Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3274/22 (E.B.)

Odluka donesena 02. 07. 2026.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Izvršni postupak
  • Izvršenje
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Proporcionalnost
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3274/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

02. 07. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 2. jula 2026. godine, u predmetu broj AP-3274/22, rješavajući apelaciju E. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija E. B. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 691203 20 Gži 2 od 21. februara 2022. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija E. B. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 691203 20 Gži 2 od 21. februara 2022. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. E. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Amra Gurda advokat iz Sarajeva, podnio je 19. avgusta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 691203 20 Gži 2 od 21. februara 2022. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski i sud) br. 65 0 I 691203 18 I od 26. septembra 2019. godine i 65 0 I 691203 18 I od 5. septembra 2019. godine. Apelant je 15. marta i 22. juna 2023. godine dopunio apelaciju i dostavio određenu materijalnu dokumentaciju.

2. Općinski sud je na prijedlog A. M. (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) rješenjem o izvršenju od 22. avgusta 2018. godine odredio izvršenje radi civilne diobe nekretnine (stana) u suvlasništvu tražioca izvršenja i apelanta sa dijelom od po 1/2 (u daljnjem tekstu: sporna nekretnina). Izvršenje je određeno na osnovu izvršne isprave - rješenja tog suda od 15. marta 2016. godine. Općinski sud je zaključkom od 2. jula 2019. godine odredio prvo ročište za prodaju navedene nekretnine usmenim i javnim nadmetanjem.

3. Zaključkom o prodaji od 15. avgusta 2019. godine Općinski sud je proglasio da je nekretnina prodata „DSMC“, Društvo za usluge i konsalting d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: ponuđač-kupac), kao najpovoljnijem ponuđaču.

4. Rješenjem o ispravci Općinskog suda broj 65 0 I 691203 18 I od 5. septembra 2019. godine ispravljen je zaključak o prodaji tog suda od 15. avgusta 2019. godine zbog očigledne greške u pisanju imena tražioca izvršenja, tako što u uvodu tog zaključka umjesto pogrešno napisanog imena pravilno napisano ime tražioca izvršenja.

5. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 I 691203 18 I od 26. septembra 2019. godine sporna nekretnina je dosuđena ponuđaču-kupcu, naloženo je tražiocu izvršenja i apelantu kao izvršeniku da spornu nekretninu predaju u njegov posjed, te je naloženo zemljišnoknjižnom uredu tog suda da izvrši upis promjena prava vlasništva na spornoj nekretnini. U obrazloženju rješenja, Općinski sud je naveo da je na prvom ročištu za nadmetanje i prodaju nekretnine, koje je održano 15. avgusta 2019. godine, ponuđač dao najpovoljniju ponudu. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je donio zaključak kojim je proglasio da je nekretnina prodata ponuđaču - kupcu. S obzirom da je kupac položio prodajnu cijenu, sud mu je dosudio kupljenu nekretninu u smislu člana 93. stav (1) Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP).

6. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 I 691203 20 Gži 2 od 21. februara 2022. godine odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv rješenja o ispravci od 5. septembra 2019. godine i rješenja o dosudi od 26. septembra 2019. godine i potvrđena su navedena rješenja. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da iz stanja u spisu proizlazi da je u prijedlogu za izvršenje, te u svim odlukama, izuzev zaključka o prodaji koji je ispravljen, pravilno označeno ime tražioca izvršenja. U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da je na zahtjev tražioca izvršenja prvostepeni sud u smislu člana 195. stav (1) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) pravilno ispravio očiglednu grešku u pisanju imena tražioca izvršenja. Pri tome je Kantonalni sud ukazao da je apelant u žalbi paušalno, bez navođenja konkretnog akta koji treba ispraviti, naveo da je i mnogim drugim dokumentima suda pogrešno napisano ime tražioca izvršenja. S obzirom na to, Kantonalni sud je odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu izjavljenu protiv rješenja o ispravci. Takođe, Kantonalni sud je ukazao da je apelant žalbom protiv rješenja o dosudi isključivo tvrdio da rješenje o dosudi prvostepeni sud nije mogao donijeti dok se ne odluči o žalbi protiv rješenja o ispravci, te da će Kantonalni sud nakon što ukine rješenje o ispravci ukinuti i rješenje o dosudi. S obzirom da na to, a imajući u vidu da je odbijena apelantova žalba izjavljena protiv rješenje o ispravci, Kantonalni sud je odbio i apelantovu žalbu izjavljenu protiv rješenja o dosudi. Pri tome, Kantonalni sud je zaključio da apelant nije izjavio žalbu iz suštinskih razloga nego isključivo sa ciljem odugovlačenja izvršnog postupka, što predstavlja zloupotrebu prava.

7. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. U vezi s tim, apelant ističe da nisu bile ispunjene procesne pretpostavke za održavanje prvog ročišta za javnu prodaju koje je održano 15. avgusta 2019. godine, te da je kao suvlasnik sporne nekretnine imao pravo preče kupovine.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: b)Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; (4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje

9. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

10. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem Kantonalnog suda se odlučivalo o žalbi koju je podnio apelant kao izvršenik u izvršnom postupku u kojem se isključivo odlučivalo o izvršenju pravosnažnog rješenja. Ustavni sud ukazuje da u tom postupku nisu utvrđivana „nova građanska prava ili obaveze“, već da su ona utvrđena izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju apelant ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2390/22 od 16. aprila 2026. godine, tačka 11., dostupna na www.ustavnisud.ba).

U odnosu na navode o povredi prava na imovinu i prava na dom

11. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbejdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

12. U vezi sa navodima o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju nesporno radi o miješanju u apelantovo pravo na imovinu koje je propisano „zakonom“ i koje služi zakonitom cilju u javnom interesu, a to je provođenje postupka civilne diobe nekretnine koja je u suvlasništvu više lica u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pri tome, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi, pozivajući se na relevantne odredbe ZIP i ZPP, dali jasne i relevantne razloge za svoje odlučenje. U vezi sa apelantovim navodima koji se tiču ispunjenja procesnih pretpostavki za održavanje ročišta za prodaju i apelantovog prava preče kupovine, Ustavni sud zapaža da iz stanja apelacionog spisa ne proizlazi da je apelant u toku postupka pred Kantonalnim sudom isticao te navode, pa se o tim prigovorima Kantonalni sud nije mogao ni izjasniti. S obzirom na to, Ustavni sud, podržavajući svoju praksu u sličnim predmetima, ukazuje da ove prigovore apelant ne može s uspjehom prvi put isticati u postupku pred Ustavnim sudom (vidi Odluka o dopustivosti AP-

2166/21od 8. septembra 2021. godine, tačka 14., sa pozivom na drugu relevantnu praksu, dostupna na www.ustavnisud.ba). Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant ne navodi bilo kakve razloge zbog kojih bi navedena odluka predstavljala neproporcionalno miješanje u njegovo pravo na imovinu, odnosno predstavljala prevelik teret za njega. Takođe, Ustavni sud podsjeća da postoji nesumnjiva obveza izvršenja pravosnažnih sudskih odluka, da se samo paušalnim pozivanjem na pravo na imovinu takva obaveza ne može izbjeći (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2697/22 od 16. aprila 2026. godine, tačka 13., dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud smatra da ništa ne ukazuje da je osporenom odlukom na apelanta stavljen neproporcionalno težak teret Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je miješanje u apelantovu imovinu bilo i proporcionalno, odnosno da je uspostavljena pravična ravnoteža između opšteg interesa i apelantovog prava na imovinu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu očigledno (prima facie) neosnovani.

13. Apelant se pozvao i na povredu prava na dom. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njegovo pravo na dom došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 8. Evropske konvencije, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-4174/24 od 23. januara 2026. godine, tačka 14., dostupna na www.ustavnisud.ba).

14. U odnosu na dopune apelacije, Ustavni sud podsjeća da je članom 22. stav (3) Pravila Ustavnog suda jasno propisano da se apelacija/zahtjev bez zahtjeva Ustavnog suda ne mogu dopunjavati nakon proteka roka iz člana 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda (60 dana od dana prijema osporene odluke). Kako je apelant osporeno rješenje Kantonalnog suda primio 20. juna 2022. godine, a dopune apelacije podnio 15. marta i 22. juna 2023. godine, to jasno proizlazi da su dopune apelacije podnesene nakon proteka roka od 60 dana od dana prijema osporene odluke. Zbog toga Ustavni sud u ovoj odluci neće razmatrati navode iz dopuna apelacije (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1452/22 od 23. januara 2026. godine, tačka 15., dostupna na www.ustavnisud.ba).

15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, premakojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa

Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavnisud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3274/22 (E.B.) | Sudska praksa | Aktio