Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1173/21 (D. M.)
Odluka donesena 29. 05. 2025.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Bračna stečevina
- Građanski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 251
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-1173/21
Apelacija
Odluka o meritumu
29. 05. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-1173/21, rješavajući apelaciju Drage Milanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Seada Palavrić, predsjednica
Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica
Mirsad Ćeman, sudija Helen Keller, sudija
Marin Vukoja, sudijana sjednici održanoj 29. maja 2025. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Drago Milanović protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 P 007297 20 Gž 2 od 14. januara 2021. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Drago Milanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Laktaša, kojeg zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banje Luke, podnio je 7. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 P 007297 20 Gž 2 od 14. januara 2021. godine i Presude Opštinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) broj 33 0 P 007297 19 P 4 od 28. avgusta 2020. godine. Apelacija je registrovana pod brojem AP-
1173/21.
2. Zatim je apelant, posredstvom istog punomoćnika, protiv istih presuda 18. juna 2021. godine podnio i apelaciju koja je registrovana pod brojem AP-2149/21. Apelant je istovremeno podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje presude Kantonalnog suda od 14. januara 2021. godine do donošenja odluke o apelaciji.
3. Takođe, apelant je, posredstvom istog punomoćnika, protiv istih presuda te protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 33 0 P 007297 21 Rev od 29. aprila 2021. godine 6. septembra 2021. godine podnio i apelaciju koja je registrovana pod brojem AP-3187/21.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
4. Ustavni sud je donio Odluku broj AP-1173/21 od 8. jula 2021. godine (dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) kojom je odbio apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
5. S obzirom na to da su Ustavnom sudu dostavljene tri apelacije istog apelanta kojima su osporene iste presude, Ustavni sud je, shodno odredbama člana 32 stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP-1173/21, AP-2149/21 i AP-3187/21 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1173/21.
6. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Opštinskog suda i od Ruže Milanović (u daljnjem tekstu: tužiteljica) zatraženo je 2. juna 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju.
7. Svi pozvani su dostavili odgovore na apelacije, koji su 15. decembra 2022. godine dostavljeni apelantu na izjašnjenje. Apelant u ostavljenom roku nije dostavio izjašnjenje na odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
8. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
9. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv apelanta radi utvrđenja bračne stečevine. Tužbom je tražila da sud utvrdi da bračnu stečevinu čini vikend-objekat pobliže opisan u izreci presude (u daljnjem tekstu: vikend-objekat), da je njen udio ½ i da se obaveže apelant da joj isplati novčanu protivvrijednost njenog suvlasničkog dijela. U završnom izlaganju tužiteljica je navela da je apelant, bez njenog znanja i saglasnosti, sa Šemsijom Žunić zaključio ugovor o kupoprodaji i prodao i njen suvlasnički dio vikend-objekta. Zbog toga je opredijelila svoj tužbeni zahtjev tako da traži isplatu ½ od kupoprodajne cijene koja je isplaćena apelantu.
10. Presudom Opštinskog suda broj 33 0 P 007297 19 P 4 od 28. avgusta 2020. godine odbijen je tužiteljicin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se utvrdi da bračnu stečevinu tužiteljice i apelanta čini vikend-objekat. Istom presudom je odbijen i njen zahtjev kojim je tražila da se apelant obaveže da joj na ime njenog suvlasničkog i suposjedničkog dijela u bračnoj stečevini isplati novčanu protivvrijednost u iznosu od 10.080,00 KM.
11. Opštinski sud je utvrdio da su tužiteljica i apelant bili u bračnoj zajednici, da je brak stranaka razveden 1985. godine, te da su u toku trajanja braka stekli vikend-objekat koji je građen kao dvojni objekat zajedno s Ilijom i Milicom Majdanac. Utvrđeno je da je u zemljišnoknjižnim evidencijama pravo suvlasništva na vikend-objektu upisano, između ostalog, u korist apelanta i tužiteljice sa dijelom od 5/20. Nadalje, Opštinski sud je utvrdio da su apelant i Ilija i Željko Majdanac (kao zakonski nasljednik iza umrle Milice Majdanac) kao prodavci 17. marta 2008. godine zaključili kupoprodajni ugovor sa Šemsijom Žunić kao kupcem i prodali joj svoje dijelove vikend-objekta. Opštinski sud je na osnovu nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke utvrdio da je vrijednost vikend-objekta 2008. godine, prije kupoprodaje, iznosila 40.320,00 KM. Shodno tom nalazu, tužiteljica je opredijelila zahtjev tako da je od apelanta zahtijevala isplatu novčane protivvrijednosti u iznosu od 10.080,00 KM.
12. Opštinski sud je primjenom čl. 251 i 252 Porodičnog zakona zaključio da je vikend-objekat izgrađen u vrijeme trajanja bračne zajednice parničnih stranaka te da je u vrijeme zaključenja ugovora o kupoprodaji predstavljao bračnu stečevinu parničnih stranaka. Međutim, imajući u vidu da je vikend-objekat bio predmet ugovora o kupoprodaji, Opštinski sud je zaključio da tužiteljica nije mogla postaviti zahtjev za utvrđivanje njenog suvlasničkog i suposjedničkog dijela na tom objektu, a da ne traži utvrđivanje ništavosti ugovora o kupoprodaji. Slijedom toga, Opštinski sud je zaključio da tužiteljica ne može tražiti od apelanta da joj isplati novčanu protivvrijednost nepokretnosti koja je činila bračnu stečevinu srazmjerno njenom suvlasničkom dijelu. Pri tome, Opštinski sud je naveo da je tužiteljica od apelanta mogla tražiti vraćanje iznosa od 9.500,00 KM, na osnovu odredbe člana 210 Zakona o obligacionim odnosima jer je apelant u konkretnom slučaju stekao novčani iznos od 9.500,00 KM. Međutim, Opštinski sud je zaključio da tužiteljica nije tako postavila tužbeni zahtjev pa bi dosuđivanjem navedenog iznosa, po pravilima o sticanju bez osnova, prekoračio tužiteljicin tužbeni zahtjev.
13. Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 P 007297 20 Gž 2 od 14. januara 2021. godine tužiteljicina žalba je djelimično uvažena, prvostepena presuda preinačena tako što je apelant obavezan da tužiteljici na ime njenog suvlasničkog i suposjedničkog dijela u bračnoj stečevini od 5/20 na vikend-objektu isplati novčanu protivvrijednost u iznosu od 9.500,00 KM.
14. Kantonalni sud je naveo da je pravilan stav prvostepenog suda da tužiteljici ne pripada pravo na novčanu protivvrijednost u iznosu od 10.080,00 KM. Međutim, prema ocjeni Kantonalnog suda, pogrešan je stav prvostepenog suda da tužiteljici ne pripada pravo ni na isplatu iznosa od 9.500,00 KM koje je apelant primio po osnovu isplaćene kupoprodajne cijene. U tom smislu, Kantonalni sud je pojasnio da bračnu stečevinu čini i potraživanje iz pravnog posla povodom otuđenja bračne stečevine. Kantonalni sud je ocijenio da tužiteljici pripada pravo da joj apelant isplati 9.500,00 KM, što je iznos polovine dijela kupoprodajne cijene koja je apelantu isplaćena po ugovoru o kupoprodaji. U vezi s tim, Kantonalni sud je istakao da navedeni iznos „u kvalitativnom i kvantitativnom smislu“ predstavlja manje nego što je to tužiteljica tražila tužbenim zahtjevom, zbog čega je i pogrešan stav prvostepenog suda da bi dosuđivanjem iznosa od 9.500,00 KM došlo do prekoračenja tužbenog zahtjeva.
15. Vrhovni sud je Rješenjem broj 33 0 P 007297 21 Rev od 29. aprila 2021. godine, na osnovu člana 237 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), odbacio apelantovu reviziju.
IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije
16. Apelant je u apelacijama ukazao da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
17. Kršenje navedenih prava apelant vidi u pogrešno utvrđenim činjenicama i pogrešnoj primjeni materijalnog i procesnog prava. Smatra da mu je povrijeđeno i pravo na pristup sudu. Apelant smatra da je drugostepeni sud pobijanom presudom prekoračio tužbeni zahtjev, odnosno da je odlučivao o tužbenom zahtjevu koji tužiteljica nikada nije ni postavila. Navodi da je tužiteljica tužbenim zahtjevom tražila da ga sud obaveže da joj na ime suvlasničkog i suposjedničkog dijela u bračnoj stečevini od 5/20 na vikend-objektu isplati novčanu protivvrijednost u iznosu od 10.080,00 KM, a nije tražila da apelant na ime ugovornog odnosa ili bilo kojeg drugog odnosa isplati iznos od 9.500,00 KM. Naime, apelant navodi da je tužiteljica tražila novčanu protivvrijednost vikend-objekta, a ne ugovornu ili neku drugu obavezu u skladu s odredbama ZOO-a.
b) Odgovor na apelaciju
18. Kantonalni sud je naveo da u cijelosti ostaje pri razlozima datim u obrazloženju osporene presude. Smatra da su apelantovi prigovori neosnovani. Predložio je da se apelacija odbije.
19. Opštinski sud je naveo hronologiju postupka.
20. Tužiteljica je osporila navode iz apelacije. Navodi da apelant istrajava na navodima da je drugostepeni sud prekoračio tužbeni zahtjev, pri čemu ističe da je apelant ispustio iz vida odredbu člana 53 stav 3 ZPP-a kojom je propisano da sud nije vezan za pravni osnov tužbenog zahtjeva. Ističe da je sasvim irelevantno da li je potraživanje stvarnopravnog ili obligacionopravnog osnova ako se ima u vidu da je novčano potraživanje usmjereno na imovinu – bračnu stečevinu iz člana 251 stav 1 Porodičnog zakona, koju je apelant nesporno u cijelosti otuđio bez njenog pristanka.
V.Relevantni propisi
21. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 2. stav 3. (3) Sud u postupku primjenjuje materijalno pravo po vlastitoj ocjeni i nije vezan za navode stranaka u pogledu materijalnog prava.
Član 53. stav 3. (3) Ako je tužilac u tužbi naveo pravni osnov, sud nije vezan uz njega.
VI.Dopustivost i meritum
22. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijama su Rješenje Vrhovnog suda broj 33 0 P 007297 21 Rev od 29. aprila 2021. godine i Presuda Kantonalnog suda broj 33 0 P 007297 20 Gž 2 od 14. januara 2021. godine. Ustavni sud zapaža da je rješenjem Vrhovnog suda od 29. aprila 2021. godine, koje je apelant primio 9. jula 2021. godine, odbačena apelantova revizija kao nedopuštena. S obzirom na to, Ustavni sud utvrđuje da je konačna odluka u konkretnom slučaju osporena presuda Kantonalnog suda od 14. januara 2021. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova propisanih po zakonu. Dalje, Ustavni sud utvrđuje da su ispunjeni uslovi propisani članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je apelacija u predmetu broj AP-1719/21 podnesena u roku, te da ispunjava i ostale razloge dopustivosti iz člana 18 stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda.
23. Apelant tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
25. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
26. U vezi s apelantovim navodima da mu je povrijeđeno pravo na pristup sudu, Ustavni sud primjećuje da je iz činjenica predmeta evidentno da su redovni sudovi u konkretnom slučaju na dvije sudske instance raspravljali i odlučivali o meritumu predmeta, što samo po sebi isključuje postojanje povrede prava na pristup sudu iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP-218/02 od 23. jula 2004. godine i AP-1521/16 od 17. jula 2018. godine, dostupne na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
27. U odnosu na navode o proizvoljnom utvrđivanju činjenica i primjeni prava, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6 stav 1 Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42 do 45 s daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).
28. U konkretnom slučaju, apelant smatra da je drugostepeni sud donoseći pobijanu presudu prekoračio tužbeni zahtjev, odnosno da je odlučivao o tužbenom zahtjevu koji tužiteljica nikada nije ni postavila. Ustavni sud podsjeća da sud u parničnom postupku primjenjuje materijalno pravo prema sopstvenoj ocjeni i nije vezan za navode stranaka u pogledu materijalnog prava (član 2 stav 3 ZPP-a), te da nije vezan za pravni osnov tužbenog zahtjeva (član 53 stav 3 ZPP-a). Stoga, prema mišljenju Ustavnog suda, Kantonalni sud, prema navedenim odredbama ZPP-a, donosi odluku i kada utvrđene činjenice ukazuju na drugi pravni osnov od onoga koji su navele stranke. U vezi s tim, Ustavni sud ne vidi proizvoljnost u utvrđenju Kantonalnog suda da je apelant obavezan da isplati tužiteljici iznos od 9.500,00 KM, što je dio iznosa koji je primio po osnovu isplaćene kupoprodajne cijene. Navedeno posebno imajući u vidu da je brak parničnih stranaka razveden 1985. godine, a da je apelant 2008. godine prodao objekat koji je nesporno bračna stečevina, bez tužiteljicinog znanja i saglasnosti. Naročito, Ustavni sud naglašava da je Kantonalni sud dao dovoljne i relevantne razloge o tome da se takvom odlukom ne prekoračuje tužbeni zahtjev (vidi tačku 14 ove odluke). Slijedom navedenog, Ustavni sud smatra da ništa ne ukazuje da je u konkretnom slučaju Kantonalni sud donio odluke koje su proizvoljne ili „očigledno nerazumne“. Osim toga, apelant ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u sprovedenom postupku prekršena neka druga procesna garancija iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije na njegovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje.
29. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije neosnovani.
Pravo na imovinu
30. Apelant smatra da mu je u postupku koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant tvrdnje o povredi tog prava, u suštini, zasniva na istim navodima koje je istakao u vezi s pravom na pravično suđenje, koje je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke i zaključio da su neosnovani. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ništa iz čega bi se moglo zaključiti da je apelantovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. VII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je Kantonalni sud usvojio tužiteljicin tužbeni zahtjev primijenivši drugačiji pravni osnov od onog koji je naveden u tužbi i kada je dao relevantne razloge o tome zbog čega u konkretnom slučaju nije prekoračen tužbeni zahtjev.
32. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić