Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3640/21 (V. S.)
Odluka donesena 19. 12. 2024.
- Izmijenjene pravne okolnosti
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3640/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 12. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 19. decembra 2024. godine, u predmetu broj AP-3640/21 , rješavajući apelaciju Velibora Slijepca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka g), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Velibor Slijepac protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 236049 20 Gž od 25. juna 2021. godine i zbog dužine trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 236049 16 P, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.
OBRAZLOŽENJE
1. Velibor Slijepac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, čiji je punomoćnik Ilija Đakić advokat iz Banjaluke, podnio je 22. oktobra 2021. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 236049 20 Gž od 25. juna 2021. godine, te zbog prekomjerne dužine postupka u predmetu Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 236049 16 P.
2. „SB Invest“ d.o.o. Banjaluka je 6. aprila 2016. godine podnio tužbu protiv apelanta, radi raskida ugovora o kupoprodaji nekretnine, utvrđenja i isplate. Apelant je 20. juna 2018. godine podnio protivtužbu kojom je tražio da se utvrdi da je ništava odredba člana 4. tog ugovora, kao i da mu tužilac isplati naknadu štete zbog raskida ugovora.
3. Osnovni sud je presudom 21. februara 2020. godine dio tužbenog, odnosno protivtužbenog zahtjeva usvojio (st. 1., 2. i 5. izreke), a dio odbio (st. 3. i 4. izreke), te odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (stav 6.). Okružni sud je presudom od 25. juna 2021. godine ukinuo tu presudu u st. 3., 5., i 6. izreke i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak, a potvrdio je u stavu 4. izreke. Apelant je 22. septembra 2021. godine izjavio reviziju protiv te presude, u dijelu u kojem je potvrđena prvostepena odluka.
4. Vrhovni sud Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), Okružni sud i Osnovni sud su u odgovoru na apelaciju naveli da je apelant 19. aprila 2022. godine odustao od izjavljene revizije, jer su parnične stranke van suda sporazumno riješile sve svoje međusobne odnose, te da je to utvrđeno rješenjem Vrhovnog suda od 20. aprila 2022. godine. Istog dana parnične stranke su zajedničkim podneskom povukle tužbu, odnosno protivtužbu, te istovremeno dale i pristanke na međusobno povlačenje tužbe i protivtužbe, dodajući da jedan od drugog ne potražuju ni troškove parničnog postupka, što je utvrđeno prvostepenim rješenjem od 19. jula 2022. godine.
5. Navedeni odgovori dostavljeni su apelantu radi izjašnjenja, ali on u ostavljenom roku nije dostavio izjašnjenje.
6. Apelant navodi da mu je osporenom presudom Okružnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. U vezi s tim navodi da je u Okružni sud pogrešno primijenio pravne propise. Također, apelant navodi da mu je povrijeđeno i pravo na suđenje u razumnom roku, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
g) ako su izmijenjene pravne okolnosti;
8. S obzirom da iz odgovorā na apelaciju proizlazi da su u ovoj pravnoj stvari parnične stranke u međuvremenu povukle tužbu, odnosno protivtužbu, te da apelant to nije osporio, Ustavni sud je zaključio da je nakon podnošenja apelacije došlo do izmijenjenih pravnih okolnosti zbog kojih je daljnje razmatranje apelacije bespredmetno (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-880/18 od 8. maja 2019. godine i AP-4247/20 od 12. januara 2022. godine, odluke dostupne na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba).
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić