Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-442/21 (D. Đ. i drugi)
Odluka donesena 28. 09. 2023.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Prava iz radnog odnosa
- Pravično suđenje - razuman rok
- Kamata
- Građanski postupak
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Neovlašteno lice
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-442/21
Apelacija
Odluka o meritumu
28. 09. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-442/21, rješavajući apelacije Dragana Đajića i dr., te advokata Vladimira Cvijanovića, Branislava Cvijanovića i Milice Cvijanović podnesene u ime Čedomira Kneževića i dr., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (3) tačka d), člana 57 stav (2) tač. a) i b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, potpredsjednik Helen Keller, potpredsjednica Seada Palavrić, sudija Angelika Nußberger, sudija Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 28. septembra 2023. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Dragana Đajića, Željka Jankovića, Branislava Tomaševića, Lazara Bucala, Siniše Đurđevića, Danke Janković, Danka Pilipovića, Miroslava Peulića, Ivice Boruta, Nenada Petrušića, Sanje Raković, Branka Zvonara, Branka Kesića, Draška Bukše, Stojanke Savić, Stojana Ilića, Radovana Smiljanića, Radoslava Jorgića, Milorada Plavšića, Branislava Šipke, Saše Došena, Dragane Bojanić, Dijane Zvonar, Borke Đajić, Vinka Zrnića, Dragane Slavnić, Alekse Radišića, Đuđe Mijatovića, Sretka Radića, Dijane Kostrešević, Jove Guzijana, Zlatka Mihajlovića, Radenka Peulića, Božane Vučković, Velibora Rudića, Slavice Čvoro, Mirka Mučalovića, Milana Stupara, Mirjane Koljančić, Spasoja Petrića, Miladina Kostreševića, Duška Ćorića, Predraga Tomića, Vlade Mamića, Borislava Pavlovića, Dragane Grbić, Tomislava Dmitrovića, Gorana Vranješa, Mirka Batoza, Jelenka Kasalovića, Ranka Jurišića, Milenka Goronjića, Veroslava Kecmana, Pere Đujića, Marka Daničića, Gorana Zgonjanina, Zorana (Slavko) Petrovića, Saše Zekanovića, Darka Bolte, Gorana Velaule, Brane Jeftića, Vladimira Grujičića, Radovana Stojnića, Dragana Banjca, Miroslava Mamuze, Mirka Sukare, Marinka Medarevića, Slavka Švrake, Milije Vlačine, Pere Trivkovića, Slavka Jovičića, Gojka Jovičića, Milorada Todorovića, Zagorke Papić, Daria Mirića, Stanimira Majdančevića, Drage Zimonjića, Nedeljka Kolovića, Gorana Perića, Milivoja Golubovića, Rade Krstića, Pere Mijatovića, Rajka Lazarevića, Mladena Lazića, Slavka Jankovića, Radoslava Kalajdžića, Vidosava Vučinovića, Dragana Petričevića, Slaviše Popića, Mirka Bilalovića, Milutina Šiljka, Miodraga Bajića, Đorđa Kravljače, Stamenka Đukića, Radenka Puškića, Tihomira Šarana, Danice Vučinović, Snježane Đukić, Daliborke Šaran, Jovana Vidakovića, Pere Malinovića, Zorana Milačaka, Zlatka Tomića, Srete Ivkovića, Željka Milkića, Zlatka Čolića, Bože Nikolića, Zdravka Janjića, Slaviše Janjića, Ljubomira Kuzmića, Toše Panića, Ozrenke Ivanović, Siniše Čolića, Alena Suvajca, Olivera Škrbića, Dragoljuba Tomića, Drage Pejića, Branislava Lukića, Nedeljka Manojlovića, Slobodana Dimitrića, Milana Radulovića, Srete Tanasića, Branislava Gavrića, Dragana Zeljaje, Gorana Pejčića, Petra Petkovića, Jadranke Đuranović, Milorada Janjića, Anđelka Grujčića, Dese Kajganić, Gorana Bojinovića, Dragana Radića, Zorana Bekanovića, Obrada Marjanovića, Predraga Bošnjaka, Slavka Stjepanovića, Dragana Bjelića, Radislava Zarića, Petra Stjepanovića, Mirislava Peulića, Dragana Filipovića, Dejana Filipovića, Mirka Nikolića, Mitra Nikolića, Rade Petkovića, Rade Panića, Anđelka Antonića, Gorana Kazimirovića, Darka Jovića, Gorana Glišića, Vlade Ubiparipovića, Strajka Goronje, Nika Savića, Milke Nikolić, Velibora Božića, Duška Vasića, Tihomira Manojlovića, Sime Gojkovića, Milenka Jovanovića, Željka Starčevića, Dragiše Kaišarevića, Jasmina Mulasmajlića, Dušana Đurđevića, Milivoja Radulovića, Mirka Gostića, Mile Starčevića, Nikole Milačaka, Svetislava Davidovića, Vase Milanovića, Srete Jotića, Nenada Đorđevića, Gorana Ćirića, Branka Narića, Darka (Živka) Radojčića, Slobodana Matića, Bore Pašalića, Milenka Božića, Zorana Lukića, Aleksandra Šarčevića, Zorana Malinovića, Sretka Đurića, Đorđa Gojkovića, Miroslava Mišića, Vojina Ćirića, Vedrana Radića, Laze Erića, Miroslava Mitrovića, Gorana Vukojevića, Darka Tadića, Željka Vajića, Milana Savkovića, Dragomira Okolića, Dragana Urumovića, Siniše Cvjetkovića, Slavka Božića, Dragića Tripunovića, Nebojše Kovačevića, Dragana Šujića, Milenka Mršića, Momira Manojlovića, Milka Ostojića, Slađana Božića, Nikoline Mitrović, Stojana Božičkovića, Gorana Milanovića, Pere Đuričića, Dejana Cvijanovića, Vencislava Starčevića, Milenka Đukića, Milenka Savkovića, Miloša Soldatovića, Zorana (Radoslav) Petrovića, Slaviše Simića, Milorada Markovića, Mladena Kujundžića, Tede Segdara, Vitomira Smiljanića, Vase Milivojevića, Miljana Karaća, Željka Petrovića, Željka Stojanovića, Predraga Miletića, Željka Topića, Srećka Ćuka, Žarka Starčevića, Dragana Jankovića, Rodoljuba Milačaka, Duška Čakarevića, Siniše Prodanovića, Ružice Vukeljić Škornje, Nade Stefanović, Miroslava Ilića, Slavojke Pančić, Milana Kuzmića, Dobrile Jović, Mirjane Šaran, Nene Grubješić, Jadranka Milačaka, Predraga Jovića, Dragane Rekanović, Rajka Mitrovića, Biljane Blagojević, Mire Vasić, Radmile Đekić, Vanje Todić, Ljubinke (Uroš) Radić, Danijele Jovičić, Aleksandra Đuranovića, Mladena Pančića, Mare Stolice, Jadranke Blagojević, Tanje Nešić Dević, Željka Radića, Milomira Ninkovića, Dragoljuba Nakića, Biljane Ilić, Bore Cvjetkovića, Zorana Jovanovića, Todora Stjepanovića, Milana Popovića, Slaviše Jovića, Mirka Manojlovića, Sonje Barunović, Anke Đuranović, Mirele Ilić, Siniše (Čedo) Đurića, Gorana Đuričića, Nebojše Bjelića i Dijane Vasiljević.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Okružnog suda u Doboju broj 85 0 Rs 034035 20 Rsž od 26. marta 2020. godine.
Predmet se vraća Okružnom sudu u Doboju koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava, te članom II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantima, poimenično navedenim u stavu I izreke, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznose od po 150,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Okružnom sudu u Doboju da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli advokati Vladimir Cvijanović, Branislav Cvijanović i Milica Cvijanović u ime Čedomira Kneževića, Vladana Vidakovića, Nebojše Stjepanovića, Željka Simića, Igora Vasiljevića, Milenka Mitrovića, Borisa Vidovića, Zorana Anića, Mirka Milanovića, Drage Starčevića, Zvonka Petrovića, Radoslava (Čedomir) Petrovića, Danila Gojkovića, Dragana Miloševića, Radojke Stanarević, Nevenke Vasiljević, Brankice Stojanović, Maje Glišić, Sretenke Prešić, Vesne Blagojević, Snježane Ilić, Branislava Lukića, Svjetlane Pančić, Janje Kuzmić, Mirjane Umićević, Saše Pejića, Slađane Stojaković, Ljubiše Tešanovića, Branke Popović, Zdenka Stevanovića, Dragana Todorovića, Irene Vukeljić Stevanović, Dejana Jovanovića, Rade Mihajlović, Biljane Bukejlović, Siniše Šljivića, Nade Kovačević, Olge Drobac, Novice Vidovića, Nemanje Cvijanovića, Aleksandra Kopanje i Cvjetka Udovičića protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 85 0 Rs 034035 20 Rsž od 26. marta 2020. godine zato što je apelaciju podnijelo neovlašćeno lice.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Advokati Vladimir Cvijanović, Branislav Cvijanović i Milica Cvijanović (u daljnjem tekstu: punomoćnici) iz Banje Luke podnijeli su 3. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) u ime Dragana Đajića i drugih lica (ukupno 311) navedenih u izreci ove odluke (u daljnjem tekstu: apelanti) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 Rs 034035 20 Rsž od 26. marta 2020. godine i Presude Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 85 0 Rs 034035 13 Rs od 26. juna 2018. godine.
2. Budući da uz apelaciju nije dostavljena posebna punomoć za zastupanje apelanata pred Ustavnim sudom, kako je to propisano članom 21 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopisom od 15. februara 2021. godine zatraženo je od punomoćnika da u ostavljenom roku otklone navedeni nedostatak. Punomoćnici su 22. februara 2021. godine dostavili punomoć za zastupanje za većinu apelanata, dok za 42 apelanata punomoć nije dostavljena. II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog i Osnovnog suda te Željeznica Republike Srpske a.d. Doboj (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 1. avgusta 2022. godine da dostave odgovor na apelaciju.
4. Pozvani su dostavili odgovor na apelaciju u periodu od 3. do 18. avgusta 2022. godine.
5. Odgovori na apelaciju dostavljeni su punomoćnicima apelanata na izjašnjenje 5. septembra 2022. godine, ali oni u ostavljenom roku nisu dostavili izjašnjenje. III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
7. Apelanti su 3. januara 2013. godine podnijeli tužbu Osnovnom sudu protiv tuženog radi naplate potraživanja po osnovu radnog odnosa (naknada za topli obrok, troškove prevoza i regres). Apelanti su podnescima od 14. februara 2014. i 17. marta 2015. godine preinačili tužbu, a podneskom od 31. decembra 2015. godine proširili tužbeni zahtjev tako što su tražili isplatu tih naknada za nove periode. Apelanti su na glavnoj raspravi od 14. maja 2018. godine konačno opredijelili tužbeni zahtjev.
8. Presudom Osnovnog suda broj 85 0 Rs 034035 13 Rs od 26. juna 2018. godine, koja je ispravljena Rješenjem o ispravci od 27. marta 2019. godine u vezi s navođenjem imena i prezimena pojedinih apelanata, obavezan je tuženi da apelantima isplati novčane iznose na ime naknade regresa za korišćenje godišnjeg odmora sa zakonskom zateznom kamatom, kako je to precizirano u izreci presude (st. I, II, III, IV i V). Dalje, obavezan je tuženi (stavom VI izreke presude) da apelantima, poimenično navedenim u tom stavu, isplati novčane iznose na ime naknade troškova toplog obroka za period od 1. januara 2012. do 31. decembra 2015. godine, kako je to precizirano u izreci presude, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 14. maja 2018. godine kao dana konačno opredijeljenog tužbenog zahtjeva do konačne isplate. Stavom VI izreke presude obavezan je tuženi da u odnosu na troje apelanata isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos naknade troškova toplog obroka počev od 14. maja 2018. godine kao dana konačno opredijeljenog tužbenog zahtjeva do konačne isplate. Obavezan je tuženi da apelantima nadoknadi troškove parničnog postupka.
9. Osnovni sud je u obrazloženju ukazao na sadržaj odredbi člana 33 stav 1 tačka g) Opšteg kolektivnog ugovora (u daljnjem tekstu: OKU) i odredbe člana 75 tačka 5 Posebnog kolektivnog ugovora saobraćaja i veza Republike Srpske, kojima je predviđena isplata troškova toplog obroka za vrijeme rada. Osnovni sud je dalje naveo da su troškovi toplog obroka apelantima isplaćivani u manjem novčanom iznosu od iznosa koji je propisan odredbama člana 33 stav 1 tačka g) OKU-a, što je utvrđeno na osnovu podataka tuženog. Osnovni sud je zatim ukazao da troškovi toplog obroka imaju karakter povremenog novčanog davanja. Stoga je Osnovni sud istakao da, u skladu s odredbama člana 279 stav 3 Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), apelantima pripada zakonska zatezna kamata na troškove toplog obroka od dana konačno opredijeljenog tužbenog zahtjeva, tj. od 14. maja 2018. godine.
10. Presudom Okružnog suda broj 85 0 Rs 034035 20 Rsž od 26. marta 2020. godine djelimično je uvažena žalba apelanata, prvostepena presuda u dijelu odluke o troškovima postupka ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak, dok je u preostalom dijelu žalba apelanata odbijena. Istovremeno, žalba tuženog u cijelosti je odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Okružni sud je u obrazloženju ukazao da nisu osnovani prigovori apelanata kojima osporavaju prvostepenu presudu u odnosu na zakonsku zateznu kamatu koja im je dosuđena na troškove toplog obroka, te u vezi s tim ponovio stav prvostepenog suda. Okružni sud je takođe ukazao da nisu osnovani navodi troje poimenično označenih apelanata da se ne zna od kada su im dosuđene zakonske zatezne kamate na isplaćene troškove toplog obroka, koje im je tuženi isplatio, te da je stoga presuda u tom dijelu neodređena i neizvršiva. U vezi s tim, Okružni sud je pojasnio da je svim apelantima zakonska zatezna kamata dosuđena počev od dana konačno opredijeljenog tužbenog zahtjeva do konačne isplate, što se odnosi i na te apelante.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
11. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, apelanti ukazuju da im je zakonska zatezna kamata, suprotno njihovom tužbenom zahtjevu, dosuđena od dana konačno opredijeljenog tužbenog zahtjeva. Naime, apelanti ističu da su zakonsku zateznu kamatu potraživali za svaku godinu unutar utuženog perioda, počev od 1. januara naredne godine pa do konačne isplate. Apelanti ukazuju da je naknada troškova toplog obroka mjesečno novčano potraživanje koje se isplaćuje uz platu i dospijeva svakog mjeseca, te ističu da su redovni sudovi proizvoljno primijenili odredbe člana 279 stav 3 ZOO-a. Takođe je ukazano da je troje apelanata povuklo tužbene zahtjeve u odnosu na potraživanje troškova toplog obroka jer im je konkretna naknada isplaćena, ali su ostali pri zahtjevu za isplatu zakonske zatezne kamate, kako je precizirano u njihovom podnesku od 1. juna 2018. godine. U vezi s tim navode da postoji osnovica, ali da nije naveden datum početka i isteka roka obračuna zakonske zatezne kamate, tako da se ne može utvrditi njena visina i izvršiti presuda. Osim toga, apelanti ukazuju da se povreda prava na pravično suđenje ogleda u činjenici da je postupak, koji je po zakonu hitne prirode, trajao šest godina i šest mjeseci. Apelanti stoga smatraju da im zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku pripada pravo na novčanu naknadu.
b) Odgovori na apelaciju
12. Okružni sud je ukazao da je cijenio žalbene navode koji su od odlučnog značaja u parničnom postupku i u vezi s tim dao jasne razloge. Smatra da su apelacioni navodi neosnovani te je predložio da se apelacija odbije.
13. Osnovni sud je naveo da u cijelosti ostaje pri obrazloženju prvostepene presude, te takođe predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
14. Tuženi je naveo da se troškovi toplog obroka isplaćuju mjesečno i imaju karakter obročnog potraživanja. Dalje je ukazao da se zakonska zatezna kamata na troškove toplog obroka ne dosuđuje od dospjelosti svakog pojedinačnog iznosa, kako su apelanti tražili tužbenim zahtjevom, već od postavljanja konačno opredijeljenog tužbenog zahtjeva. Tuženi ukazuje da je takav i stav Vrhovnog suda Republike Srpske u Presudi broj 85 0 Rs 034496 14 Rev od 18. februara 2015. godine.
V.Relevantni propisi
15. Zakon o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i „Službeni glasnik RS“ br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst propisa sačinjen u Ustavnom sudu BiH, kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:
III – ZATEZNA KAMATA
Kad se duguje Član 277.
(1) Dužnik koji zadocni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim zakonom.
(2) Ako je stopa ugovorene kamate viša od stope zatezne kamate iz prethodnog stava ovog člana, ona teče i posle dužnikove docnje.
Kamata na kamatu Član 279. stav 3.
(3) Na povremena dospela novčana davanja teče zatezna kamata od dana kad je sudu podnesen zahtev za njihovu isplatu.
16. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 – odluka USRS, 45/09 – odluka USRS, 49/09, 61/13 i 109/21 – odluka USRS) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 – odluka USRS, 45/09 – odluka USRS, 49/09 i 61/13) sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi: Član 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
VI.Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
U odnosu na neovlašćena lica – Čedomir Knežević i drugi
19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na lica navedena u posljednjem stavu izreke ove odluke Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda.
20. Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
21. Član 18 stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
d) apelaciju je podnijelo neovlašćeno lice;
22. S obzirom na to da uz apelaciju nije dostavljena posebna punomoć za zastupanje apelanata pred Ustavnim sudom, kako je to propisano članom 21 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopisom od 15. februara 2021. godine od punomoćnika je zatraženo da otklone navedeni nedostatak u roku od osam dana od dana prijema dopisa. Punomoćnici su 22. februara 2021. godine dostavili dopis uz koji nije dostavljena punomoć za zastupanje apelanata Čedomira Kneževića i dr.
23. Ustavni sud zapaža da su punomoćnici podnijeli apelaciju i u ime apelanta Čedomira Kneževića i dr., ali da na zahtjev Ustavnog suda za te apelante nisu dostavili „posebnu punomoć za zastupanje apelanta pred Ustavnim sudom“, u smislu člana 21 stav (2) Pravila Ustavnog suda. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da je apelaciju u ime apelanta Čedomira Kneževića i dr. podnijelo neovlašćeno lice.
U odnosu na apelante Dragana Đajića i druge
24. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom ostalih apelanata navedenih u prvom stavu izreke ove odluke (ukupno 269 apelanata) jest Presuda Okružnog suda broj 85 0 Rs 034035 20 Rsž od 26. marta 2020. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu punomoćnici apelanata primili su 10. decembra 2020. godine, a apelacija je podnesena 3. februara 2021. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da podnesena apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
26. Apelanti smatraju da im je osporenom presudom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku kao element navedenog prava, te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
27. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
k) Pravo na imovinu.
28. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
29. Član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u relevantnom dijelu glasi: Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim principima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulisala korišćenje imovine u skladu s opštim interesom, ili da bi obezbijedila plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
U odnosu na osporene odluke
30. Ustavni sud zapaža da povredu prava na pravično suđenje i prava na imovinu apelanti vide u proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, tj. odredbi člana 279 stav 3 ZOO-a. Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja odluka redovnih sudova proizlazi da zakonska zatezna kamata na dosuđene troškove toplog obroka apelantima pripada od dana konačno opredijeljenog tužbenog zahtjeva. Naime, redovni sudovi su pojasnili da troškovi toplog obroka imaju karakter povremenog novčanog davanja, te se stoga zakonska zatezna kamata ima obračunati u skladu s odredbama člana 279 stav 3 ZOO-a.
31. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već razmatrao identično pravno pitanje. Naime, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci broj AP-658/07, te odlukama koje su nakon toga uslijedile, utvrđeno kršenje prava apelanata na pravično suđenje i prava na imovinu (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP-658/07 od 10. juna 2009. godine, AP-1836/07 od 14. oktobra 2009. godine, AP-3440/09 od 30. oktobra 2012. godine i AP-2235/11 od 10. juna 2014. godine, dostupne na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Tako je u Odluci broj AP-658/07 Ustavni sud istakao da se „plata i ostala potraživanja iz radnog odnosa ne mogu definisati kao povremena davanja iz člana 372 stav 1 ZOO-a u vezi sa članom 279 stav 3 ZOO-a. Plata i neka potraživanja iz radnog odnosa, npr. naknada za troškove prevoza, isplaćuju se mjesečno, u sukcesivnom obračunu i kontinuirano, a neka primanja, npr. regres, isplaćuju se godišnje. Ustavni sud primjećuje da se ta potraživanja iz radnog odnosa ne mogu tretirati kao povremeno davanje u okviru zakonskih odredbi kojima se reguliše pitanje 'kamate na kamatu' u članu 279 stav 3 ZOO-a. Plata, kao i ostala novčana potraživanja iz radnog odnosa dospijevaju tačno određenog datuma, te od tog dana poslodavac pada u docnju i plaća zakonsku zateznu kamatu zbog neizvršenja novčane obaveze, što je regulisano članom 277 ZOO-a“. Ustavni sud podsjeća da je u citiranom predmetu zaključio da je zbog odluke suda da apelantima na dosuđene iznose iz radnog odnosa dosudi kamatu primjenom odredbe člana 279 stav 3 ZOO-a, u pogledu početka toka zakonske zatezne kamate, apelantima povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz istih razloga Ustavni sud je u Odluci broj AP-1836/07 utvrdio povredu prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se razlozi koji su navedeni u Odluci broj AP-658/07, kao i u ostalim pobrojanim odlukama u cijelosti odnose i na ovu odluku. Pri tome, s obzirom na to da apelanti tvrde da su zakonsku zateznu kamatu potraživali za svaku godinu unutar utuženog perioda, počev od 1. januara naredne godine pa do konačne isplate, Ustavni sud ukazuje da navedeni stavovi ne utiču na ovlašćenje suda da odlučuje „u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku“ (član 2 stav 1 ZPP-a).
32. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da način na koji su redovni sudovi u konkretnom predmetu primijenili pozitivnopravne propise i odlučili o zakonskim zateznim kamatama na dosuđene troškove toplog obroka predstavlja kršenje ustavnog prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
U odnosu na dužinu trajanja postupka
33. Ustavni sud ponavlja da se opravdanost dužine postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterijume: složenost predmeta, postupanje apelanta i relevantnih organa vlasti, te šta je u sporu za apelanta bilo dovedeno u pitanje (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, presuda od 7. februara 2002. godine, predstavka broj 53176/99, tačka 38 i Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. marta 2021. godine, predstavka broj 59181/18, tačka 18).
34. Ustavni sud zapaža da je relevantan period od 3. januara 2013. godine, kada su apelanti podnijeli tužbu, pa do donošenja presude Okružnog suda 26. marta 2020. godine, dakle ukupan period od sedam godina i tri mjeseca. Takođe, Ustavni sud zapaža da se radi o parničnom postupku pokrenutom radi zaštite prava iz radnog odnosa, a koji je u skladu s odredbom člana 420 ZPP-a hitne prirode. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se u tom postupku nije radilo o naročito složenom predmetu.
35. Ocjenjujući postupanje apelanata, Ustavni sud zapaža da su apelanti podnijeli tužbu koju su tokom postupka preinačavali, tj. tužbenim zahtjevom obuhvatili nove periode za isplatu potraživanih naknada, a na glavnoj raspravi konačno opredijelili tužbeni zahtjev. Ustavni sud ukazuje da apelanti na to imaju pravo u skladu s procesnim zakonom, ali takvo postupanje utiče na dužinu i tok parničnog postupka.
36. Ocjenjujući postupanje sudova, Ustavni sud zapaža da je ročište za glavnu raspravu održano nakon pet godina i nešto duže od četiri mjeseca. Dalje, Ustavni sud zapaža da je prvostepena presuda donesena pet godina i sedam mjeseci od dana podnošenja tužbe. Zatim, Okružni sud je drugostepenu presudu donio nakon jedne godine i devet mjeseci, računajući od dana donošenja prvostepene presude. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je na ukupnu dužinu osporenog postupka u odlučujućoj mjeri uticalo neefikasno postupanje Osnovnog suda. Ustavni sud smatra da, iako su apelanti u toku prvostepenog postupka preinačavali tužbu tražeći isplatu naknada za nove periode, to nije sprečavalo Osnovni sud da bude ažuran u preduzimanju procesnih radnji u toku postupka, koji je u skladu sa zakonskim odredbama hitne prirode. Pri tome, Ustavni sud zapaža da se Osnovni sud u odgovoru na apelaciju uopšte nije izjasnio u odnosu na navode o dužini postupka.
37. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno pravo apelanata na suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
38. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. septembra 2022. godine, tač. 32–34), Ustavni sud smatra da apelantima, u smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, na ime naknade štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti iznose od po 150,00 KM.
39. Tu naknadu je dužna da plati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
40. Ustavni sud zaključuje da je prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada su redovni sudovi na potraživanja iz radnog odnosa, tj. troškova toplog obroka, proizvoljno primijenili odredbe člana 279 stav 3 ZOO-a i zakonsku zateznu kamatu apelantima dosudili od dana konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.
41. Takođe, Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer je postupak, koji je hitne prirode, ukupno trajao sedam godina i tri mjeseca, čemu je u najvećoj mjeri doprinio Osnovni sud, koji se pri tome nije izjasnio u odnosu na navode o dužini trajanja postupka pred tim sudom.
42. Na osnovu člana 18 stav (3) tačka d), člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
43. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić