Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4726/22 („Savez nezavisnih socijaldemokrata-SNSD-Milorad Dodik“)
Odluka donesena 23. 03. 2023.
- Nema povrede
- Član 3. Protokola 1 uz EK (Pravo na slobodne izbore)
- Član 3. P broj 1 uz EK – Pravo na slobodne izbore - općenito/opseg zaštite
- Građanska prava i obaveze - utvrđivanje i spor
- Izbori
- Član 11. EK – sloboda okupljanja i udruživanja
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Izborni zakon Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine uvrštavanjem, iza člana 18.9 u glavi 18., sljedeća dva člana koja glase:
- Odluka o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-4726/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 03. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Zlatko M. Knežević i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nussberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 23. marta 2023. godine, u predmetu broj AP-4726/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Savez nezavisnih socijaldemokrata-SNSD, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana
58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Savez nezavisnih socijaldemokrata-SNSD protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 044019 22 Iž od 6. oktobra 2022. godine, u odnosu na navode o povredi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Savez nezavisnih socijaldemokrata-SNSD protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 044019 22 Iž od 6. oktobra 2022. godine, u odnosu na navode o povredi člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 11. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. „Savez nezavisnih socijaldemokrata-SNSD-Milorad Dodik“, podnio je 9. decembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 Iž 044019 22 Iž od 6. oktobra 2022. godine i Odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIK) broj 05-1-07-5-4081/22 od 27. septembra 2022. godine. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se na apelacionom obrascu, na mjestu predviđenom za potpis i pečat podnosioca apelacije ili zastupnika, nalazi pečat „Savez nezavisnih socijaldemokrata-Banja Luka“ i pečat „SNSD-Savez nezavisnih socijaldemokrata-Glavni odbor“. Također, Ustavni sud zapaža da se kao stranka u osporenim odlukama navodi „Savez nezavisnih socijaldemokrata-SNSD“ (u daljnjem tekstu: apelant), pa će pod tim nazivom Ustavni sud prihvatiti podnesenu apelaciju.
2. Odlukom CIK-a broj 05-1-07-5-4081/22 od 27. septembra 2022. godine, utvrđeno je da je apelant, s ciljem pogodovanja drugom političkom subjektu zloupotrijebio zakonsko pravo na učešće u radu biračkog odbora, čime je prekršio odredbu člana 7.3 stav (2) Izbornog zakona BiH, pa mu je na osnovu člana 19.9 stav (1) tačka 12) tog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 4.000,00 KM. Također, navedenom odlukom je utvrđeno da je Stranka demokratske akcije – SDA (u daljnjem tekstu: SDA), zloupotrijebila zakonsko pravo na učešće u radu biračkog odbora, te da je A. A. odgovaran što je zloupotrijebio zakonsko pravo na učešće u radu biračkog odbora, pa su im izrečene novčane kazne. A. A. je izrečena i zabrana angažovanja u organima nadležnim za provođenje izbora na period od četiri godine.
3. U obrazloženju, CIK je istakao da je primio podnesak Koalicije za slobodne i poštene izbore „Pod lupom”, u kojem su navedene zloupotrebe zakonskog prava na učešće u radu biračkog odbora fiktivnim predstavljanjem. CIK je ukazao da je u podnesku navedeno da je A. A. na lokalnim izborima 2016. godine bio kandidat SDA, dok je za predstojeće izbore imenovan kao predsjednik biračkog odbora u ime apelanta. CIK je ukazao da je, imajući u vidu odredbu člana 6.2 stav (1) Izbornog zakona BiH, utvrdio da je podnesak dopušten, ali da ga je podnijelo neovlašteno lice. Zbog toga ga je, u smislu člana 6.2 st. (2) i (3) Izbornog zakona BiH, cijenio kao inicijativu i postupak vodio po službenoj dužnosti.
4. CIK je istakao da je utvrdio da su apelant i SDA odgovorni za kršenje odredbe člana 7.3 stav (2) Izbornog zakona BiH, jer su zloupotrijebili zakonsko pravo na učešće u radu biračkog odbora, na način da je apelant predložio, a opštinska izborna komisija imenovala A. A. za predsjednika biračkog odbora u ime apelanta, kako bi pogodovao SDA. Naime, kako je obrazloženo, nesporna je činjenica da je A. A. bio kandidat SDA na lokalnim izborima, kao i da je apelant dobio pravo na člana biračkog odbora u Osnovnoj izbornoj jedinici Jablanica, isključivo na osnovu toga što ima kandidata za najviši nivo vlasti, tj. za člana Predsjedništva BiH. CIK je ukazao kako apelant ni na ovim, kao ni na prethodnim opštim izborima, nije imao ovjerenu listu kandidata u konkretnoj izbornoj jedinici ni za Parlament FBiH, ni za skupštinu kantona. Također, CIK je ukazao da je u navedenoj izbornoj jedinici, na prethodnim opštim izborima, apelantova lista osvojila „svega 1041 glas“ za Parlamentarnu skupštinu BiH. CIK je zaključio da iz navedenog nesporno proizlazi da je cilj ovakvog postupanja, „klasična trgovina mjestom u biračkom odboru“, na način da jedan politički subjekt imenuje svoje aktivne članove u ime drugog političkog subjekta, koji u toj izbornoj jedinici nema dovoljno jako biračko tijelo da bi imao stvarni interes za imenovanje svog člana biračkog odbora. CIK je ukazao da se apelantova odgovornost zasniva na činjenici da je predložio za predsjednika biračkog odbora lice koje je još bilo aktivni član SDA. S druge strane, odgovornost SDA se zasniva na činjenici da su znali da je A. A. predložen i imenovan kao član biračkog odbora u ime drugog političkog subjekta, dok je bio njihov aktivni član, a to nisu prijavili CIK-u.
5. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 Iž 044019 22 Iž od 6. oktobra 2022. godine, odbijena je apelantova žalba. U obrazloženju, Sud BiH je ukazao da je apelant u konkretnom slučaju ostvarivao pravo na učešće u radu biračkog odbora na teritoriji na kojoj nema ovjerenu kandidatsku listu, te na teritoriji sa koje glasačko tijelo ne može uticati na izbor apelantovog kandidata u najvišim organima vlasti. Sud BiH je istakao da kada se ta okolnost cijeni sa činjenicom da je apelant za člana biračkog odbora predložio A. A., dugogodišnjeg člana SDA, da se stvara više nego razumna sumnja u postupanje protivno zakonu. Sud BiH je pojasnio da ako apelant nije imao interesa da obezbijedi učešće u radu biračkog odbora putem svog člana, očekivano i razumno je bilo da predloži lice koje nije aktivni član druge političke partije, da bi se izbjeglo pogodovanje drugom političkom subjektu na način da mu se obezbijedi mjesto u biračkom odboru koje mu ne pripada. Sud BiH je istakao da apelant neosnovano ukazuje na neizvršivost osporene odluke, jer se novčana kazna odnosi na naziv pod kojim je apelant registrovan, na što ne utiče naziv pod kojim je apelant ovjerio učešće na izborima. Također je Sud BiH istakao da je bez značaja apelantov navod o nepotpunosti podneska Koalicije „Pod lupom" kojim je ukazano na apelantovo postupanje, budući da je CIK utvrdio da u podnesku ima dovoljno podataka koji su inicirali daljnje postupanje po službenoj dužnosti.
6. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), slobode okupljanja i udruživanja iz člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 11. Evropske konvencije i prava na slobodne izbore iz člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je istakao, između ostalog, da na odluku o imenovanju A. A. za predsjednika biračkog odbora niko nije uložio prigovor shodno odredbi člana 2.19 stav (4) Izbornog zakona BiH, pa da je pogrešno primijenjena i odredba člana 2.19 stav (3) navedenog zakona. Apelant je ukazao da to što je A. A. bio aktivni član druge političke partije, nije bilo zakonsko ograničenje za predlaganje u birački odbor, niti predstavlja kršenje odredbi člana 7.3 stav (2) Izbornog zakona BiH. Naime, apelant smatra da je nezakonito odlučeno da član jedne političke partije ne može biti imenovan u ime druge političke partije u birački odbor, pa da je zbog toga povrijeđeno njegovo i pravo A.A. garantovano članom 11. Evropske konvencije. Naime, apelant je, pozivajući se na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), istakao kako član 11. Evropske konvencije obuhvata i negativno pravo udruživanja, tj. pravo da se ne učlani u udruženje ili da se istupi iz udruženja, „što je u konkretnom slučaju pravo i A. A.“. Apelant je dalje istakao da je on pravo na učešće u biračkom odboru stekao na zakonit način. S obzirom na to, kao i na činjenicu da je apelant dostavio obrazac popunjen na zakonit način, da je A. A. ispunjavao sve zakonske uslove, apelant nije bio dužan da ispituje lice o članstvu u političkim ili drugim organizacijama, jer bi onda povrijedio pravo lica na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja sa drugima. Apelant je istakao i da je Sud BiH donio pobijano rješenje bez obrazlaganja navoda žalbe i bez ocjene dokaza. Apelant je naglasio da Sud BiH nije otklonio sumnju „o navodnom fiktivnom predstavljanju“ na koje ukazuje član 7.3 stav (2) Izbornog zakona BiH, niti je dokazao da je apelant na bilo koji način pogodovao drugom političkom subjektu. Apelant je istakao i da je Sud BiH odbio prigovor pasivne legitimacije što je obrazloženo činjenicom da se kazna „izriče subjektu pod nazivom pod kojim je isti registrovan“, što je suprotno odredbama člana 1.1a Izbornog zakona. Apelant je ukazao i da je postupak iniciran podneskom koji je CIK cijenio kao inicijativu, te postupak pokrenuo po službenoj dužnosti. Međutim, navedeni podnesak nije sadržavao sve elemente inicijative propisane članom 6.2 stav 3. Izbornog zakona BiH, odnosno nije sadržavao vrijeme učinjene povrede, te je organ bio dužan odbaciti takav podnesak. Relevantni propisi
7. Izborni zakon Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 48/11 - Odluka US BiH, 63/11 - Odluka US BiH, 15/12 - Rješenje US BiH, 11/13 - Rješenje US BiH, 18/13, 7/14, 31/16, 1/17 – Odluka US BiH, 54/17 – Rješenje US BiH, 41/20, 38/22, 51/22 i 67/22). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom djelu glasi:
Član 7.3 stav 2.
(2) Zabranjeno je lažno predstavljanje u ime bilo koje političke stranke, koalicije, liste nezavisnih kandidata ili nezavisnog kandidata kao i zloupotreba zakonskog prava na učešće u radu biračkog odbora ispred jednog političkog subjekta protivno odredbi člana 2.19 ovog zakona i to fiktivnim predstavljanjem u ime političkog subjekta kojem je mjesto u biračkom odboru pripalo sa ciljem pogodavanja drugom političkom subjektu kojem to mjesto u biračkom odboru nije pripalo. Ova zabrana primjenjuje se i na članove biračkog odbora.
Član 19.9. stav 1. tačka 12.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 KM do 30.000,00 KM kaznit će se za povredu politički subjekt, ako:
12. lažno se predstavi u ime bilo koje političke stranke, koalicije, liste nezavisnih kandidata ili nezavisnog kandidata, ili fiktivno predstavi politički subjekt kojem je dodijeljeno mjesto u biračkom odboru kako bi pogodovao drugom političkom subjektu kojem mjesto u biračkom odboru nije dodijeljeno [član 7.3 stav (2)];
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
a) U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje i prava na slobodne izbore
9. U vezi sa apelantovim navodima o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud prije svega podsjeća na ustaljenu praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) koja podržava stav da se politička prava ne smatraju građanskim pravima. Evropski sud je takav stav zauzeo u predmetu Pierre-Bloch protiv Francuske (vidi, Pierre-Bloch protiv Francuske, presuda od 21. oktobra 1997. godine, predstavka broj 24194/94, tač. 48.-59), koji u bitnom nije mijenjao ni u novijoj praksi ostajući dosljedan stavu da sporovi vezani uz prava i obaveze koje izviru iz pasivnog biračkog prava u pravilu ne spadaju u okvire građanskog, ni krivičnog aspekata člana 6. Evropske konvencije (vidi, između ostalih, Karimov protiv Azerbejdžana, presuda od 25. septembra 2014. godine, aplikacija broj 12535/06). Ustavni sud zapaža da je u svojoj dosadašnjoj praksi zauzimao sličan stav (vidi, Ustavni sud, mutatis mutandis, Odluka o dopustivosti broj AP- 39/19 od 10. septembra 2019. godine, sa daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba).
10. Isto tako, Ustavni sud naglašava da se u području zaštite pasivnog biračkog prava pojedina pitanja, u zavisnosti od okolnosti konkretnog slučaja, mogu podvesti pod krivični aspekt člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Međutim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već razmatrao slično činjenično i pravno pitanje, u predmetima u kojima je također apelantima izrečena novčana kazna propisana Izbornim zakonom (vidi, mutatis mutandis, Odluka Ustavnog suda o dopustivosti i meritumu AP-3804/08 od 15. juna 2010. godine, i Odluka Ustavnog suda o dopustivosti i meritumu AP-4647/20 od 3. marta 2021. godine). Naime, u navedenim odlukama, Ustavni sud je zaključio da se ne radi o djelu koje je krivičnim ili Izbornim zakonom propisano kao kazneno djelo (kao i u konkretnom slučaju), da se norma kojom je propisano sankcioniranje odnosi samo na sudionike u izbornom postupku koji je, zbog svog značaja i specifičnosti, reguliran posebnim zakonom. Također, Ustavni sud je u navedenim odlukama zaključio da se, s obzirom na javni interes, ne može reći da se radi o naročito strogim kaznama koje su isključivo novčane. Ustavni sud je imao u vidu da je svrha propisane kazne prema Izbornom zakonu reguliranje izbornog postupka i poštivanje pravila u izbornom postupku i da se odnosi samo na određene osobe koje sudjeluju u izborima. Stoga je Ustavni sud zaključio da je domašaj ovakve norme ograničenog karaktera i da se u tim slučajevima ne radi o „krivičnoj optužbi“. Imajući u vidu navedenu praksu, kao i okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da se ni u konkretnom slučaju ne radi o „krivičnoj optužbi“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
11. Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud zaključuje da se osporenim odlukama nije odlučivalo ni o apelantovim „građanskim pravima i obavezama“ niti o „krivičnoj optužbi“, zbog čega garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na provedeni postupak. Stoga je je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
12. U vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na slobodne izbore, Ustavni sud podsjeća da za razliku od drugih materijalnih odredaba Evropske konvencije i njenih protokola, član 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju je formuliran kao pozitivna obveza visokih strana ugovornica da održavaju izbore koji osiguravaju slobodno izražavanje volje naroda, a ne kao određeno pravo ili sloboda. Međutim, Evropski sud je ustanovio da ova odredba podrazumijeva i pojedinačna prava, koja čine pravo da se glasa („aktivni” aspekt) i pravo da se bude kandidat na izborima („pasivni” aspekt) (vidjeti, Evropski sud, Paunović i Milivojević protiv Srbije, presuda od 24. maja 2016. godine, predstavka broj 41683/06, tačka 58. sa daljnjim referencama). U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se ova prava, tj. odredba člana 3. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju odnosi samo na izbore „zakonodavnih organa“ ili bar u jedan od njihovih domova ako ih ima dva ili više. Međutim, pojam „zakonodavnog organa“ mora se tumačiti u svjetlu ustavne strukture svake države (vidjeti, Evropski sud, Davydov i ostali protiv Rusije, presuda od 30. maja 2017. godine, predstavka broj 75947/11, tačka 278. sa daljnjim referencama) i, posebno, ustavne tradicije države i obima zakonodavnih nadležnosti doma o kojem je riječ.
13. Imajući u vidu navedeno, a s obzirom na to da je osporenim odlukama apelantu izrečena novčana kazna jer je zloupotrijebio zakonsko pravo na učešće u radu biračkog odbora, Ustavni sud zaključuje da se konkretni postupak ne može dovesti u vezu sa izborom zakonodavnih organa, zbog čega apelantovi navodi ne ulaze u opseg prava iz člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
14. Stoga, slijedi da su apelantovi navodi i u odnosu na pravo na slobodne izbore iz člana 3. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni .
b)U odnosu na navode o kršenju slobode okupljanja i udruživanja
15. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda, apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
16. Ustavni sud zapaža da apelant kršenje slobode okupljanja i udruživanja, obrazlaže, u suštini, proizvoljnom primjenom Izbornog zakon BiH, tj. odredbe člana 7.3. stav (2) tog zakona, jer zakonom nije propisano da član neke političke partije ne može biti imenovan u ime druge političke partije u birački odbor. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je u osporenim odlukama jasno obrazloženo zašto je u okolnostima konkretnog slučaja, utvrđeno da je apelant zloupotrijebio zakonsko pravo na učešće u radu biračkog odbora u smislu člana 7.3 stav (2) Izbornog zakona BiH (vidi tač. 4. i 5. ove odluke). Imajući u vidu obrazloženje koje je dato u osporenim odlukama i sadržaj navedene zakonske odredbe, Ustavni sud smatra da su navodi o proizvoljnoj primjeni prava u konkretnom slučaju očigledno neosnovani. U vezi sa apelantovim pozivanjem na praksu Evropskog suda koja se odnosi na „negativno pravo udruživanja“, Ustavni sud ističe da se to pravo odnosi na slobodu nepridruživanja ili istupanja iz udruženja, tj. da svako ima slobodu da se ne pridruži ili da istupi iz udruženja, a da pri tome ne pretrpi nikakvu ličnu ili profesionalnu štetu. U konkretnom slučaju apelantu nije onemogućeno da se „ne pridruži ili da istupi iz udruženja“. Pri tome, Ustavni sud zapaža da apelant ovim navodima, u suštini, ukazuje kako je ovo pravo prekršeno licu A. A., koje je apelant predložio za predsjednika biračkog odbora, pa se apelant ne može pozivati na eventualno kršenje prava nekom drugom licu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju slobode okupljanja i udruživanja iz člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 11. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.
17. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojim će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić