Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2051/21 (D. J.)

Odluka donesena 29. 05. 2025.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Izvršenje
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Proporcionalnost
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Penzija
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2051/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

29. 05. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 29. maja 2025. godine, u predmetu broj AP-2051/21, rješavajući apelaciju Dragana Jolića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragana Jolića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 I 180861 21 Gž od 11. maja 2021. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragana Jolića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 I 180861 21 Gž od 11. maja 2021. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragan Jolić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Travnika, podnio je 14. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 I 180861 21 Gž od 11. maja 2021. godine.

2. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I-

2652/04 od 11. novembra 2004. godine, po prijedlogu tražioca izvršenja (Radio-televizija Federacije BiH)) protiv apelanta kao izvršenika, na osnovu izvršne isprave, Platnog naloga broj 14796/02-C od 19. decembra 2002. godine, određeno je izvršenje na apelantovim pokretnim stvarima.

3. Rješenjem Općinskog suda broj 51 0 I 180861 20 I (stari broj I-2652/04) od 16. novembra 2020. godine izmijenjeno je rješenje o izvršenju, tako da se izvršenje određuje „na novčanom potraživanju izvršenika“ pljenidbom i prenosom do ½ penzije koju apelant ostvaruje kod Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: FZ PIO). Naloženo je FZ PIO da iznos glavnog duga od 91,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, te iznos od 47,10 KM na ime troškova izvršnog postupka, zaplijeni i prenese na račun tražioca izvršenja. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je tražilac izvršenja 28. februara 2020. godine podnio tom sudu prijedlog za promjenu predmeta i sredstava izvršenja, shodno odredbama člana 8. stav (3) Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), pa je taj sud, slijedom navedenog, odlučio kao u izreci navedenog rješenja.

4. Rješenjem Općinskog suda broj 51 0 I 180861 20 I od 16. decembra 2020. godine odbijen je apelantov prigovor. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je apelantu rješenje o izvršenju od 11. novembra 2004. godine uručeno 9. marta 2007. godine, pa da je apelant tada „i upoznat sa ovim postupkom“. Općinski sud je zaključio da apelant nije naveo nijedan od razloga koji bi sprečavali izvršenje „na novčanom potraživanju izvršenika, kako je to određeno pobijanim rješenjem“.

5. Rješenjem Kantonalnog suda odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Općinskog suda od 16. decembra 2020. godine. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je izdavanje platnog naloga regulisano odredbama člana 52. Zakona o radio-televiziji Federacije Bosne i Hercegovine. U vezi s tim istakao je da je u vrijeme donošenja rješenja o izvršenju od 11. novembra 2004. godine navedeni zakon bio na snazi (do 7. avgusta 2008. godine), tako da je navedeno rješenje o izvršenju doneseno na osnovu izvršne isprave. Kantonalni sud je takođe naveo da je pravilno prvostepeni sud zaključio da je apelant rješenje o izvršenju od 11. novembra 2004. godine primio 9. marta 2007. godine, jer je na dostavnici navedeno da je to rješenje uručeno apelantu uz napomenu „primatelj odbija da potpiše – uručeno bez potpisa“. U vezi s tim, sud je ukazao da shodno odredbama člana 350. Zakona o parničnom postupku, koje se supsidijarno primjenjuju u izvršnom postupku, smatra se da je apelantu rješenje o izvršenju lično uručeno navedenog datuma. Osim toga, Kantonalni sud je istakao da apelantovi navodi koji se odnose na zakonitost izvršne isprave nisu od značaja u izvršnom postupku koji se vodi na osnovu izvršne isprave, te da je te prigovore apelant mogao isticati u postupku koji je prethodio donošenju izvršne isprave.

6. Iz stanja apelacionog spisa proizlazi da je izvršni postupak okončan zaključkom o okončanju postupka Općinskog suda od 11. jula 2022. godine budući da je tražilac izvršenja povukao prijedlog za izvršenje jer je njegovo potraživanje u cijelosti izmireno.

7. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, ponavlja navode koje je iznosio i tokom postupka pred redovnim sudovima, a naročito ističe da on ne živi na adresi na koju mu je poslano rješenje o izvršenju od 11. novembra 2004. godine jer se tu nalazi „ekonomski, a ne stambeni objekat“, te osporava zakonitost izvršne isprave na osnovu koje je određeno izvršenje u konkretnom slučaju. Apelant ističe da mu je pravo na imovinu povrijeđeno „jer mu je od strane suda putem FZ PIO na teret mirovine odbijen iznos duga za RTV taksu, zatezne kamate, troškove postupka, a izvršenje u konkretnoj pravnoj stvari…bilo je, očigledno, nezakonito“.

Relevantni propisi

8. Zakon o Radio-televiziji Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, br. 40/02 i 12/04), koji je važio u vrijeme donošenja rješenja o izvršenju u konkretnom postupku i koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 52. (1)RTV FBiH može izdati platni nalog radi naplate RTV pretplate protiv pravne ili fizičke osobe koja kasni sa plaćanjem RTV pretplate (u daljem tekstu: dužnik). Platnim nalogom nalaže dužniku da u roku od osam (8) dana od dana prijema platnog naloga plati dug, sa zakonskom zateznom kamatom, i troškovima izdavanja naloga ili da u istom roku izjavi prigovor protiv platnog naloga. Dužnik će se upozoriti i da će neblagovremen prigovor biti odbačen. (2)Ako je prigovor dužnika osnovan, RTV FBiH će u roku od trideset (30) dana prigovor uvažiti i pismeno obavijestiti dužnika o usvajanju prigovora. (3)Ako je prigovor dužnika samo djelimično osnovan, RTV FBiH će izvršiti potrebne ispravke i dostaviti novi platni nalog. Ako RTV FBiH utvrdi da je prigovor osnovan, pismeno će obavijestiti dužnika o tome da je platni nalog stavljen van snage. Ako smatra da je prigovor neosnovan u cijelosti ili djelimično, RTV FBiH će platni nalog, sa prigovorom, dostaviti nadležnom sudu, na postupak po tužbi. U odluci o glavnoj stvari, sud će odlučiti da li se platni nalog RTV FBiH u cijelosti ili djelimično održava na snazi ili se ukida. (4)Platni nalog na koji nije izjavljen prigovor, postaje pravosnažan i predstavlja izvršni naslov.

9. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 32/03, 52/03 ispravka, 33/06, 39/06 ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16)

Član 8.

Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja […] (3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja da predloži novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.

Član 21.

Primjena odredaba drugih zakona (1)U izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. (2)[…]

10. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15)

c) Odbijanje prijema pismena Član 350. Kad lice kome je pismeno upućeno, odnosno odrasli član njegovog domaćinstva, odnosno ovlašteno lice ili zaposlenik u organu vlasti ili pravnom licu odbije da primi pismeno, dostavljač će pismeno ostaviti u prostoriji gdje se dostavljanje vrši ili će ga pribiti na vrata te prostorije. Na dostavnici će zabilježiti dan, čas i razlog odbijanja prijema, kao i mjesto gdje je pismeno ostavljeno, i time se smatra da je dostavljanje izvršeno.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; (4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje

12. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

13. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem Kantonalnog suda se odlučivalo o žalbi koju je podnio apelant kao izvršenik u izvršnom postupku u kojem se isključivo odlučivalo o izvršenju određenom na osnovu izvršne isprave (vidi npr. Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-2039/07 od 17. septembra 2008. godine, te AP-2397/22 od 5. oktobra 2022. godine). Ustavni sud ukazuje da u konkretnom postupku nisu utvrđivana „nova građanska prava ili obaveze“, već da su ona utvrđena izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju apelant ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je apelacija, u tom dijelu, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, a time su ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i apelantovi navodi o dužini trajanja konkretnog postupka.

U odnosu na navode o povredi prava na imovinu

14. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbejdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9., dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

15. U vezi sa navodima o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju nesporno radi o miješanju u apelantovo pravo na imovinu koje je propisano „zakonom“ i koje služi zakonitom cilju u javnom interesu, a to je provođenje postupka prinudnog namirenja potraživanja na osnovu izvršne isprave u situaciji kad izvršenik dobrovoljno ne ispuni utvrđenu obavezu, u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da je Kantonalni sud, odlučujući o identičnim apelantovim prigovorima, jasno obrazložio zašto oni ne mogu uticati na drugačije odlučenje u konkretnom slučaju. Naime, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud detaljno obrazložio zašto se smatra da je apelantu rješenje o izvršenju lično uručeno određenog datuma. Takođe, Ustavni sud zapaža da je taj sud detaljno obrazložio zašto se u ovom postupku ne mogu isticati prigovori vezano za zakonitost izvršne isprave. S obzirom na to, te kako apelant, osim što ponavlja identične navode, nije ponudio relevantne argumente, niti dokaze koji bi ukazali na suprotno, Ustavni sud smatra da je miješanje u apelantovu imovinu bilo i proporcionalno, odnosno da je uspostavljena pravična ravnoteža između opšteg interesa i apelantovog prava na imovinu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu očigledno (prima facie) neosnovani.

16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, premakojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa

Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavnisud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2051/21 (D. J.) | Sudska praksa | Aktio