Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1913/21 (R. K.)

Odluka donesena 27. 11. 2025.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni spor
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Troškovi postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1913/21

Apelacija

Odluka o meritumu

27. 11. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-1913/21, rješavajući apelaciju Rizve Količića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Angelika Nußberger, potpredsjednica

Helen Keller, sutkinja

Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudija

Larisa Velić, sutkinja na sjednici održanoj 27. novembra 2025. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Rizve Količića. Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 009684 19 Uvp 2 od 19. marta 2021. godine. Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da Rizvi Količiću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke. Odbija se kao neosnovana apelacija Rizve Količića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 009684 19 Uvp 2 od 19. marta 2021. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Rizvo Količić (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Semir Kajtaz, advokat iz Mostara, podnio je 31. maja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 009684 19 Uvp 2 od 19. marta 2021. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 1. juna 2022. godine od Kantonalnog suda, Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), te Službe za zaštitu prava boraca i njihovih porodica (u daljnjem tekstu: Služba) zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju. Odgovor na apelaciju zatražen je 25. januara 2023. godine od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud).

3. Kantonalni sud, Ministarstvo i Služba su odgovore na apelaciju dostavili u periodu od 10. do 30. juna 2022. godine, a Vrhovni sud 31. januara 2023. godine.

4. Odgovori na apelaciju su 14. jula 2022. odnosno 1. februara 2023. godine dostavljeni apelantovom punomoćniku na izjašnjenje. Međutim, apelantov punomoćnik u ostavljenom roku nije dostavio izjašnjenje.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 14. maja 2008. godine Službi podnio zahtjev za ponovno priznavanje prava na ličnu invalidninu. Dalje proizlazi da su organi uprave do 20. marta 2013. godine donijeli više odluka u upravnom postupku, a presudama u upravnom sporu tužbe su uvažavane i predmet vraćan na ponovni postupak.

7. Dalje, odlučujući u ponovnom postupku, Ministarstvo je rješenjem od 4. novembra 2013. godine apelantovu žalbu odbilo kao neosnovanu i potvrdilo rješenje Službe od 20. marta 2013. godine, kojim je apelantu utvrđen novi iznos lične invalidnine.

8. Presudom Kantonalnog suda broj 07 0 U 009684 14 U od 23. juna 2015. godine apelantova tužba je odbijena kao neosnovana. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je osporeno rješenje zakonito i pravilno. Također je ukazano da je apelantov zahtjev za naknadu troškova odbijen u skladu s odredbom člana 55. Zakona o upravnim sporovima, a u vezi s odredbom člana 386. stav (1) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).

9. Dalje, apelant je 3. augusta 2015. godine podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke. Vrhovni sud se Rješenjem broj 07 0 U 009684 15 Uvp od 19. septembra 2019. godine oglasio stvarno nenadležnim za rješavanje u ovom predmetu i predmet je dostavio Kantonalnom sudu kao stvarno nadležnom na daljnji postupak i rješavanje.

10. Presudom Kantonalnog suda odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke. Također je odbijen apelantov zahtjev za naknadu troškova na ime sastavljanja zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke. Kantonalni sud je u obrazloženju, između ostalog, naveo da je apelant zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke podnio radi naknade troškova postupka koji mu nisu priznati osporenom presudom Kantonalnog suda. U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da se odredba člana 386. ZPP-a, koja se u upravnim sporovima primjenjuje na osnovu odredbe člana 55. Zakona o upravnim sporovima, odnosi na troškove postupka o kojima sud odlučuje istovremeno s odlukom o glavnoj stvari. Navedeno je da je osnovni kriterij za odlučivanje o troškovima postupka načelo rizika, odnosno načelo odgovornosti za uspjeh u sporu. Kantonalni sud je zaključio da apelant nije uspio u upravnom sporu, te da mu ti troškovi ne pripadaju, kako je to pravilno zaključio sud u osporenoj presudi. IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije

11. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da mu pripada pravo na naknadu troškova upravnog spora jer je postupao po nalozima suda, odnosno po presudama koje su donesene u toku postupka. Sud je, kako navodi, umjesto da mu konačno dosudi troškove, njegov zahtjev odbio. Također smatra da je pogrešan zaključak Kantonalnog suda da on nije uspio u sporu. Osim toga, apelant je naveo da je postupak za njega od većeg značaja, da je nerazumno dugo trajao i da je zbog toga trpio duševnu bol, te traži naknadu nematerijalne štete. b)Odgovori na apelaciju

12. Vrhovni sud, Kantonalni sud, Ministarstvo i Služba su naveli da je apelacija neosnovana, te da u postupku nisu povrijedili apelantova prava na koja se on u apelaciji poziva. Pored toga, Ministarstvo je navelo da je na dužinu trajanja postupka utjecalo to što su u postupku preduzimali veliki broj procesnih radnji, te da Ministarstvo i sudovi u FBiH imaju veliki broj predmeta. V.Relevantni propisi

13. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“ broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi: Član 55. Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

14. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15)

U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06), a koji u relevantnom dijelu glasi: Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 386. st. (1) i (2)

Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Ako stranka djelimično uspije u parnici, sud može s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka podmiruje svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj razmjeran dio troškova. VI.Dopustivost i meritum

15. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie ) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

16. Apelant smatra da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. a)Pravo na pravično suđenje

17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

U odnosu na osporene odluke

18. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. 42−45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).

19. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelant ponavlja navode o troškovima upravnog spora, koje je isticao i u redovnom postupku. Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u vezi s tim dao dovoljna i relevantna obrazloženja (vidi činjenični dio ove odluke) zbog čega apelantu ne pripada naknada za troškove upravnog spora, uz ukazivanje na relevantne odredbe zakona. Data obrazloženja Ustavni sud ne smatra ni proizvoljnim niti očigledno nerazumnim. Također, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ničega iz čega bi se moglo zaključiti da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na štetu apelanta, niti je apelant pružio dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

20. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na osporene odluke neosnovani. U odnosu na suđenje u razumnom roku

21. Opravdanost dužine postupka se mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih organa vlasti, te šta je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (vidi Evropski sud, Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. marta 2021. godine, predstavka broj 59181/18, tačka 18).

22. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je relevantan period od 14. maja 2008. godine do donošenja presude Kantonalnog suda 19. marta 2021. godine, dakle period od 12 godina i 10 mjeseci. Osim toga, Ustavni sud smatra da se nije radilo o složenom predmetu, niti da je apelant svojim postupcima doprinio dužini trajanja postupka.

23. Dalje, Ustavni sud zapaža da su organi uprave u postupku donosili više odluka, a presudama u upravnom sporu tužbe su uvažavane i predmet je više puta vraćan na ponovni postupak. Ustavni sud dalje zapaža da se Vrhovni sud tek četiri godine i jedan mjesec nakon podnošenja zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke oglasio stvarno nenadležnim i predmet dostavio Kantonalnom sudu na postupanje. Pri tome, Ustavni sud ističe da se Vrhovni sud u odgovoru na apelaciju nije izjasnio u odnosu na navode o dužini trajanja postupka. Nakon toga, Kantonalni sud je konačnu odluku donio nakon jedne i po godine. Imajući u vidu navedeno, kao i to da je Ustavni sud u nizu svojih odluka utvrdio da postoji sistemski problem s rješavanjem predmeta pred sudovima u Bosni i Hercegovini u razumnom roku, što je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u toj oblasti, za šta ne postoji ni djelotvoran pravni lijek (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1680/16 od 10. maja 2017. godine, tač. 53−66. i druge odluke od 10. maja 2017. godine, sve dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da dužina postupka u konkretnom slučaju ne zadovoljava standard „razumnog roka“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

24. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naknada nematerijalne štete

25. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. septembra 2022. godine, tač. 32−34), Ustavni sud smatra da, u smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba isplatiti ukupan iznos od 1.000,00 KM. Tu naknadu je dužna platiti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. Pravo na imovinu

26. Apelant također smatra da mu je u postupku koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se apelacioni navodi o povredi tog prava u suštini zasnivaju na istim tvrdnjama koje je apelant istakao u vezi s pravom na pravično suđenje, koje je Ustavni sud razmotrio i obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke te zaključio da su neosnovani. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ničega iz čega bi se moglo zaključiti da je apelantovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. VII.Zaključak

27. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je postupak trajao 12 godina i 10 mjeseci, čemu je u najvećoj mjeri doprinijelo višestruko vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje u upravnom postupku, kao i dužina postupka pred Vrhovnim sudom, pri čemu ni sud niti Ministarstvo u odgovorima na apelaciju nisu ponudili bilo kakve razloge za takvo prolongiranje donošenja odluka.

28. Ustavni sud dalje zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje jer nije bilo moguće zaključiti da je Kantonalni sud postupio proizvoljno ili „očigledno nerazumno“.

29. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1913/21 (R. K.) | Sudska praksa | Aktio