Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-194/23 („I-CRNI“ d.o.o. Cazin)
Odluka donesena 08. 02. 2023.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-194/23
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
08. 02. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. februara 2023. godine, u predmetu broj AP-194/23, rješavajući zahtjev „I-CRNI“ d.o.o. Cazin za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka e. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev „I-CRNI“ d.o.o. Cazin za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. „I-CRNI“ d.o.o. Cazin (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mirzet Kasić, advokat iz Bihaća, podnio je, 14. januara 2023. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 20 0 P 003350 22 Gži od 16. novembra 2022. godine i Rješenja Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) br. 20 0 I 03350 14 I od 7. i 17. marta 2022. godine. Apelant je takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio provođenje izvršnih radnji u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom pod brojem 20 0 Ip 03350 14 I do donošenja odluke o apelaciji.
2. Zaključkom Općinskog suda od 18. novembra 2021. godine proglašeno je da su nekretnine, pobliže označene u dispozitivu, u dotadašnjem vlasništvu izvršenika „IDA-COMERC“ d.o.o. Cazin (u daljnjem tekstu: izvršenik), prodate apelantu ujedno i hipotekarnom povjeriocu, kao najboljem ponuđaču za iznos od 2.801.000,00 KM.
3. Rješenjem o namirenju Općinskog suda broj 20 0 I 03350 14 I od 7. marta. 2022. godine (izmijenjenim rješenjem tog suda od 17. marta 2022. godine) sud je iz iznosa dobivenog prodajom izvršenikovih nekretnina namirio apelanta i ostale tražioce izvršenja. Rješenjem je određeno da se apelant smatra namirenim za iznos od 2.000.170,96 KM. Istim rješenjem je određeno da je apelant namiren za troškove izvršnog postupka u iznosu od 11.873,82 KM kao i za zatezne kamate u iznosu od 610.737,15 KM, dok je u preostalom dijelu potraživanja zatezne kamate apelant ostao nenamiren.
4. Općinski sud je u obrazloženju naveo da je apelant kao založni povjerilac naveo potraživanja u iznosu od 2.000.170,96 KM na ime glavnog duga, te iznos od 1.479.578,52 KM na ime zakonske zatezne kamate po rješenju o izvršenju od 2014. do 2020. godine, kao i iznos od 328.795,23 KM na ime zatezne kamate na glavni dug od 2020. do 2022. godine. Općinski sud je dalje naveo da je apelant naveo da izvršenik nije vratio glavni dug u određenom roku, pa mu pored glavnog duga nesporno pripadaju i sporedna potraživanja. Općinski sud je utvrdio da je u zemljišnoknjižnim evidencijama uspostavljena hipoteka na spornim nekretninama u korist apelanta u iznosu od 2.000.170,96 KM. S obzirom na to, apelant je kao kupac bio u obavezi da uplati samo razliku do visine kupoprodajne cijene, odnosno iznos od 800.829,04 KM, jer su sporne nekretnine apelantu kao najboljem kupcu prodane za iznos od 2.801.000,00 KM. Shodno tome, Općinski sud je zaključio da je apelant namiren u cijelosti do visine svog obezbijeđenog potraživanja, odnosno iznosa od 2.000.170,96 KM. Općinski sud je naglasio da se apelant kao založni povjerilac namiruje samo do visine svog osiguranog potraživanja, koje osim visine obezbijeđenog potraživanja od 2.000.170,96 KM ne obezbjeđuje i naplatu zatezne kamate. Naime, iz iznosa od 800.829,04 KM koji je apelant uplatio kao razliku kupoprodajne cijene, sudovi su isplatili druge tražioce izvršenja, nakon čega je ostalo još iznos od 610.737,15 KM koji je isplaćen apelantu kao tražiocu izvršenja sa posljednjom zabilježbom, na ime zakonske zatezne kamate. Općinski sud je naveo da je zatezna kamata određena tek donošenjem rješenja o izvršenju od 16. novembra 2017. godine i kao takva se namiruje shodno tom rješenju, čija je zabilježba u zemljišnoknjižnim evidencijama evidentirana tek 22. novembra 2017. godine. Na osnovu toga, Općinski sud je naveo da apelant sa posljednjom zabilježbom u zemljišnoknjižnim evidencijama mora, shodno vremenu i mjestu upisa, poštovati zabilježbe koje su upisane prije i kao takve osiguravaju tražiocima izvršenja koji su ranije upisani prvenstveno namirenje u odnosu na njega.
5. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 20 0 P 003350 22 Gži od 16. novembra 2022. godine kojim je žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. Kantonalni sud je naveo da je za apelanta sporno da li je njegovo sporedno potraživanje, koje se odnosi na zateznu kamatu, bilo obezbijeđeno hipotekom na izvršenikovim nekretninama. U vezi s tim, Kantonalni sud je naveo da je na osnovu uvida u zemljišnoknjižne izvatke utvrdio da je na osnovu ugovora o zasnivanju hipoteke uknjiženo založno pravo radi obezbjeđenja apelantovog potraživanja, kao hipotekarnog povjerioca, u iznosu od 2.000.170,96 KM sa rokom dospijeća 31. decembra 2013. godine „sa svim sporednim potraživanjima“ i troškovima. Kantonalni sud je naveo da apelant protiv rješenja o uknjižbi založnog prava nije izjavljivao žalbu, iz čega slijedi da je to rješenje postalo pravosnažno.
6. Slijedom navedenog, Kantonalni sud je istaknuo da pravosnažnim rješenjem o uknjižbi založnog prava nije obezbijeđena kamata na glavno potraživanje. Naveo je da je zakonska zatezna kamata na glavno potraživenje priznata tek 16. novembra 2017. godine donošenjem rješenja o izvršenju. Stoga, prema ocjeni Kantonalnog suda, prvostepeni sud je pravilno postupio kada je iz iznosa dobivenog prodajom založene nekretnine namirio apelantu njegovo glavno potraživanje u iznosu od 2.000.170,96 KM. Pri tome, Kantonalni sud je naglasio da je apelant prilikom naplate glavnog duga imao prioritet u namirenju, jer je on založni povjerilac koji se po redu prvenstva namiruje prije drugih tražilaca izvršenja. Kantonalni sud je naveo da je, nakon što je apelant namiren za glavno potraživanje i nakon što su namireni ostali tražioci izvršenja, od kupoprodajne cijene ostao još iznos od 615.268,11 KM, koji je dosuđen apelantu na ime zakonske zatezne kamate. Kantonalni sud je naveo da nije sporno da zakonska zatezna kamata nije bila obezbijeđena založnim pravom, niti ustanovljena ugovorom o zasnivanju hipoteke. Međutim, na apelantov prijedlog, sud je odobrio rješenje o izvršenju i to za naplatu glavnog duga zajedno sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom na glavni dug od 1. januara 2014. godine pa do konačne isplate.
7. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da su redovni sudovi u osporenim odlukama proizvoljno primijenili materijalno pravo i proizvoljno cijenili provedene dokaze, da mu nisu omogućili formalni pristup sudu, te da nisu dali jasne niti određene razloge za svoje odluke. Prema apelantovoj ocjeni sporan je postupak namirenja nakon prodaje izvršenikovih nekretnina, tvrdeći da je sud neosnovano namirivao i ostale tražioce izvršenja iz cjelokupne kupoprodajne cijene tih nekretnina. Smatra da mu izvršenik, pored glavnog potraživanja duguje i kamatu, koja se namiruje prije iznosa glavnog potraživanja u smislu člana 98. st. 1. i 2. ZIP-a.
8. U vezi sa zahtjevom za donošenje privremene mjere apelant je zatražio da Ustavni sud odloži provođenje izvršnih radnji u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom pod brojem 20 0 Ip 03350 14 I do donošenja odluke o apelaciji. Naveo je da bi provođenjem izvršenja bio onemogućen u naplati novčanih sredstava prikupljenih prodajom izvršenikovih nekretnina, da je privremena mjera jedini mehanizam koji može spriječiti neotklonjive štetne posljedice, te da je u interesu svih stranaka.
9. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 29/11 - OUS BiH, 74/11 - OUS F BiH, 35/12, 35/12- Rješenje US BiH, 46/16, 36/17 - OUS BiH, 55/18-Rješenje US BiH i 25/20 OUS BiH). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 - OUS BiH, 74/11 - OUS F BiH, 35/12, 35/12 - Rješenje US BiH, 46/16, 36/17 - OUS BiH i 55/18-Rješenje US BiH) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 97. stav 1.
Lica koja se namiruju (1) Iz prodajne cijene namiruju se tražioci izvršenja na čiji je prijedlog određeno izvršenje, založni povjerioci i kad nisu prijavili svoja potraživanja i lica koja imaju pravo na nadoknadu za lične služnosti.
Član 98. st. 1. i 2.
Prvenstveno namirenje (1) Iz iznosa dobijenog prodajom namiruju se prvenstveno i to ovim redoslijedom:
1) troškovi izvršnog postupka;
2) potraživanja založnih povjerilaca koja se po redu prvenstva namiruju prije tražioca izvršenja;
3) potraživanja tražioca izvršenja po čijem je prijedlogu određeno izvršenje; 4) potraživanja založnih povjerilaca koja se po redu prvenstva namiruju poslije tražioca izvršenja;
5) nadoknada za lične služnosti koje se prodajom gase.
(2) Ako izvršenik pored glavnog potraživanja duguje i kamatu ona se namiruje prije iznosa glavnog potraživanja.
10. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
11. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada je to i u interesu stranaka i vođenja postupka po apelaciji, odnosno kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
12. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentirati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Ustavni sud posebno naglašava da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
13. Shodno navedenom, Ustavni sud zapaža da apelant zahtjev za donošenje privremene mjere suštinski temelji na prigovorima vezanim za kršenje njegovih ustavnih prava u izvršnom postupku što, kako je već istaknuto, per se ne može biti osnov za razmatranje osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da navodi koje je apelant ponudio u prilog zahtjeva za donošenja privremene mjere ne mogu predstavljati dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Imajući u vidu prethodno iznesene stavove Ustavni sud smatra da apelant u okolnostima konkretnog slučaja nije predočio relevantne razloge i dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u okolnostima konkretnog slučaja u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
14. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
15. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić