Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-396/21 (B. B.)
Odluka donesena 30. 11. 2023.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pristup sudu
- Legitiman cilj
- Građanski postupak
- Proporcionalnost
- Isplata duga
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-396/21
Apelacija
Odluka o meritumu
30. 11. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-396/21, rješavajući apelaciju Bosanke Beganović, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Helen Keller, potpredsjednica Seada Palavrić, sudija Angelika Nußberger, sudija Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 30. novembra 2023. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Bosanke Beganović podnesena protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 Mal 087498 19 Gž od 28. novembra 2019. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Bosanka Beganović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Bijeljine, koju zastupa Miodrag Stojanović, advokat iz Bijeljine, podnijela je 4. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 80 0 Mal 087498 20 Rev od 15. decembra 2020. godine, Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 Mal 087498 19 Gž od 28. novembra 2019. godine i Presude Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 Mal 087498 19 Mal 2 od 16. maja 2019. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Ustavni sud je prethodno Odlukom o dopustivosti broj AP-396/20 od 26. marta 2020. godine (dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) odbacio kao preuranjenu apelantkinjinu apelaciju podnesenu protiv osporene presude Okružnog suda iz tačke 1 ove odluke jer je apelantkinja protiv navedene presude izjavila reviziju.
3. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i tužioca ZEDP „Elektro-Bijeljina“ a.d. RJ Elektrodistribucija Bijeljina (u daljnjem tekstu: tužilac) zatraženo je 18. jula 2022. godine da dostave odgovor na apelaciju.
4. Okružni sud, Osnovni sud i tužilac su u periodu od 22. jula do 10. avgusta 2022. godine dostavili odgovore na apelaciju.
5. Odgovori na apelaciju su 22. avgusta 2022. godine dostavljeni apelantkinji radi eventualnog izjašnjenja.
6. Apelantkinja nije dostavila izjašnjenje na odgovore.
III.Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
8. Tužilac je 5. jula 2017. godine podnio tužbu protiv apelantkinje radi isplate duga. Tužilac je u tužbi predložio donošenje presude zbog propuštanja. Osnovni sud je 15. marta 2018. godine donio Presudu zbog propuštanja broj 80 0 Mal 087498 17 Mal kojom je obavezao apelantkinju da tužiocu isplati iznos od 3.799,15 KM, s kamatama i troškovima postupka.
9. Rješenjem Okružnog suda broj 80 0 Mal 087498 19 Gvl od 14. februara 2019. godine dozvoljeno je ponavljanje postupka po apelantkinjinom prijedlogu te je ukinuta presuda Osnovnog suda 15. marta 2018. godine zato što je apelantkinja za postupak saznala tek nakon što je pokrenut izvršni postupak na osnovu presude zbog propuštanja.
10. U ponovnom postupku Osnovni sud je donio Presudu zbog propuštanja broj 80 0 Mal 087498 19 Mal 2 od 16. maja 2019. godine kojom je apelantkinju obavezao da tužiocu isplati precizirani iznos (vidi tačku 8 odluke) sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka. Osnovni sud je u obrazloženju naveo da je tužba dostavljena apelantkinjinom punomoćniku (advokatu) 5. aprila 2019. godine. Apelantkinja u ostavljenom roku od 30 dana nije dostavila odgovor na tužbu iako ju je Osnovni sud upozorio na posljedice nedostavljanja odgovora. Nadalje, u obrazloženju je navedeno da je tužilac predložio donošenje presude zbog propuštanja, kao i da je Osnovni sud utvrdio da tužbeni zahtjev nije neosnovan.
11. Okružni sud je Presudom broj 80 0 Mal 087498 19 Gž od 28. novembra 2019. godine odbio apelantkinjinu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu. U obrazloženju presude Okružni sud je istakao da je, s obzirom na to da apelantkinja nije primila tužbu, u ponovnom postupku postojala obaveza suda da u skladu s odredbama čl. 70 i 71 ZPP apelantkinji dostavi tužbu na odgovor. Okružni sud je ukazao da je ta faza u prethodnom postupku bila propuštena, što je i bio uzrok ponavljanja postupka, te da stoga nije mogao odmah zakazati pripremno ročište u skladu s odredbom člana 264 stav 2 ZPP. Naime, Okružni sud je obrazložio da u takvim okolnostima parnica nije ni počela zbog činjenice da tužba nije bila dostavljena u skladu sa zakonom. Stoga je Osnovni sud imao obavezu da apelantkinji dostavi tužbu uz upozorenje na posljedice nedavanja odgovora. Međutim, Okružni sud je istakao da je apelantkinja nakon saznanja za postojanje tužbe opunomoćila advokata i u spis dostavila punomoć, te je stoga tužba dostavljena na odgovor apelantkinjinom punomoćniku, koji nije dostavio odgovor na tužbu. S obzirom na to, Okružni sud je istakao da je, suprotno žalbenim navodima, postojao zakonski osnov za donošenje presude zbog propuštanja u skladu s odredbom člana 182 ZPP.
12. Rješenjem Vrhovnog suda broj 80 0 Mal 087498 20 Rev od 15. decembra 2020. godine apelantkinjina revizija je odbačena zato što nisu bili ispunjeni uslovi dopustivosti revizije iz člana 237 st. 2 i 3 ZPP.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelantkinja navodi da je osporenim odlukama prekršeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
14. Apelantkinja smatra da su prvostepeni i drugostepeni su sud proizvoljno primijenili relevantne odredbe ZPP, te da je na taj način povrijeđeno i njeno pravo na pristup sudu. Apelantkinja je istakla da je prvostepeni sud postupio suprotno odredbi člana 264 stav 2 ZPP, odnosno da je počinio bitnu povredu odredbi postupka kada je ponovo donio presudu zbog propuštanja. Ukazala je i na Odluku u predmetu broj U-1/18 u kojoj je Ustavni sud zaključio, između ostalog, da presuda zbog propuštanja, sama po sebi, ne predstavlja vrijeđanje prava na pristup sudu. Međutim, apelantkinja smatra da je ovakvo postupanje sudova „u suprotnosti s internom logikom relevantnih procesnih normi i ratiom instituta presude zbog propuštanja“, te da predstavlja „grubo kršenje njenih prava“. Takođe, apelantkinja smatra da je posljedično došlo i do povrede njenog prava na imovinu, te je predložila da se apelacija usvoji, ukinu osporene odluke i redovnim sudovima naloži da otklone navedene povrede.
b) Odgovori na apelaciju
15. Okružni sud je naveo da je apelacija neosnovana zbog razloga koje je naveo u osporenoj odluci.
16. Osnovni sud smatra da su neosnovani apelantkinjini navodi, te je istakao da je tužba apelantkinji dostavljena posredstvom punomoćnika (član 345 u vezi sa članom 305 stav 1 tačka 1 ZPP). Nadalje, sud je naveo da u ponovnom postupku nije bio u obavezi da zakaže pripremno ročište iz razloga što je apelantkinjin zahtjev za ponavljanje postupka usvojen zato što dostavljanje tužbe nije izvršeno u skladu s relevantnim zakonskim odredbama. Osnovni sud je takođe naveo da u konkretnom slučaju nisu povrijeđena apelantkinjina prava navedena u apelaciji.
17. Tužilac je naveo da je apelantkinja znala da je pokrenut parnični postupak protiv nje budući da je tu činjenicu navela u krivičnom postupku koji se vodio protiv njenog supruga (zbog neovlašćenog korišćenja električne energije). Nadalje, tužilac smatra da su redovni sudovi donijeli pravilne odluke, odnosno da nisu pogrešno primijenili materijalno pravo i povrijedili odredbe parničnog postupka u konkretnom predmetu. V.Relevantni propisi
18. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 – odluka USRS, 45/09 – odluka USRS, 49/09, 61/13 i 109/21 – odluka USRS). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 60. stav 1.
Parnica počinje da teče dostavljanjem tužbe tuženom.
Član 62.
Sud odmah po prijemu tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.
Ove pripreme obuhvataju prethodno ispitivanje tužbe, dostavljanje tužbe tuženom na obavezni odgovor, održavanje pripremnog ročišta i zakazivanje glavne rasprave.
Član 69.
Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.
Član 70.
Po prijemu tužbe sa prilozima tuženi je dužan da, najdocnije u roku od 30 dana, dostavi sudu pismeni odgovor na tužbu.
Prilikom dostavljanja tužbe tuženom, sud će poučiti tuženog o obavezi iz stava 1. ovog člana, o tome šta treba da sadrži odgovor na tužbu i obavijestiti ga o posljedicama nedostavljanja odgovora na tužbu u određenom roku.
Član 71.
U odgovoru na tužbu, tuženi će istaći moguće procesne prigovore i izjasniti se da li priznaje ili osporava postavljeni tužbeni zahtjev, te navesti i druge podatke koje, u skladu sa odredbama člana 334. ovog zakona, mora imati svaki podnesak.
Ako tuženi osporava tužbeni zahtjev, odgovor na tužbu mora sadržati i razloge iz kojih se tužbeni zahtjev osporava, činjenice na kojima tuženi zasniva svoje navode, dokaze kojima se utvrđuju ove činjenice.
Član 182.
Kad tuženi, kome je uredno dostavljena tužba u kojoj je tužilac predložio donošenje presude zbog propuštanja, ne dostavi pismeni odgovor na tužbu u zakonskom roku, sud će donijeti presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev (presuda zbog propuštanja), osim ako je tužbeni zahtjev očigledno neosnovan.
Tužbeni zahtjev je očigledno neosnovan:
1) ako je tužbeni zahtjev očigledno protivan činjenicama navedenim u tužbi;
2) ako su činjenice na kojima se zasniva tužbeni zahtjev u očiglednoj protivrječnosti sa dokazima koje je sam tužilac predložio ili sa činjenicama koje su opštepoznate.
Ako je zahtjev očigledno neosnovan, sud će donijeti presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev.
Presuda zbog propuštanja neće se donijeti o zahtjevu ili dijelu zahtjeva kojim stranke ne mogu raspolagati.
Član 255. stav 1. tačka 2) Postupak koji je odlukom suda pravosnažno završen može se po prijedlogu stranke ponoviti:
2)ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem nije bila data mogućnost da raspravlja pred sudom;
Član 264.
U ponovnom postupku pred prvostepenim sudom ne može postupati sudija koji je odlučivao u ranijem postupku.
Prvostepeni sud će odrediti pripremno ročište odmah po prijemu rješenja drugostepenog suda, a najdocnije u roku od osam dana.
VI.Dopustivost i meritum
19. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale razloge dopustivosti iz člana 18 stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda.
20. Apelantkinja smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
21. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
22. Član 6 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
23. Ustavni sud, prije svega, konstatuje da se u konkretnom slučaju radi o postupku koji je tužilac pokrenuo protiv apelantkinje radi naplate duga, tako da se radi o predmetu koji je građanskopravne prirode, pa apelantkinja uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
24. Ustavni sud zapaža da apelantkinja smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pristup sudu, kao i da su redovni sudovi proizvoljno primijenili pozitivno-pravne propise, pri čemu apelantkinja ponavlja navode koje je isticala u postupku pred redovnim sudovima.
25. U pogledu apelantkinjinih navoda o povredi prava na pristup sudu, Ustavni sud, prije svega, podsjeća na tumačenje Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojem je u član 6 stav 1 Evropske konvencije ugrađeno „pravo na sud“, a jedan vid tog prava je pravo na pristup sudu, tj. pravo pokretanja postupka pred sudom u građanskim stvarima. Evropski sud je ukazao da ovo pravo ne obuhvata samo pravo pokretanja postupka, već i pravo na „rješavanje“ spora. Takođe, Evropski sud je ukazao da pravo na pristup sudu nije apsolutno, već može podlijegati ograničenjima. Podrazumijeva se kako su ona dopuštena jer pravo na pristup sudu, po samoj svojoj prirodi, zahtijeva da ga uredi država. U tom pogledu države ugovornice uživaju određenu slobodu procjene, iako konačnu odluku o poštovanju zahtjeva iz Evropske konvencije donosi sud. Sud se mora uvjeriti da primijenjena ograničenja ne ograničavaju niti smanjuju pristup koji je pojedincu ostavljen na takav način ili u tolikoj mjeri da bi bila narušena sama bit prava (vidi, između ostalih, Evropski sud Šimecki protiv Hrvatske, presuda od 30. aprila 2014. godine, predstavka broj 15253/10, tač. 42 i 43, s referiranjem na drugu relevantnu sudsku praksu). Nadalje, ograničenje neće biti u skladu sa članom 6 stav 1 Evropske konvencije ako ne služi legitimnom cilju i ako ne postoji razuman odnos proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti (vidi Evropski sud, Fabbri i ostali protiv San Marina broj 345/21 i drugi, presuda od 18. oktobra 2022. godine, tačka 65).
26. Dovodeći navedene standarde u kontekst okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni primjećuje da je apelantkinja tužena u postupku u kojem je njeno učešće determinisano odredbama ZPP. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je pravo tuženog na pristup sudu regulisano odredbama čl. 60, 69, 70 i 71 ZPP (vidi tačku 18 ove oduke). Iz navedenih odredbi proizlazi da su strankama koje se pojavljuju u procesnoj poziciji tuženog pristup sudu i učešće u postupku inicijalno obezbijeđeni kroz davanje odgovora na tužbu, a nakon toga, kako to proizlazi iz drugih relevantnih odredbi ZPP, i kroz ravnopravno učešće u svim ostalim fazama parničnog postupka. U apelantkinjinom slučaju to se prvobitno manifestovalo korišćenjem zahtjeva za ponavljanje postupka koji je rezultirao ukidanjem prvobitno donesene presude zbog propuštanja i vraćanjem predmeta na ponovni postupak.
27. Ustavni sud, dalje, zapaža da je u apelantkinjinom slučaju Osnovni sud u ponovnom postupku donio presudu zbog propuštanja budući da apelantkinja nije dostavila odgovor na tužbu. Pri tome je Okružni sud dao jasne razloge o postojanju zakonskog osnova za donošenje presude zbog propuštanja, odnosno obaveze prvostepenog suda da apelantkinji dostavi tužbu na odgovor. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je prema odredbi člana 264 stav 2 ZPP obaveza prvostepenog suda bila da odredi pripremno ročište „odmah po prijemu rješenja drugostepenog suda, a najdocnije u roku od osam dana“. Međutim, iz činjenica konkretnog predmeta proizlazi da je postupak ponovljen zbog činjenice da je prvostepeni sud propustio da apelantkinji pravilno dostavi tužbu na odgovor. Ustavni sud zapaža da je odredbama ZPP propisano da je početak parnice uslovljen dostavljanjem tužbe tuženom na odgovor (član 60 ZPP), kao i da je propisan rok za dostavljanje odgovora, sadržaj odgovora na tužbu, posljedice nedostavljanja odgovora i mogućnost donošenja presude zbog propuštanja (čl. 70, 71 i 182 ZPP). Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u ponovnom postupku apelantkinji dostavio tužbu na odgovor posredstvom punomoćnika kojeg je ovlastila da je zastupa i na taj način ispravio propust u postupanju koji je bio uzrok ponavljanja postupka. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je apelantkinja u ponovnom postupku u kojem je upozorena na posljedice propuštanja, iako je imala stručnog punomoćnika – advokata, propustila da u ostavljenom roku dostavi odgovor na tužbu, čime bi se stvorili uslovi za zakazivanje pripremnog ročišta. U takvim okolnostima, suprotno apelantkinjinim navodima, Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost u zaključku redovnih sudova da nije bilo uslova za zakazivanje pripremnog ročišta i da su ispunjeni uslovi za donošenje presude zbog propuštanja. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da iz člana 182 stav 1 ZPP proizlazi da je presuda zbog propuštanja specifična vrsta presude za čije je donošenje potrebno ispunjenje specifičnih uslova, koji ne važe za druge vrste presuda. Naime, za donošenje takve odluke traže se posebni uslovi, tj. potrebno je da tužilac predložio donošenje presude zbog propuštanja, zatim da tuženi ne dostavi pismeni odgovor na tužbu u zakonskom roku, te da će sud donijeti presudu zbog propuštanja osim ako je tužbeni zahtjev očigledno neosnovan. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da ništa ne ukazuje da su redovni sudovi u datim okolnostima proizvoljno ili očigledno nerazumno interpretirali i primijenili relevantne odredbe ZPP. Pri tome, Ustavni sud smatra da su zakonska ograničenja propisana ZPP težila legitimnom cilju, kao i da je postojao razuman odnos srazmjernosti između upotrijebljenih sredstava i legitimnog cilja koji se nastojao ostvariti. Naime, u konkretnom slučaju legitiman cilj je bio poštovanje odredbi ZPP u pogledu načina pokretanja i vođenja postupka s ciljem obezbjeđenja efikasnosti i ekonomičnosti parničnog postupka. S druge strane, propisanim procesnim garancijama za donošenje presude zbog propuštanja postignuta je proporcionalnost između legitimnog cilja u javnom interesu i apelantkinjinog interesa da joj se obezbijedi pravo na djelotvoran pristup sudu. Stoga, Ustavni sud smatra da apelantkinji nije prekršeno pravo na pravično suđenje u odnosu na pravo na pristup sudu.
28. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su neosnovani apelantkinjini navodi da je osporenom presudom povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
29. Apelantkinja smatra da joj je u postupku koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelantkinja povredu tog prava, u suštini, zasniva na istim navodima koje je istakla u vezi s pravom na pravično suđenje, a koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim tačkama ove odluke i zaključio da su neosnovani. Osim toga, apelantkinja ne navodi, niti iz osporenih presuda proizlazi da je došlo do miješanja u njeno pravo na imovinu na način koji bi mogao voditi kršenju ovog prava. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantkinjini navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, takođe, neosnovani. VII.Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pristup sudu koje štiti član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6 stav 1 Evropske konvencije kada je osporenim odlukama, u okolnostima konkretnog slučaja, donesena presuda zbog propuštanja primjenom relevantnih odredbi ZPP, te kada je zakonsko ograničenje težilo legitimnom cilju i bilo proporcionalno cilju kojem se težilo.
31. Ustavni sud, takođe, zaključuje da nema kršenja ni prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer apelantkinja kršenje tog prava zasniva na istim navodima koje je istakla u vezi s pravom na pravično suđenje, koje je Ustavni sud ocijenio neosnovanim, te kada apelantkinja ničim nije dokazala, niti je očigledno da je došlo do miješanja u njeno pravo na imovinu na način koji bi mogao voditi kršenju ovog prava.
32. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić