Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5013/22 (E. Ć.)
Odluka donesena 08. 02. 2023.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5013/22
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
08. 02. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. februara 2023. godine u predmetu broj AP-5013/22, rješavajući zahtjev Ermina Ćosića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Ermina Ćosića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Ermin Ćosić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ahmed Fejzić, advokat iz Sarajeva, podnio je 28. decembra 2022. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem testu: Vrhovni sud) broj 09 0 K 028977 21 Kž od 29. septembra 2022. godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 K 028977 19 K od 5. februara 2021. godine. Apelant je od Ustavnog suda zatražio donošenje privremene mjere kojom bi se odložilo izvršenje kazne zatvora po pravosnažnoj presudi, do konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.
2. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 K 028977 19 K od 5. februara 2021. godine apelant je proglašen krivim da je zajedno sa E.Ć. počinio krivično djelo teška tjelesna ozljeda iz člana 172. stav 5. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije BiH (u daljnjem tekstu: KZ), u vezi sa članom 31. KZ, u sticaju sa krivičnim djelom Nasilničko ponašanje iz člana 362. stav 2. u vezi sa stavom 1. i članom 31. KZ, a sve u vezi sa članom 54. KZ. Apelant je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci.
3. Presudom Vrhovnog suda broj 09 0 K 028977 21 Kž 4 od 29. septembra 2022. godine apelantova žalba je odbijena. Uvažena je žalba Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) te je apelant za navedena krivična djela osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina i deset mjeseci.
4. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se žali na način na koji je sud cijenio dokaze, konkretno iskaze svjedoka. Dalje, apelant ukazuje da je sud poklonio vjeru iskazima svjedoka iz istrage, da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno i manjkavo i da je odluka bez obrazloženja. Navodi i da je prekršen princip in dubio pro reo. U zahtjevu za donošenje privremene mjere, apelant ističe da je osuđen na kaznu zatvora od pet godina i deset mjeseci. Apelant navodi da bi se stupanjem na izdržavanje kazne „nastavilo sa kršenjem apelantovih ljudskih prava sa nesagledivim posljedicama“. To bi dovelo do nastanka štete koja se ne bi mogla otkloniti, niti na drugi način spriječiti. Ovo posebno, kako apelant ukazuje, jer je otac dvoje malodobne djece.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
7. Član 64. stav (1) i (5) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
(5) Zahtjev za donošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16. ovih pravila pod uvjetom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odgađanje izvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima, odnosno organima.
8. U konkretnom slučaju apelant zahtjev za donošenje privremene mjere temelji na izjavi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, te na istim argumentima na kojima zasniva tvrdnju o povredi navedenog prava, temelji i zahtjev za određivanje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji.
9. Dalje, Ustavni sud podsjeća da se relevantnim odredbama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Federacije BiH uređuje, između ostalog, postupak izvršenja kazne zatvora i odlaganja izvršenja. Apelant nije dokazao da je u smislu člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda tražio odlaganje izvršenja kazne zatvora od nadležnog organa. Osim toga, Ustavni sud smatra da razlozi koje je apelant naveo kao osnov za donošenje privremene mjere, koji se tiču merituma predmeta, ne predstavljaju razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere, u okolnostima konkretnog slučaja, u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
10. Na temelju izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić