašaj člana 5. stav 1. tačka c), potrebno je saslušanje (vidi Evropski sud, Oravec protiv Hrvatske, presuda od 11. jula 2017. godine, predstavka broj 51249/11, tačka 66. s daljnjim referencama). To znači da redovni sud prilikom kontrole produženja pritvora nakon podizanja optužnice primjenjuje relevantne odredbe ZKPFBiH, ali istovremeno se te odredbe moraju tumačiti u smislu prakse i standarda koje je utvrdio Evropski sud.

34. Dalje, Ustavni sud podsjeća na presudu Evropskog suda (vidi Evropski sud, Stevan Petrović protiv Srbije, presuda od 20. aprila 2021. godine, predstavke br. 6097/16 i 28999/19, tač. 154. i 155. s daljnjim referencama) u kojoj je Evropski sud naveo:

154. Prva osnovna garancija koja prirodno proizlazi iz člana 5. stav 4.

Konvencije je pravo na djelotvorno saslušanje pred sudom pri ocjeni zakonitosti pritvora. S druge strane, ova odredba podjednako garantira brzu odluku vlasti o neophodnosti kontinuiranog pritvora. Uzimajući u obzir ova dva načela, Sud je zaključio da član 5. stav 4. Konvencije ne zahtijeva da se pritvoreno lice sasluša svaki put kada podnese žalbu na odluku o produženju pritvora, već da mu treba omogućiti pravo da bude saslušan u razumnim intervalima […]. Dakle, Sud je već prihvatio da, u određenim okolnostima, u slučaju kada je dotično lice moglo da bude saslušano pred sudom koji odlučuje po njegovom zahtjevu za puštanje u prvostepenom postupku, poštovanje procesnih zahtjeva svojstvenih članu 5. stav 4. ne zahtijeva da se ono ponovo pojavi pred žalbenim sudom […]. Također, kada je pritvoreno lice moglo da se pojavi u prvom stepenu pred sudijom koji je donio odluku o njegovom pritvoru, nepojavljivanje u žalbenom postupku samo po sebi nije predstavljalo kršenje člana 5. stav 4. Konvencije. Ipak, mogu postojati situacije u kojima će sud koji odlučuje o žalbi morati održati ročište uz lično pojavljivanje pritvorenika; ovo može zavisiti od prirode pitanja o kojima će se odlučivati, važnosti odluke za pritvorenika, da li se pritvorenik lično pojavio kada je donesena osporena odluka ili je njegovo pojavljivanje neophodno da bi se osiguralo poštovanje prava na kontradiktoran postupak […]

155. Vraćajući se na konkretni slučaj, Sud primjećuje da su nadležni sudovi, nakon rješenja istražnog sudije o određivanju pritvora od 22. februara 2013.

godine, kojom prilikom je podnosilac zaista i lično saslušan […], produžavali pritvor podnosiocu u petnaest navrata na period od trideset dana, šezdeset dana, dva mjeseca, tri mjeseca ili do daljnje odluke suda. Svaki put su ta produženja potvrđena u drugom stepenu. Štaviše, nadležni prvostepeni ili drugostepeni sudovi nisu saslušali podnosioca lično ni u jednoj od tih prilika […]. Čak i prihvatajući da je podnosilac mogao da zatraži puštanje iz pritvora kada je saslušan 5. marta 2013, 8. septembra 2014. i 25. aprila 2016. godine, kako je tvrdila Vlada […], proizlazi da je podnosilac saslušan lično, u kontekstu u vezi sa pritvorom ili potencijalno u kontekstu u vezi sa pritvorom, samo u četiri navrata tokom perioda od oko tri godine, koliko je trajao njegov pritvor […]. Po mišljenju Suda, ne može se smatrati da je ovo u skladu sa zahtjevom za „razumnim intervalom” na koji se poziva u svojoj sudskoj praksi […] i, štaviše, nikakvi pisani argumenti, kao dio žalbenih ili drugih postupaka, ne mogu otkloniti ovaj nedostatak.

35. Vraćajući se na apelacije koje su predmet ove odluke, Ustavni sud konstatira da je krivični postupak povodom kojeg se apelant nalazi u pritvoru u fazi održavanja glavnog pretresa, na kojem apelant ima mogućnost da pred vijećem koje mu sudi aktivno iznosi odbranu od krivične optužbe. Međutim, sudije koje čine vijeće pred kojim se održava glavni pretres i koje meritorno odlučuje o krivičnoj optužbi protiv apelanta nisu sudije vijeća koje odlučuje o produženju pritvora apelantu, u smislu člana 151. stav (1) ZKPFBiH. Ustavni sud smatra da je na taj način u potpunosti sačuvana nepristrasnost sudskog vijeća pred kojim se održava glavni pretres. Naime, sudije koje čine vijeće koje sudi apelantu sve do okončanja postupka imaju obavezu da optuženo lice/apelanta smatraju nevinim za krivično djelo dok se pravosnažnom presudom suda ne utvrdi njegova krivica.

36. Ustavni sud podsjeća da je apelant optužen za krivično djelo razbojništva (član 289. stav 2. u vezi sa stavom 1) za koje je KZFBiH propisao kaznu zatvora u trajanju od jedne do deset godina. Članom 151. ZKPFBiH je propisano da u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora do deset godina, nakon potvrđivanja optužnice i prije izricanja prvostepene presude, pritvor može trajati najduže jednu godinu i šest mjeseci. Dakle, apelant, nakon potvrđivanja optužnice, teoretski može biti u pritvoru najduže jednu godinu i šest mjeseci. Međutim, to, prema mišljenju Ustavnog suda, ni u kojem slučaju ne znači da apelant mora biti u pritvoru u najdužem zakonom propisanom vremenu, jer to zavisi od postojanja razloga zbog kojih je pritvor određen, što se kontrolira u redovnim intervalima. Štaviše, odredbama člana 145. stav (5) ZKPFBiH je propisano da će se pritvor ukinuti čim prestanu razlozi na osnovu kojih je određen.

37. Ustavni sud ponavlja da je Kantonalni sud 12. novembra 2021. godine, prije donošenja rješenja kojim je apelantu produžio pritvor, održao javnu sjednicu na kojoj je apelant sa svojim braniocem bio prisutan. Tom prilikom apelant je saslušan pred sudom, koji je ocjenjivao postojanje uvjeta za produžavanje pritvora koji je apelantu određen u toku trajanja istrage. Potom je Kantonalni sud u vanraspravnom vijeću, u skladu s obavezom iz člana 151. stav 1. ZKPFBiH, nakon nejavne sjednice i na osnovu dokumentacije u spisu, produžavao pritvor u pet navrata na periode od dva mjeseca. Po posljednjem osporenom rješenju apelant je mogao biti u pritvoru do 6. novembra 2022. godine. Također, Kantonalni sud je i šesti put na nejavnoj sjednici apelantu produžio pritvor. Međutim, nakon 12. novembra 2021. godine, Kantonalni sud niti jednom nije saslušao apelanta na okolnosti koje se tiču produženja pritvora, iako je šest puta održao sjednice na kojima je produžavan pritvor. Dakle, između prvog saslušanja do podnošenja apelacije prošlo je više od godinu dana, a u tom vremenu apelantu nije bilo omogućeno da se izjasni o okolnostima u vezi s produženjem pritvora.

38. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da ZKPFBiH ne sadrži odredbe u kojim bi decidirano bila propisana obaveza suda da prilikom kontrole opravdanosti trajanja pritvora održava javnu sjednicu na kojoj bi optuženo lice imalo mogućnost da se lično izjasni pred sudom. Ta obaveza je propisana članom 145. stav (5) ZKPFBiH samo u slučaju da se pojave nove činjenice ili kada optuženo lice sudu podnosi prijedlog za ukidanje pritvora, u kojem slučaju je sud obavezan održati javnu sjednicu. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da član 5. Evropske konvencije ne isključuje mogućnost da se sistemom automatskog periodičnog preispitivanja zakonitosti lišenja slobode može osigurati poštovanje zahtjeva iz člana 5. stav 4. Evropske konvencije, te da se u takvim okolnostima ne mora održavati javna sjednica u svakom slučaju kada se produžava pritvor. Odluka o tome da li će se održati javna sjednica zavisit će od okolnosti u svakom konkretnom predmetu. Osim toga, kada je ustanovljeno automatsko preispitivanje, odluke o održavanju javnih sjednica moraju slijediti u „razumnim intervalima“ (op. cit. presuda Petrović protiv Srbije).

39. Dalje, Ustavni sud naglašava da je članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine propisano da se prava i slobode određene u Evropskoj konvenciji i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini, te da imaju prioritet nad svakim drugim zakonom. Na taj način je utvrđena ustavna obaveza svih sudova da u postupcima koje vode i odlukama koje donose u okviru svoje nadležnosti primjenjuju standarde ljudskih prava i osnovnih sloboda, na šta je dodatno ukazano i članom II/6. Ustava Bosne i Hercegovine. U svojoj dosadašnjoj praksi Ustavni sud je kontinuirano isticao da se na svaki konkretan slučaj trebaju direktno primijeniti odredbe Evropske konvencije, ukoliko domaći zakoni ne reguliraju određeno pitanje u skladu s Evropskom konvencijom ili ga ne reguliraju dovoljno jasno (vidi Ustavni sud, AP-2044/20 od 5. oktobra 2021. godine, tačka 37. i dalje).

40. U konkretnom slučaju, iako se radilo o tzv. automatskom sistemu preispitivanja odluke o zakonitosti pritvora, period duži od godinu dana u kojem apelant nije saslušan, prema mišljenju Ustavnog suda, nikako se ne može smatrati „razumnim intervalom“ u smislu relevantne prakse Evropskog suda. Jednostavno rečeno, prevelik značaj ima ljudska sloboda, koja je zaštićena članom

5. Evropske konvencije, da bi se moglo tolerirati da apelant ne bude saslušan na okolnosti produženja pritvora u periodu dužem od godinu dana. Upravo zbog tolikog značaja dobra koje se štiti, sud je morao „vidjeti i čuti apelanta“ u češćim intervalima nego što je to u konkretnom slučaju, prije nego što je šest puta produžio trajanje pritvora. Insistiranjem na tome da sud „vidi i čuje apelanta“ izbjegava se birokratizacija odlučivanja o produženju trajanja lišenja slobode i omogućava se onome ko je lišen slobode da se o tome izjasni. Budući da je apelantu navedeno pravo uskraćeno, Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 4. Evropske konvencije.

41. S obzirom na utvrđenu povredu apelantovog prava iz navedenih razloga, Ustavni sud smatra da je izlišno razmatrati ostale apelacione navode koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao i posebne pritvorske razloge, jer bi njih, prema mišljenju Ustavnog suda, bilo moguće ispitati tek nakon što se otkloni povreda na koju je ukazano u ovoj odluci.

42. Konačno, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio stav, s obzirom na temporalni karakter rješenja o određivanju, odnosno produživanju mjere pritvora, da u situaciji kada utvrdi da je apelantovo lišavanje slobode po osporenoj odluci redovnog suda rezultiralo povredom prava na ličnu slobodu i sigurnost, te da je u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda lišavanje slobode po osporenim odlukama isteklo, dovoljno da utvrdi povredu ustavnog prava i ukaže na učinjene propuste u postupku produženja mjere pritvora (vidi, između ostalih, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4531/15 od 8. decembra 2015. godine, tač. 68. i 69, s referencama na relevantnu praksu Ustavnog suda, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud napominje da je Kantonalni sud obavezan da, ukoliko apelant bude u pritvoru u vrijeme prijema ove odluke, odmah preduzme radnje kojima će omogućiti apelantu djelotvorno saslušanje pred sudom u vezi s pritvorom, kako bi se poštovale apelantove garancije na ličnu slobodu i sigurnost, kako je navedeno u ovoj odluci.

VII.Zaključak

43. Ustavni sud zaključuje da su osnovani apelantovi navodi o povredi prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 4. Evropske konvencije jer apelantu u postupku kontrole opravdanosti pritvora, nakon potvrđivanja optužnice, nije omogućeno da u „razumnim intervalima“ bude lično saslušan pred vijećem Kantonalnog suda koje odlučuje o njegovom pritvoru. Pri tome nije odlučujuće da li je ZKPFBiH takvo postupanje striktno propisivao, budući da prema Ustavu Bosne i Hercegovine odredbe Evropske konvencije imaju prioritet nad svim drugim zakonima i moraju se direktno primjenjivati.

44. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

45. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3228/22 (K. Č.) | Sudska praksa | Aktio