Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4204/22 („Energoinvest TPO“ d.d. Jajce)
Odluka donesena 23. 03. 2023.
- Povreda
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Izvršni postupak
- Izvršenje
- Proporcionalnost
- Propisano zakonom
- Javni interes
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4204/22
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 03. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-4204/22, rješavajući apelaciju koju je podnio „Energoinvest TPO“ d.d. Jajce, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Helen Keller, potpredsjednica Seada Palavrić, sutkinja Angelika Nußberger, sutkinja Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 23. marta 2023. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio „Energoinvest TPO“ d.d.
Jajce.
Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Zaključak Općinskog suda u Jajcu broj 128 0 Ip 009830 13 Ip od 7. decembra 2022. godine i Rješenje Općinskog suda u Jajcu broj 128 0 Ip 009876 13 Ip od 30. maja 2013. godine.
Predmet se vraća Općinskom sudu u Jajcu koji je dužan po hitnom postupku donijeti novu odluku u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Jajcu da, u skladu sa članom 72.
stav (5) Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Na osnovu člana 64. stav (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, prestaje pravno djelovanje Odluke o privremenoj mjeri broj AP-4204/22 od 20. decembra 2022. godine.
Odluku objaviti u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“, „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine“, „Službenom glasniku Republike Srpske“ i „Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Energoinvest TPO“ d.d. Jajce (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Denisa Gačanin, advokat iz Sarajeva, podnio je 8. novembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Zaključka Općinskog suda u Jajcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 128 0 Ip 009830 13 Ip od 19. oktobra 2022. godine.
2. Apelant je također podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Općinskom sudu da u predmetu broj 128 0 Ip 009830 13 Ip obustavi daljnje radnje do donošenja odluke o apelaciji.
3. Apelant je u toku postupka osporio i Zaključak Općinskog suda u Jajcu broj 128 0 Ip 009830 13 Ip od 7. decembra 2022. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
4. Ustavni sud je Odlukom o privremenoj mjeri broj AP-4204/22 od 20. decembra 2022. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) usvojio zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere i naložio odlaganje provođenja izvršnih radnji u predmetu Općinskog suda broj 128 0 Ip 009830 13 Ip.
5. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i od „Metalinvesta“ d.o.o. Jajce (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) zatraženo je 5. januara 2023. godine da dostave odgovore na apelaciju. Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju, koji su 13. januara 2023. godine dostavljeni apelantu na izjašnjenje.
6. Apelant je 17. januara 2023. godine dostavio izjašnjenje na odgovore na apelaciju. U odgovoru na apelaciju apelant je osporio Zaključak Općinskog suda u Jajcu broj 128 0 Ip 009830 13 Ip od 7. decembra 2022. godine.
III.Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
8. Pravosnažnom presudom Općinskog suda u Travniku broj 51 0 Ps 009553 05 Ps od 6. maja 2011. godine obavezan je apelant da tražiocu izvršenja na ime duga isplati iznos od 94.944,96 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka.
9. Na prijedlog tražioca izvršenja, na osnovu navedene pravosnažne i izvršne presude, Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 128 0 Ip 009876 13 Ip od 30. maja 2013. godine dozvolio predloženo izvršenje. Izvršenje je određeno procjenom, prodajom i namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa dobijenog prodajom tri zasebne nekretnine u apelantovom vlasništvu.
10. Općinski sud je, zatim, Zaključkom o prodaji nekretnina broj 128 0 Ip 009830 13 Ip od 19. oktobra 2022. godine odredio prvu prodaju usmenim javnim nadmetanjem. Vrijednost apelantovih nekretnina utvrđena je nalazom vještaka građevinske struke u ukupnom iznosu od 2.232.233,37 KM. Osim toga, u zaključku donesenom na istom ročištu konstatirana je i pojedinačna vrijednost apelantovih nekretnina, i to u iznosu od 1.807.329,24 KM, zatim 66.793,60 KM i 358.110,53 KM. Na istom ročištu je donesen i zaključak kojim je utvrđeno da su apelantove nekretnine prodate za ukupan iznos od 1.116.116,69 KM, i to tražiocu izvršenja kao najpovoljnijem ponuđaču.
11. Tražilac izvršenja je podneskom od 2. decembra 2022. godine obavijestio sud da odustaje od kupovine apelantovih nekretnina sa ročišta od 19. oktobra 2022. godine.
12. Prije nego što je Ustavni sud donio Odluku o privremenoj mjeri broj AP-4204/22 od 20. decembra 2022. godine, kojom je naložio odlaganje provođenja izvršnih radnji u konkretnom predmetu, Općinski sud je donio Zaključak broj 128 0 Ip 009830 13 Ip od 6. decembra 2022. godine, kojim je prodaja apelantovih nekretnina proglašena nevaljanom. Općinski sud je u obrazloženju tog zaključka naveo da jedini kupac, odnosno tražilac izvršenja, u ostavljenom roku nije uplatio kupoprodajnu cijenu.
13. Nakon toga, Općinski sud je donio Zaključak broj 128 0 Ip 009830 13 Ip od 7. decembra 2022. godine, kojim je zakazao drugu javnu prodaju istih nekretnina za 17. januar 2023. godine. U zaključku je navedeno da se apelantove nekretnine ne mogu prodati ispod jedne trećine njihove utvrđene vrijednosti.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
14. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant je naveo da su u izvršnom postupku tri njegove nekretnine za koje je procijenjena vrijednost od 2.232.233,37 KM, koje predstavljaju zasebne cjeline, prodate za novčani iznos od 1.116.116,69 KM, i to radi duga u iznosu od 98.021,71 KM, uvećan za kamate i troškove postupka. Apelant smatra da je donošenjem osporenog zaključka povrijeđena odredba člana 8. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) jer se radi o očiglednom nesrazmjeru između vrijednosti prodatih nekretnina i duga. Također, apelant smatra da je sud donošenjem pobijanog zaključka povrijedio i odredbu člana 65. ZIP-a, kojom je propisano da se izvršenje radi ostvarivanja novčanog potraživanja određuje i provodi u obimu koji je potreban za namirenje potraživanja.
II.Odgovor na apelaciju
15. Općinski sud je naveo da je prodaja apelantovih nekretnina određena osporenim zaključkom od 19. oktobra 2022. godine proglašena nevaljanom.
16. Tražilac izvršenja je naveo da je prodaja apelantovih nekretnina određena osporenim zaključkom od 19. oktobra 2022. godine proglašena nevaljanom, te da je sud donio zaključak o drugoj prodaji nekretnina zakazanoj za 17. januar 2023. godine. Tražilac izvršenja je istakao da „apelant nema pravni interes za odlučivanje po apelaciji“, pa je predložio da Ustavni sud apelaciju odbaci, a odluku o privremenoj mjeri ukine. Prema navodima tražioca izvršenja, ukupan dug s kamatama i troškovima postupka iznosi 291.801,63 KM.
17. Apelant je u izjašnjenju na odgovore na apelaciju ponovio da je apelacija podnesena zbog očiglednog nesrazmjera između vrijednosti njegovih nekretnina i duga. U vezi s tim je naveo da bi nastavkom izvršnog postupka i prodajom sve tri nekretnine nastala nepovratna šteta na njegovoj imovini. Ističe da osporava navode tražioca izvršenja da nema pravni interes da Ustavni sud odluči o apelaciji jer prva prodaja nije uspjela i jer je Zaključkom broj 128 0 Ip 009830 13 Ip od 7. decembra 2022. godine već zakazana druga prodaja, na kojoj se njegove nekretnine mogu prodati po nižoj cijeni. Smatra da je neupitan njegov interes da Ustavni sud poništi zaključak Općinskog suda i da se „ponovo odredi prva prodaja novim zaključkom koji će biti donesen u skladu sa članom 8. stav 2. ZIP-a“.
V.Relevantni propisi
18. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 – odluka
USBiH)
U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH i 46/16) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 65.
Obim izvršenja novčanih potraživanja Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja određuje se i provodi u obimu koji je potreban za namirenje tog potraživanja.
VI.Dopustivost i meritum
19. Apelant je apelacijom prvo osporio zaključak o prodaji nekretnina od 19. oktobra 2022. godine. Međutim, prema mišljenju Ustavnog suda, ispitivanje navedenog zaključka bilo bi bespredmetno s obzirom na to da je Općinski sud 19. novembra 2022. godine proglasio nevaljanom prodaju nekretnina, koje su prodate na osnovu zaključka od 19. oktobra 2022. godine, zato što kupac nije uplatio prodajnu cijenu. Apelant je u izjašnjenju na apelaciju od 17. januara 2023. godine osporio novi zaključak o prodaji istih nekretnina koji je donesen u međuvremenu, 7. decembra 2022. godine. S obzirom na to da je apelant podnio apelaciju 8. novembra 2022. godine, očigledno je da se radi o novoj odluci za koju apelant ranije nije mogao znati, pa je konačna odluka u ovom predmetu zaključak od 7. decembra 2022. godine.
20. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana, u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
21. Apelant smatra da mu je osporenim zaključkom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
22. Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
k) Pravo na imovinu.
23. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulirala korištenje imovine u skladu s općim interesom, ili da bi osigurala plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
24. Ustavni sud zapaža da apelant ističe da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na imovinu jer je određena prodaja njegove tri nekretnine čija je vrijednost procijenjena u ukupnom iznosu od 2.232.233,37 KM radi naplate duga od 94.944,96 KM sa kamatama i troškovima postupka.
25. Ustavni sud smatra da je nesporno da se u konkretnom slučaju radi o postupku u kojem se odlučivalo o apelantovoj „imovini“ koja potpada pod obim člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na to da je Općinski sud rješenjem od 30. maja 2013. godine dozvolio izvršenje, a osporenim zaključkom 7. decembra 2022. godine odredio ročište za prodaju apelantovih nekretnina, Ustavni sud smatra da je na navedeni način došlo do miješanja u apelantovu imovinu. Dalje se mora odgovoriti na pitanja zakonitosti miješanja, postojanja općeg/javnog interesa za miješanje i proporcionalnosti između tog interesa i apelantovog prava na imovinu.
26. U vezi s pitanjem da li je miješanje predviđeno zakonom, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi svoje odluke zasnovali na relevantnim odredbama ZIP-a, kojima je članom 8. stav 1. ZIP-a propisano da sud rješenjem određuje izvršenje na onim sredstvima i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu. Iz navedenog proizlazi da je miješanje u apelantovo pravo na imovinu zasnovano na relevantnim odredbama ZIP-a, koje nesporno ispunjavaju standarde „zakonitosti“ u smislu Evropske konvencije.
27. Također, Ustavni sud smatra da je miješanje služilo općem/javnom interesu. Naime, Ustavni sud smatra da pravo tražioca izvršenja koji posjeduje izvršnu ili vjerodostojnu ispravu da pokrene postupak prinudne naplate svojih potraživanja, na način i u postupku propisanom odredbama ZIP-a, odnosno njegovo pravo da se provedu pravosnažne i izvršne sudske odluke, nesumnjivo jeste u općem/javnom interesu.
28. Ključno pitanje u ovom predmetu jeste da li je lišavanje apelanta njegove imovine proporcionalno utvrđenom općem/javnom interesu, odnosno da li se odlukama suda uspostavlja pravična ravnoteža između apelantovog prava i općeg interesa. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda prema kojem sud, u svakom slučaju koji uključuje navodnu povredu člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, mora utvrditi da li je zbog uplitanja države podnosilac predstavke morao snositi nesrazmjeran i pretjeran teret. Prilikom utvrđivanja da li je taj zahtjev ispunjen, Evropski sud priznaje da država uživa široku slobodu procjene, kako u pogledu izbora sredstava izvršenja, tako i u pogledu utvrđivanja da li su posljedice izvršenja opravdane u općem interesu u svrhu postizanja ciljeva relevantnog zakona (vidi Evropski sud, Vaskrsić protiv Slovenije, presuda od 25. aprila 2017. godine, predstavka broj 31371/12, tačka 77. s daljnjim referencama).
29. Vraćajući se na konkretan predmet, Ustavni sud ukazuje da je Evropski sud upravo u navedenoj presudi Vaskrsić razmatrao slično činjenično i pravno pitanje. U tom predmetu podnosilac se žalio da prodaja njegove kuće na javnoj licitaciji predstavlja neproporcionalno uplitanje u njegova imovinska prava zato što je u postupku prinudne naplate njegova imovina prodata za 50% svoje tržišne vrijednosti, i to zbog naplate glavnog duga od samo 124 eura (dug za vodu). U vezi s tim, Evropski sud je naglasio da pridaje veliku važnost osiguravanju efikasnog izvršnog postupka za tražioce izvršenja. Međutim, u tom slučaju, Evropski sud je istakao da nije dokazano da je sudska prodaja aplikantove kuće bila neophodna mjera kako bi se osiguralo takvo izvršenje. Imajući u vidu, između ostalog, posebno nisku vrijednost duga koji je naplaćen putem sudske prodaje podnosiočeve kuće i propust domaćih vlasti da razmotre druge pogodne i manje tegobne mjere, Evropski sud je zaključio da država nije uspostavila pravičnu ravnotežu između cilja i mjere preduzete u izvršnom postupku protiv aplikanta i da je prekršeno pravo iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (ibid., presuda Vaskrsić, tač. 79–88). Također, Ustavni sud podsjeća da je, slijedeći praksu Evropskog suda i razmatrajući slično pitanje, utvrdio povredu prava na imovinu kada „miješanje u apelantovo pravo na imovinu, iako zakonito i u službi legitimnog cilja, za apelanta rezultira pretjeranim teretom koji se ne može opravdati legitimnim ciljem u čijoj je službi, posebno imajući u vidu da je radi naplate apelantovog duga od 64,90 KM osporenim zaključkom o prodaji nekretnina određena prodaja sedam apelantovih nekretnina procijenjene vrijednosti od 44.249,50 KM“ (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP- 1955/19 od 25. juna 2019. godine, tačka 51, dostupna na www.ustavnisud.ba).
30. Dovodeći u vezu prethodne stavove sa činjenicama konkretnog predmeta, Ustavni sud posebno ukazuje da je Općinski sud, odlučujući o prijedlogu tražioca izvršenja, donio rješenje kojim je usvojio prijedlog i odredio predloženo izvršenje prodajom sve tri apelantove nekretnine. U momentu podnošenja prijedloga za izvršenje apelantov dug je iznosio 94.944,96 KM, a apelantove nekretnine su procijenjene na ukupan iznos od 2.232.233,37 KM (vidi tačka 10. ove odluke). Čak i ukoliko se prihvate kao tačni navodi tražioca izvršenja da je, u međuvremenu, dug zbog zateznih kamata i troškova postupka narastao na iznos od 291.801,63 KM, Ustavni sud zapaža da je vrijednost apelantovih nekretnina višestruko veća. Također, Ustavni sud ukazuje da je Općinski sud propustio razmotriti i druge, manje teretne mjere prema apelantu, kao npr. da li bi prodaja jedne od procijenjenih nekretnina bila dovoljna za izmirenje duga, naročito uzimajući u obzir odredbu člana
65. ZIP-a prema kojoj se izvršenje određuje i provodi u obimu koji je dovoljan za namirenje povjerioca. Stoga, Ustavni sud smatra da je Općinski sud, usvajanjem prijedloga tražioca izvršenja da se prodaju sve tri apelantove nekretnine, narušio princip proporcionalnosti na apelantovu štetu. Na taj način, Općinski sud je stavio pretjeran teret na apelanta, što je imalo za posljedicu povredu njegovog prava na imovinu.
31. Ustavni sud napominje da je, radi zaštite apelantovih ustavnih prava, bilo neophodno staviti van snage i rješenje Općinskog suda o dozvoli izvršenja od 30. maja 2013. godine zato što je upravo tim rješenjem načinjen očigledan nesrazmjer na štetu apelantove imovine. U suprotnom, bilo bi nedjelotvorno ukinuti samo zaključak o prodaji od 7. decembra 2022. godine, s obzirom na to da je navedeni zaključak donesen upravo na osnovu rješenja od 30. maja 2013. godine kojim se dozvoljava prodaja sve tri nekretnine.
32. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju prekršeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Ostali navodi
33. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s povredom prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantove navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
VII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada, u okolnostima konkretnog slučaja, miješanje u apelantovo pravo na imovinu, iako zakonito i u službi legitimnog cilja, za apelanta rezultira pretjeranim teretom koji se ne može opravdati legitimnim ciljem u čijoj je službi, posebno imajući u vidu da je radi naplate apelantovog duga od 94.944,96 KM sa kamatama i troškovima postupka osporenim zaključkom o prodaji nekretnina određena prodaja tri apelantove nekretnine procijenjene vrijednosti od 2.232.233,37 KM, pri čemu je Općinski sud propustio razmotriti da li je izvršenje moguće provesti i drugačijom, pogodnijom i manje teretnom mjerom.
35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Na osnovu člana 64. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prestaje pravno djelovanje Odluke o privremenoj mjeri broj AP-4204/22 od 20. decembra 2022. godine.
37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić