Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4203/21 (E.S.)
Odluka donesena 08. 02. 2023.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4203/21
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
08. 02. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. februara 2023. godine, u predmetu broj AP-4203/22, rješavajući zahtjev E. S. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev E. S. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. E. S. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Denis Gačanin, advokat iz Sarajeva, podnijela je 9. decembra 2021. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S 1 2 K 034 469 21 Kž od 21. oktobra 2021. godine i S 1 2 K 034 469 20 K od 9. jula 2021. godine. Apelantica je dopisom od 23. decembra 2022. godine tražila od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom se apelantici odlaže izvršenje kazne zatvora do konačne odluke Ustavnog suda.
2. Presudom Sud BiH broj S 1 2 K 034 469 20 K od 9. jula 2021. godine apelantica je oglašena krivom da je počinila krivično djelo Neovlašten promet opojnim drogama iz člana 195. stav 1. Krivičnog zakona BiH (u daljnjem tekstu: KZ) u vezi sa članom 29. KZ. Apelantica je osuđena na kazanu zatvora u trajanju od dvije godine.
3. Presudom Apelacionog vijeća Suda BiH apelanticina žalba je djelomično uvažena i prvostepena presuda preinačena u odluci u kazni. Apelantica je za krivično djelo Neovlašten promet opojnim drogama osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.
4. Apelantica u apelaciji ukazuje na povredu prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1., 2. i 3. tačka c) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je navela da je u postupku u kojem su donijete osporene sud proizvoljno primijenio zakon. Dalje, Sud BiH je pogrešno utvrdio činjenično stanje. Kako apelantica ukazuje postupak je rezultat pogrešne ocjene dokaza i korištenja nezakonitih dokaza. Postupak u cjelini nije bi pošten, što je dovelo i do kršenja in dubio pro reo. Apelantica također ističe da je osnovni dokaz na kojem sud temelji zaključak o njenoj krivici iskaz koji je dala u svojstvu svjedoka i u kojem je iznijela „korisne činjenice protiv sebe“. Dalje, apelantica ukazuje da se presuda zasniva na iskazu svjedoka koji je zaključio sporazum o priznanju krivnje, te da je ovaj svjedok je imao lični interes za priznanje svih tačaka optužnice. Apelantica navodi da u presudi nisu navedene činjenice i okolnosti iz kojih proizlazi da je ona postupala sa namjerom. Apelantica problematizira zaključak suda da se radi o saizvršilaštvu. Apelantica nalazi da presuda nije obrazložena u skladu sa potrebnim standardom iz člana 6. Evropske konvencije.
5. U obrazloženju zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelantica je navela da je iscrpila zakonom predviđene mogućnosti odgode izvršenja kazne pred Sudom BiH. Naime, na osnovu četiri rješenja koja je donio Sud BiH, apelantici je odobreno odgađanje izvršenja kazne u ukupnom periodu od 12 mjeseci. Radi se o najdužem periodu koji zakon propisuje, u skladu sa članom 146. stav 9. Zakona Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera (u daljnjem tekstu: ZIKS). Apelantica je dužna da se javi se na izdržavanje kazne 21. januara 2023. godine. Apelantica dalje navodi da je majka dvoje djece. Pri tome starije dijete u dobi od 15 godine je dijete iz njenog prvog braka, koje je njoj povjereno na brigu i staranje. Ujedno je ona jedini hranilac djevojčice jer otac ne plaća uredno alimentaciju, niti ostvaruje redovne kontakte sa djevojčicom. Dijete ide u prvi razred srednje škole, i nalazi se u dobi kada joj je jako je potreban nadzor i briga majke. Također, apelantica navodi da ima još jedno dijete od tri godine i šest mjeseci koje je jako vezano za apelanticu. Apelantica je također navela da je konačno sada dobila stalno zaposlenje, odnosno zaključila ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Odgađanje izvršenja kazne omogućilo bi apelantici da obezbijedi dodatna finansijska sredstva potrebna za egzistenciju porodice, uz minimalnu platu svog supruga. Tako ne bi bilo ugroženo izdržavanje njene djece. Apelantica se pozvala na Odluku o privremenoj mjeri u predmetu AP-238/20. Također navodi da bi, ukoliko se ne donese privremena mjera, za nju i njenu djecu nastale neotklonjive štetne posljedice.
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
8. Član 64. stav (1) i (5) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
(5) Zahtjev za donošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16. ovih pravila pod uvjetom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odgađanje izvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima, odnosno organima.
9. Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji.
10. Apelantica je ukazala na razloge za donošenje privremene mjere koji bi se mogli sumirati kao briga za malodobnu djecu i obezbjeđenje njihove egzistencije. Ustavni sud zapaža da apelantica i ne spori da je koristila mogućnosti predviđene odredbama ZIKS i da je rješenjima koje je donio Sud BiH apelantici odgođeno izvršenje kazne zatvora u maksimalnom trajanju od 12 mjeseci, po različitim osnovama. Dakle, apelantica prema odredbama relevantnog zakona, više ne može pred redovnim sudom tražiti odgađanje izvršenja kazne. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je period od 12 mjeseci, za koliko je apelantici odgođeno izdržavanje kazne, bio dovoljan da apelantica osigura brigu za svoju djecu, dok bude na izdržavanju zatvorske kazne. Stoga, kod postojanja ovakvih okolnosti, Ustavni sud smatra da ne postoje razlozi da svojom odlukom, usprkos relevantnim pravnim odredbama ZIKS-a, odobri apelantici odgodu izdržavanja kazne. Osim toga, apelantica se pozvala na odluku AP-238/20 (Odluka o privremenoj mjeri od 21. aprila 2021. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba) kao primjenljivu u njenom predmetu. Naime, u navedenoj odluci AP-238/20 razlog za usvajanje privremene mjere je bio ozbiljno ugroženo apelantovo zdravstveno stanje, tako da se ne radi o predmetu koji je primjenljiv i na apelanticu.
11. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da razlozi koje je apelantica navela kao osnov za donošenje privremene mjere ne predstavljaju razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere, u okolnostima konkretnog slučaja, u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, Ustavni sud smatra da je zahtjev za donošenje privremene mjere koji je apelantica podnijela neosnovan.
12. Na temelju izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, apelacije.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić