Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1069/21 (A.J. i drugi)

Odluka donesena 27. 03. 2025.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Radni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1069/21

Apelacija

Odluka o meritumu

27. 03. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-1069/21, rješavajući apelaciju A. J. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Seada Palavrić, predsjednica

Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica

Mirsad Ćeman, sudija Helen Keller, sudija

Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudijana sjednici održanoj 27. marta 2025. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija A. J., A. C., A. D., Z. S. i A. U.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Presuda Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 Rs 128290 21 Rsž od 12. marta 2021. godine.

Predmet se vraća Apelacionom sudu Brčko distrikta Bosne i Hercegovine koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Apelacionom sudu Brčko distrikta Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. A. J., A. C., A. D., Z. S. i A. U. (u daljnjem tekstu: apelantkinje) iz Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, koje zastupa Čedomir Ostojić, advokat iz Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, podnijele su 29. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 Rs 128290 21 Rsž od 12. marta 2021. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Apelacionog suda i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 26. maja 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju. Apelacioni sud i tuženi su 1. i 10. juna 2022. godine dostavili odgovore na apelaciju, koji su 15. decembra 2022. godine dostavljeni apelantkinjama na izjašnjenje. Apelantkinje su istog dana dostavile izjašnjenje na odgovore na apelaciju.

III.Činjenično stanje

3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelantkinja i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

4. Apelantkinje su protiv tuženog podnijele tužbu radi isplate dodatka na platu i doprinosa. U tužbi su navele da su zaposlenice Vlade Brčko distrikta BiH – Odjeljenja za javni registar. Tužbom su tražile da im tuženi isplati dodatak na platu od 10% od dana stupanja na snagu Zakona o platama i naknadama u organima javne uprave i institucijama Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Zakon o platama) kojim je propisano da imaju pravo na isplatu navedenog dodatka.

5. Presudom Osnovnog suda broj 96 0 Rs 128290 20 Rs od 2. novembra 2020. godine usvojen je predmetni tužbeni zahtjev. Osnovni sud je utvrdio da su apelantkinje zaposlene u Odjeljenju za javni registar i da ispunjavaju poseban uslov za dodatak na platu predviđen članom 21 stav 1 tačka b) alineja 3) Zakona o platama od početka primjene tog zakona, odnosno od 1. jula 2019. godine. Osnovni sud je utvrdio da apelantkinje ispunjavaju i kriterijum određen uputstvom gradonačelnika od 8. jula 2019. godine jer je njihov rad vezan za svakodnevni rad sa strankama i obradu i pristup povjerljivim i ličnim podacima. Da su apelantkinje ispunjavale uslove za dodatak na platu, prema mišljenju Osnovnog suda, dokaz je i činjenica da im se taj dodatak isplaćuje od 1. jula 2020. godine po osnovu odluke Vlade Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada) od 8. jula 2020. godine. Osnovni sud je istakao da su apelantkinje pravo na dodatak stekle danom početka primjene navedenog zakona, tj. od 1. jula 2019. godine, a ne od 8. jula 2020. godine kada je Vlada donijela podzakonski provedbeni akt. Prema mišljenju Osnovnog suda, na primjenu relevantnih odredbi Zakona o platama ne može uticati neblagovremeno donošenje odluke Vlade, koja je uslijedila godinu dana od početka primjene tog zakona.

6. Presudom Apelacionog suda broj 96 0 Rs 128290 21 Rsž od 12. marta 2021. godine uvažena je žalba tuženog i presuda Osnovnog suda preinačena tako što je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev apelantkinja, te su obavezane da tuženom nadoknade troškove postupka.

7. Apelacioni sud je u obrazloženju presude naveo da se žalbom osnovano ukazuje da Osnovni sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije pravilno primijenio materijalno pravo. U vezi s tim, Apelacioni sud je zaključio da apelantkinje pogrešno smatraju da im pripada pravo na dodatak na osnovnu platu za efektivno radno vrijeme od 10% nakon oporezivanja u periodu od jula 2019. godine do maja 2020. godine, odnosno u periodu od dana kada se počeo primjenjivati Zakon o platama. Apelacioni sud je zaključio da apelantkinjama za navedeni period ne pripada pravo na dodatak na platu s obzirom na to da za to vrijeme Vlada nije odlukom odredila radna mjesta u Odjeljenju za javni registar kojima pripada pravo na dodatak na platu po osnovu posebnih uslova radnog mjesta, niti visinu tog dodatka. Apelacioni sud je zaključio da takve pravne akte ne može zamijeniti sud svojom odlukom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelantkinje navode da im je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Smatraju da je Apelacioni sud pogrešno protumačio pravne odredbe člana 21 stav 1 tačka b) alineja 3) i član 34 Zakona o platama. U vezi s tim, ističu da je Zakon o platama stupio na snagu 1. jula 2019. godine, pa je podzakonske propise, koji propisuju visinu dodatka na platu i naknadu plate i način utvrđivanja i obračuna, trebalo usvojiti do 30. avgusta 2019. godine u smislu člana 34 Zakona o platama. Apelantkinje smatraju apsurdnim da državni organ nije ispunio svoju zakonsku obavezu koja mu nalaže donošenje podzakonskih provedbenih akata, a da se sud pozvao na tu činjenicu kako bi opravdao svoju odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva. Tvrde da je navedeno postupanje, koje Apelacioni sud toleriše, suprotno principu nemo censetur propriam turpitudinem allegans (niko se ne može pozvati na svoj nemar u odbrani prava). Napominju da je Ustavni sud ovakav stav zauzeo u Odluci broj AP-301/04 od 23. septembra 2005. godine.

b) Odgovori na apelaciju

9. Apelacioni sud je naveo da je svoje pravno mišljenje zauzeo u osporenoj presudi.

10. Tuženi smatra da nisu povrijeđena prava apelantkinja jer apelantkinje u spornom periodu niti jednim aktom (osim što su zaposlenice Odjeljenja) nisu bile određene kao nositeljice prava na dodatak na platu.

V.Relevantni propisi

11. Zakon o platama i naknadama u organima javne uprave i institucijama Brčko distrikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“ br. 8/19, 10/19, 12/19, 19/20, 41/20, 13/21, 21/22 i 45/22)

U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o platama i naknadama u organima javne uprave i institucijama Brčko distrikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“ br. 8/19, 10/19 i 12/19) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 21. stav (1) tačka b) podtačka 3) (Dodatak na platu) (1) Dodatak na osnovnu platu predstavlja uvećanje plate po osnovu:

b) posebnih uslova radnog mjesta za:

3) Zaposlene u organizacionim jedinicama Odjeljenja za javni registar i Direkcije za finansije Brčko distrikta BiH, do 10 % (deset posto) od osnovne plate za efektivno radno vrijeme u skladu s posebnom odlukom koju donosi Vlada na prijedlog šefa Odjeljenja za javni registar, odnosno direktora Direkcije za finansije;

Član 33. (Rok za usklađivanje organizacionih planova i izrada zahtjeva za plate) (1) Rukovodioci organa javne uprave i institucija Distrikta su dužni u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona uskladiti organizacione planove s odgovarajućim odredbama ovog zakona, koji se donosi nakon dobijanja saglasnosti od strane Vlade. (2) Rukovodioci organa javne uprave i institucija Distrikta su dužni izraditi zahtjeve za budžet u dijelu koji se odnosi na plate zaposlenih na koje se odnosi ovaj zakon u postupku predlaganja budžeta koji će uslijediti nakon stupanja na snagu ovog zakona.

Član 34. (Rok za usklađivanje podzakonskih propisa)

Rukovodioci organa javne uprave i institucija Distrikta su dužni u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona uskladiti podzakonske propise koji propisuju visinu dodatka na platu i naknadu plate, te način utvrđivanja i obračune iste, s odgovarajućim odredbama ovog zakona.

Član 36. (Stupanje na snagu)

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u Službenom glasniku Brčko distrikta BiH, a primjenjuje se od 1. 7. 2019. godine.

VI.Dopustivost i meritumu

12. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uslove dopustivosti iz člana 18 stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie ) neosnovana u smislu odredbe člana 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda.

13. Apelantkinje navode da im je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

14. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

15. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

16. Ustavni sud zapaža da apelantkinje smatraju da je Apelacioni sud u konkretnom postupku proizvoljno primijenio materijalno pravo. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine) dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi, Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritum broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. 42. do 45. s daljnjim referencama objavljena na www.ustavnisud.ba).

17. U konkretnom slučaju apelantkinje smatraju da je proizvoljna odluka Apelacionog suda koji je zanemario obavezu nadležnog organa da donese podzakonske akte, odnosno koji je zaključio da apelantkinjama ne pripada pravo na isplatu dodatka na platu za utuženi period, iako je to pravo zasnovano na zakonu. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je o istom činjeničnom i pravnom pitanju zauzeo stav u predmetu broj AP-737/21 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-

737/21 od 12. januara 2022. godine, dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud je u navedenom predmetu utvrdio kršenje prava na pravično suđenje. Naime, Ustavni sud je u tom predmetu naveo da apelantkinja (koja je tužbenim zahtjevom takođe potraživala novčani iznos na ime dodatka na platu od jula 2019. godine kada se počeo primjenjivati Zakon o platama) ne može snositi posljedice neispunjavanja obaveza javnih vlasti propisanih odredbama Zakona o platama. Imajući to u vidu i podržavajući svoje stavove u vezi s postupanjem nadležnih organa u slučajevima izostanka pravovremenog donošenja potrebnih propisa, iznesenih u odlukama br. AP-

301/04, AP-2587/05 i AP-3466/11, Ustavni sud je zaključio da je proizvoljan stav Apelacionog suda da je apelantkinjin tužbeni zahtjev neosnovan.

18. Ustavni sud zapaža da je i u konkretnom slučaju Apelacioni sud obrazložio da kako Vlada nije odredila radna mjesta u Odjeljenju za javni registar kojima pripada pravo na dodatak na platu po osnovu posebnih uslova radnog mjesta, niti visinu tog dodatka, a takve pravne akte ne može zamijeniti sud svojom odlukom, to nije osnovan tužbeni zahtjev apelantkinja. Stoga, podržavajući svoju praksu iz Odluke broj AP-737/21, Ustavni sud se u cijelosti poziva na obrazloženje iz navedene odluke i smatra da je proizvoljan stav Apelacionog suda i u konkretnom slučaju.

19. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da je osporenom odlukom povrijeđeno pravo apelantkinja na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije.

Pravo na imovinu

20. S obzirom na zaključak u pogledu povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VII.Zaključak

21. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer je proizvoljan stav Apelacionog suda da apelantkinjama ne pripada pravo na isplatu dodatka na platu za utuženi period, iako je to pravo zasnovano na zakonu, zato što Vlada nije odredila radna mjesta u Odjeljenju za javni registar kojima pripada pravo na dodatak na platu po osnovu posebnih uslova radnog mjesta, niti visinu tog dodatka, a takve pravne akte ne može zamijeniti sud svojom odlukom.

22. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

23. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Odluka o meritumu u predmetu AP-1069/21 (A.J. i drugi) | Sudska praksa | Aktio