Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5019/22 (Š. B.)
Odluka donesena 08. 02. 2023.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5019/22
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
08. 02. 2023.
Tekst odluke
Usavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. februara 2023. godine, u predmetu broj AP-5019/22 rješavajući zahtjev Šefke Bašića. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Šefke Bašića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Šefko Bašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Adi Bahtović, advokat iz Sarajeva, podnio je 28. decembra 2022. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 753113 21 Gži od 19. oktobra 2022. godine. Apelant je osporio i rješenje Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu; Općinski sud) broj 65 0 I 753113 19 I od 3. juna 2022. godine. Apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio postupak izvršenja u predmetu broj 65 0 I 753113, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Općinski sud je donio presudu broj 65 0 P 277408 12 P od 21. novembra 2013. godine kojom je obavezao apelanta da Kliničkom Centru Univerziteta u Sarajevu (u daljnjem tekstu: tužitelj), radi naknade novčanog potraživanja, isplati iznos od 45.727,97 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana podnošenja tužbe. Presuda je postala pravosnažna i izvršna.
3. Tužitelj je Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje navedene presude. Općinski sud je donio rješenje od 21. februara 2019. godine kojim je odobrio izvršenje na nekretnini preciziranoj u rješenju. Apelant je protiv ovog rješenja izjavio prigovor, pa je Općinski sud rješenjem broj 65 0 I 753113 19 I od 3. juna 2022. godine taj prigovor odbio. Apelant je u prigovoru istakao da postupak po presudi od 21. novembra 2013. godine „još nije okončan“ jer je apelant izjavio reviziju. Istakao je i da je zaključio ugovor sa tužiteljem, ali da tužitelj nije ispunjavao obaveze iz ugovora, pa mu je na taj način „onemogućio da radi“. Apelant je u prigovoru istakao i da navedeni razlozi predstavljaju osnov da Općinski sud usvoji njegov prigovor, stavi van snage rješenje o izvršenju i ukine sve provedene radnje. U vezi s tim, Općinski sud je istakao da je članom 47. Zakona o izvršnom postupku jasno precizirano koji razlozi sprječavaju izvršenje, a da izjavljena revizija ne predstavlja jedan ot tih razloga. Osim toga, navedeno je da je ostale tvrdnje iz prigovora (vezane za ugovor i da ga tužitelj nije izvršio) apelant mogao isticati jedino u parničnom a ne u izvršnom postupku. Ovo stoga jer je presuda iz parničnog postupka postala pravosnažna i izvršna i u nadležnosti izvršnog suda je jedino da je prinudno izvrši.
4. Protiv navedenog rješenja apelant je izjavio žalbu Kantonalnom sudu, koju je rješenjem broj 65 0 I 753113 21 Gži od 19. oktobra 2022. godine taj sud odbio. U obrazloženju je navedeno da apelantovi žalbeni navodi ne predstavljaju argumente koji se mogu cijeniti u postupku izvršenja. Odredbama člana 47. Zakona o izvršnom postupku eksplicitno su propisani razlozi zbog kojih se može podnijeti prigovor protiv rješenja o izvršenju, te da apelantovi navodi, koji se odnose na predmet koji je okončan pravosnažnom presudom, ne predstavljaju takve razloge. Presuda Općinskog suda od 21. novembra 2013. godine nesporno predstavlja izvršnu ispravu shodno odredbama člana 23. stav 1. Zakona izvršnom postupku. Apelant nije dokazao da je izvršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena van snage, što bi bio uvjet za osnovanost prigovora protiv rješenja o izvršenju i obustavu izvršnog postupka. Kantonalni sud je naveo da apelant nije dokazao da je izvršio svoju obavezu iz izvršne isprave što bi, također, bio razlog za obustavu izvršnog postupka.
5. Nakon toga Općinski sud je donio zaključak od 26. aprila od 2022. godine kojim je naloženo da se izvrši vještačenje nekretnine na kojoj izvršenje treba da se provede.
6. Prema apelacionim navodima i dokumentaciji koju je apelant dostavio Ustavnom sudu, nakon izvršenog vještačenja – procjene nekretnine nije bilo drugih radnji u ovom izvršnom postupku. Također, iz kopije nalaza i mišljenja vještaka koji je apelant dostavio Ustavnom sudu i koji je taj vještak dostavio Općinskom sudu 16. decembra 2022. godine, proizlazi da je nekretnina na kojoj je predloženo i odobreno izvršnje, upisana u javne knjige kao gradilište, ali da je vještak na nekretnini zatekao izgrađeni stambeni objekat koji nije upisan u katastarskom operatu, niti je u zemljišnim knjigama upisano apelantovo pravo vlasništva na tom objektu. Objekat je procijenjen na iznos od 361.500,00 KM
7. Apelant smatra da su osporenim odlukama prekršeni pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Apelant navodi da su navedena prava prekršena zato što je za predmet izvršenja određena nekretnina koja je njegova imovina i koja je procijenjena na daleko višu vrijednost od vrijednosti tužiteljevog potraživanja. Smatra da se na ovakav način stavlja pretjeran teret na njega u smislu kako je to utvrđeno ustaljenom praksom Evropskog suda za ljudska prava. Pri tome, apelant navodi primjere iz prakse tog suda. Nakon što su odbijeni prigovor i žalba protiv rješenja o izvršenju, apelant navodi da će redovni sudovi uskoro donijeti i zaključak o javnoj prodaji njegove imovine. Prodajom nekretnine, pošto nema druge imovine, apelant i njegova porodica će izgubiti jedini dom. Zbog toga, apelant traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će obustaviti postupak izvršenja u predmetu broj 65 0 I 753113, do donošenja odluke o apelaciji.
8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
9. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
10. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
11. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Osim toga, Ustavni sud je brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“ što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP- 288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP- 774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. Imajući u vidu argumentaciju koju je iznio apelant u zahtjevu za donošenje privremene mjere i navedene stavove, Ustavni sud smatra da apelant u konkretnom slučaju nije ponudio razloge i dokaze koji bi Ustavnom sudu u ovom trenutku bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa u izvršnom postupku.
12. Naime, kako je već rečeno, nakon donošenja zaključka kojim je naložena procjene nekretnine nije bilo drugih izvršnih radnji u ovom postupku, odnosno nije donesen zaključak o prodaji nekretnine. Pored toga, iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo da je apelant sudovima ukazivao na nesrazmjer između potraživanja i procijenjene vrijednosti nekretnine, niti da su se redovni sudovi bavili tim pitanjem. Osim toga Ustavni sud podsjeća i da je u konkretnom slučaju, tokom procjene, utvrđeno da je na nekretnini na kojoj je traženo izvršenje i koja je uknjižena kao gradilište, izgrađen stambeni objekat koji nije upisan u katastarskom operatu, niti je uknjiženo apelantovo pravo vlasništva na tom stambenom objektu. Ustavni sud zapaža da je vrijednost procijenjene nekretnine 3 61.500,00 KM), a iznos duga je 45.727,97 KM). Dakle, procijenjena vrijednost nekretnine za prodaju je 7,9 puta veća od iznosa duga. Međutim, apelant ne navodi na koji bi se drugi način, osim iz cijene koja se dobije prodajom spornih nekretnina, mogao izmiriti dug koji je on pravosnažnom presudom obavezan da plati, niti je u tom smislu bilo šta prigovorio ili predložio sudu koji provodi izvršenje. Iz navedenog proizlazi da apelant nije ponudio razloge koji bi ukazivali da je u takvim okolnostima donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
13. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić