Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-261/23 (M.Đ, S.Đ, T.Đ. i T.Đ.)
Odluka donesena 08. 02. 2023.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-261/23
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
08. 02. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. februara 2023. godine, u predmetu broj AP-261/23, rješavajući zahtjev M.Đ. i drugih za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev M.Đ, S.Đ, T.Đ. i T.Đ. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. M.Đ, S.Đ, T.Đ. i T.Đ. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Buletića, koje zastupa Siniša Mikić, advokat iz Doboja, podnijeli su 16. januara 2023. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 85 0 P 057456 22 Rev od 2. novembra 2022. godine. Apelanti su od Ustavnog suda zatražili donošenje privremene mjere kojom se zadržava postojeće stanje i zabranjuje A.S. raspolaganje poslovnim prostorima u Doboju (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine), do donošenja odluke o apelaciji.
2. Apelanti su podnijeli tužbu protiv Z.S, G.S, B.B. i A.S. (u daljnjem tekstu: prvotuženi, drugotuženi, trećetuženi, četvrtotuženi ili tuženi) radi utvrđenja ništavosti ugovora o poklonu spornih nekretnina i dva ugovora o prodaji spornih nekretnina (u daljnjem tekstu: sporni ugovori).
3. Presudom Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 85 0 P 057456 21 P 3 od 10. decembra 2021. godine, utvrđeno je da su sporni ugovori ništavi i ne proizvode pravno dejstvo. Presudom je određeno da je četvrtotuženi dužan da trpi brisanje svog vlasništva a prvotuženi upiše svoje vlasništvo sa dijelom 1/1 na spornim nekretninama.
4. U obrazloženju presude Osnovni sud je naveo da je prvotuženi ugovorom o poklonu poklonio sporne nekretnine drugotuženom. Nakon toga, drugotuženi je ugovorom o prodaji prodao sporne nekretnine trećetuženom, a trećetuženi ih je prodao četvrtotuženom. Općinski sud je zaključio da u spornim ugovorima nije postojala namjera tuženih da preuzmu i izvrše svoja ugovorna prava i obaveze. U vezi s tim, ukazao je da je osnovna namjera bila prijenos prava vlasništva na spornim nekretninama u cilju onemogućavanja namirenja apelanata i drugih povjerilaca iz spornih nekretnina. Istaknuto je da su kod ugovora o prodaji bitni elementi predmet, cijena i izvršenje ugovora. U konkretnom slučaju, sporni ugovori nisu izvršavani, tj. nije bilo predaje spornih nekretnina i isplate kupoprodajne cijene. Stoga je Osnovni sud utvrdio da su sporni ugovori ništavi i ne proizvode pravno dejstvo među ugovornim stranama, zbog čega je zaključio da je osnovan i zahtjev apelanata da se na spornim nekretninama briše vlasništvo četvrtotuženog i upiše vlasništvo prvotuženog.
5. Presudom Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 P 057456 22 Gž 2 od 8. juna 2022. godine, odbijena je žalba tuženih i potvrđena presuda Osnovnog suda. U obrazloženju presude Okružni sud je ukazao da je Osnovni sud utvrdio sve relevantne činjenice i pravilno primijenio materijalno pravo.
6. Presudom Vrhovnog suda broj 85 0 P 057456 22 Rev od 2. novembra 2022. godine, usvojena je revizija prvotuženog i drugotuženog, obje nižestepene presude preinačene i odbijen tužbeni zahtjev apelanata.
7. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da apelanti nisu subjekti spornih ugovora, pa su obavezni dokazati postojanje pravnog interesa za pobijanje ovih ugovora. Dalje je navedeno da su apelanti svoj tužbeni zahtjev zasnovali na tome da su tuženi zaključenjem spornih ugovora namjeravali onemogućiti apelante u namirenju potraživanja materijalne i nematerijalne štete nastale kao posljedica ubistva njihovog supruga i oca. Slijedom navedenog, Vrhovni sud je ocijenio da apelanti nisu dokazali da na spornim nekretninama polažu neko pravo, stvarno ili obligaciono, niti da je zaključivanjem spornih ugovora ugrožena realizacija njihovih prava na naplatu potraživanja koja imaju prema prvotuženom. U vezi s tim, obrazloženo je da za naplatu potraživanja utvrđenog pravosnažnom sudskom presudom nije uslov da su ništavi sporni ugovori, jer povjerioci mogu tražiti naplatu potraživanja i pobijanjem punovažnih pravnih radnji svog insolventnog dužnika. Stoga je Vrhovni sud zaključio da kod apelanata ne postoji pravni interes za utvrđenje ništavosti spornih ugovora i da apelanti ne ispunjavaju uslove iz člana 109. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) da vode parnicu prema postavljenom tužbenom zahtjevu.
8. Apelanti navode da im je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, apelanti smatraju da je Vrhovni sud proizvoljno primijenio odredbu člana 109. ZOO, te ih diskriminisao i onemogućio pristup sudu. Ističu da je u članu 109. ZOO jasno navedeno da se na ništavost može pozvati svako zainteresovano lice, pa samim tim i lice koje ima ekonomski interes.
9. U zahtjevu za donošenje privremene mjere, apelanti navode da je četvrtotuženi podnio zahtjev za stavljanje van snage rješenja nadležnog suda o zabilježbi spora. Smatraju da bi pretrpjeli značajnu materijalnu štetu ukoliko Ustavni sud ne donese privremenu mjeru, jer bi kasnije „bilo teško osporiti raspolaganje spornim nekretninama“.
10. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
11. Ustavni sud podsjeća da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenom odlukom, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
12. U konkretnom slučaju, apelanti zahtjev za donošenje privremene mjere zasnivaju na suštinski istim argumentima na kojima zasnivaju tvrdnje o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu. Takve navode Ustavni sud ne može ispitivati u ovoj fazi postupka jer bi time prejudicirao odlučenje o meritumu apelacije. Stoga, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere neosnovan jer apelanti nisu ponudili dokaze i razloge koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
13. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić