Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3103/22 (D. V.)
Odluka donesena 28. 04. 2025.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Postupak upisa u sudski registar
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3103/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 28. aprila 2025. godine, u predmetu broj AP-3103/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Dragan Vujičević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Dragan Vujičević protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 Dn 020234 21 Gž od 18. maja 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Dragan Vujičević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Njemačke, podnio je 5. avgusta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 Dn 020234 21 Gž od 18. maja 2022. godine. Apelant je dopunio apelaciju podnescima od 31. januara 2024. i 1. aprila 2025. godine.
2. Rješenjem Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda u Čapljini od 3. septembra 2019. godine usvojen je apelantov zahtjev i dozvoljen upis zabilježbe služnosti parkinga na način pobliže opisan u izreci.
3. Rješenjem Kantonalnog suda od 18. maja 2022. godine uvažena je žalba Općine Neum, te je prvostepeno rješenje preinačeno tako što je odbijen apelantov zahtjev za upis zabilježbe služnosti parkinga.
4. U obrazloženju osporene odluke, Kantonalni sud je ukazao na član 2. stav (4) Zakona o zemljišnim knjigama Federacije BiH, kojim je propisano da zabilježba predstavlja upis određenih okolnosti i činjenica koje su od uticaja na raspolaganje nekretninama. Također, Kantonalni sud je istakao da je za upis zabilježbe potrebno da budu ispunjene materijalne i procesne pretpostavke određene zemljišnoknjižnim pravom koje vrijede i za ostale vrste upisa. U vezi s tim, Kantonalni sud je naveo da se uvjerenje, odnosno rješenje Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje Neum od 19. avgusta 2002., odnosno 22. januara 2003. godine, na kojima je apelant temeljio svoj zahtjev, uopće ne odnose na parking mjesta. S obzirom na to, Kantonalni sud je zaključio da nisu ispunjenje materijalne pretpostavke određene zemljišno-knjižnim pravom za upis zabilježbe.
5. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ističe da je u postupku došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, odnosno člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi, Ustavni sud, između ostalih, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da se u postupku koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda odlučivalo o ispunjenosti uslova za upis zabilježbe služnosti parkinga u zemljišnoj knjizi. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije raspravljano o apelantovim „građanskim pravima ili obavezama“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud zaključuje da se nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već samo o ispunjenosti uslova za upis zabilježbe u zemljišnoj knjizi, kako je to već navedeno (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, odluke o dopustivosti, br. AP-2056/15 od 22. decembra 2016. godine, AP-4671/17 od 11. septembra 2018. godine, AP-2162/20 od 15. jula 2020.godine i AP-2430/21 od 8. septembra 2021.godine, odluke dostupne na www.ustavnisud.ba).
8. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, te član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenjivi u konkretnom slučaju, pa slijedi da su apelantovi navodi u vezi sa povredom prava na pravično suđenje i prava na imovinu ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Imajući u vidu ovakav zaključak, Ustavni sud ukazuje da su i navodi o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom nije odlučivalo ni o pravu iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi koje je istakao apelant u vezi sa ovim pravom, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić