Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1456/22 (S. R.)
Odluka donesena 08. 02. 2023.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1456/22
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
08. 02. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. februara 2023. godine, u predmetu broj AP-1456/22, rješavajući zahtjev Srđana Radulovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Srđana Radulovića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Srđan Radulović (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 26. aprila 2022. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem testu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 012872 21 Kž 18 od 21. marta 2022. godine i Presude Okružnog suda u Banjaluci - Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 K 012872 20 K 5-p od 8. jula 2021. godine. Dopisom od 28. decembra 2022. godine apelant je zatražio od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom se apelantu odgađa izvršenje kazne zatvora do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.
Uvodne napomene
2. U krivičnom postupku koji se vodio protiv apelanta (i ostalih lica) apelant je pravosnažno osuđen da je počinio krivična djela propisana Krivičnim zakonom Republike Srpske navedena u presudi Okružnog i Vrhovnog suda. Nakon presude Vrhovnog suda apelantu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 11 godina. Apelant (i ostali osuđeni) su podnijeli zahtjev za zaštitu zakonitosti, koji je Vrhovni sud presudom odbio. Protiv odluke Vrhovnog suda je podnijeta apelacija. Ustavni sud je donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-2127/16 od 22. marta 2018. godine (vidi, www.ustavnisud.ba), kojom je utvrdio da je došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. i stav 3. tačka d) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i ukinuo presude Vrhovnog suda, u dijelu koji se odnosio na apelanta i Ognjena S. Ustavni sud je predmet vratio Vrhovnom suda koji je obavezan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. i stav 3. tačka d) Evropske konvencije.
3. Vrhovni sud je donio Rješenje broj 11 0 K 012872 18 Kž 14 od 17. aprila 2018. godine, kojim je uvažio žalbe apelanta i Ognjena S., ukinuo presudu Okružnog suda broj 11 0 K 012872 14 K-p od 6. jula 2015. godine i u tom dijelu predmet vratio na ponovno suđenje.
4. Okružni sud je donio presudu broj 11 0 K 012872 14 K4-p, od 6. septembra 2019. godine, koja je ukinuta (u osuđujućem dijelu) rješenjem Vrhovnog suda broj 11 0 K 012872 2 0 Kž 16 od 2. jula 2020. godine i predmet je vraćen na ponovni postupak.
Osporene odluke
5. Okružni sud je nakon ponovljenog postupka, donio presudu broj 11 0 K 012872 20 K 5-p od 8. jula 2021. godine, kojom je apelanta proglasio krivim zbog krivičnih djela propisanih Krivičnim zakonikom Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Krivični zakonik) i to Izvršenje krivičnog djela u sastavu kriminalnog udruženja, u vezi sa krivičnim djelom Neovlaštena proizvodnja i promet opojnih druga i Zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja, u sticaju s krivičnim djelima Iznuđivanje iskaza, Povreda ljudskog dostojanstva zloupotrebom službenog položaja ili ovlašćenja i Falsifikovanje ili uništavanje službene isprave, te ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam godina i šest mjeseci.
6. Vrhovni sud je Presudom broj 11 0 K 012872 21 Kž 18 od 21. marta 2022. godine odbio, kao neosnovanu, žalbu Republičkog javnog tužilaštva, dok je djelomičnim uvažavanjem žalbi apelanta i Ognjena S. preinačio presudu Okružnog suda broj 11 0 K 012872 20 K 5-p od 8. jula 2021. godine, u pravnoj ocjeni djela i u odluci o krivičnoj sankciji, na način opisan u izreci presude. Slijedom toga, apelant je za krivična djela osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam godina i pet mjeseci. Takođe, tom presudom je, na osnovu člana 297. tačka d) ZKP RS, prema apelantu i Ognjenu S. obijena optužba da su na opisani način počinili krivično djelo falsifikovanje ili uništavanje službene isprave iz člana 349. stav 1. Krivičnog zakonika. U preostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijenjena.
7. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. U apelaciji apelant ukazuje na tok postupka, te dalje navodi na propuste učinjene u toku postupka. Ovo se prvenstveno odnosi na povredu zabrane reformatio in peus, na korištenje nezakonitog dokaza – iskaza svjedoka, pogrešnu primjenu odredbi procesnog i materijalnog prava i drugo.
8. Apelant je 28. decembra 2022. godine podnio zahtjev da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će odgoditi izvršenje kazne zatvora. Apelant navodi da je lišen slobode, određen mu je pritvor i poslat je na izdržavanje kazne zatvora. To lišenje je trajalo ukupno četiri godine, šest mjeseci i dva dana. Lišenje slobode je proizvelo štetne posljedice po psihofizičko zdravlje apelanta i članova njegove porodice. Međutim, radi se i o drugim teškim posljedicama, gubitku stalnog zaposlenja, te je dovedena u pitanje egzistencije apelantove porodice. Apelant je pušten na slobodu, nakon što je Ustavni sud donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-2127/16 od 22. marta 2018. godine. Novo suđenje je trajalo još četiri godine, a nisu otklonjene povrede na koje je ukazao Ustavni sud. Apelant smatra da bi mu ponovnim upućivanjem na izdržavanje kazne zatvora bila nanesena nepopravljiva šteta. Ovo pogotovo što je radio kao policijski inspektor i procesuirao veliki broj zatvorenika. Tako bi mu bila ugrožena bezbjednost, možda i život. Apelant navodi specijalne uslove u kojima je boravio prilikom izdržavanja prethodne kazne. Dalje apelant ukazuje da se zaposlio u inostranstvu radi izdržavanja porodice, a sad bi mu bio prekinut radni odnos. Apelant ističe da ima veliku ratu kredita, a plata njegove supruge ne može pokriti troškove života. Apelant ukazuje da ima troje malodobne djece o kojima se stara zajedno sa suprugom. Apelant je istakao da je podnosio zahtjev za odgađanje izdržavanja kazne zatvora iz osnova člana 78. tačka 10. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija RS. Radi se o osnovu po kojem osuđeno lice, kao jedini hranilac porodice, može tražiti odgodu. Također, apelant ukazuje da mu je sud udovoljio zahtjevu po ovom osnovu u trajanju od 6 mjeseci. Po ovom osnovu to je maksimalan rok za odgađanje izvršenja kazne propisan zakonom.
9. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
10. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
11. Član 64. stav (1) i (5) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
(5) Zahtjev za donošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16. ovih pravila pod uvjetom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odgađanje izvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima, odnosno organima.
12. Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji.
13. Iz apelantovih navoda proizlazi da predlaže donošenje privremene mjere radi osiguranja egzistencije porodice, zato što bi upućivanjem na izdržavanje kazne zatvora apelant izgubio posao, a plata njegove supruge ne bi bila dovoljna za izdržavanje troje malodobne djece. Osim toga, apelant navodi da bi mu bio ugrožen život ukoliko bi otišao na izdržavanje zatvorske kazne zato što je prije radio kao policijski inspektor.
14. Što se tiče odlaganja kazne radi osiguranja egzistencije porodice, Ustavni sud zapaža da je apelantu već odgođeno izdržavanje kazne po ovom osnovu u maksimalnom periodu od šest mjeseci, prema članu 78. točka 10. ZIKS. Zakonom propisani period od šest mjeseci je, po mišljenju Ustavnog suda, bio dovoljan da se osiguraju načini egzistencije porodice dok je apelant na izdržavanju kazne. Nemoguće bi bilo zahtijevati da se trajno odloži izdržavanje kazne zatvora iz razloga brige za egzistenciju porodice. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je apelantova supruga zaposlena. Kada se sve to uzme u obzir, Ustavni sud smatra da u ovom slučaju nije potrebno da svojom odlukom produžava odlaganje izdržavanja kazne zatvora, mimo roka od šest mjeseci koji je propisan relevantnim odredbama ZIKS-a i koji je apelant iskoristio.
15. Dalje, Ustavni sud zapaža da apelant nije, u skladu sa odredbama ZIKS-a, tražio odgađanje izvršenja kazne zatvora po drugom osnovu koji je naveo kao razlog za donošenje privremene mjere, odnosno zbog bojazni da će mu život biti ugrožen ukoliko ode na izdržavanje kazne. Apelant nije obrazložio zašto od nadležnog suda nije tražio odgađanje kazne po ovom osnovu. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je apelant naveo da je, zato što je radio kao policijski inspektor, bio pod specijalnim uslovima dok je prethodno izdržavao zatvorsku kaznu. Kada se sve navedeno uzme u obzir, Ustavni sud smatra da ni ovaj razlog za donošenje privremene mjere nije osnovan.
16. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da razlozi koje je apelant naveo kao osnov za donošenje privremene mjere ne predstavljaju razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere, u okolnostima konkretnog slučaja, u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
17. Na temelju izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
18. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić