Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3826/21 (A. H.)

Odluka donesena 27. 02. 2025.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Procesna odluka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3826/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 27. februara 2025. godine, u predmetu broj AP-3826/21 , rješavajući apelacije koje je podnio Alije Hadžajlića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio Alija Hadžajlić zbog dužine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 P 014382 20 P 2, koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 P 014382 22 Gž 3 od 27. aprila 2022. godine, te protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 P 014382 22 Gž 3 od 27. aprila 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP-3826/21

1. Alija Hadžajlić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srbije, podnio je 3. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog prekomjerne dužine parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 P 014382 20 P 2, koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Mostaru (u daljem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 P 014382 22 Gž 3 od 27. aprila 2022. godine.

AP-2175/22

2. Apelant je 9. juna 2022. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 58 P 014382 22 Gž 3 od 27. aprila 2022. godine i Rješenja Općinskog suda broj 58 P 014382 20 P 2 od 8. decembra 2021. godine. Apelant je 1. i 18. jula 2022. godine dopunio apelaciju tako što je dopunio apelacione navode.

3. S obzirom na to da se navedenim apelacijama osporava dužina trajanja istog parničnog postupka, te odluke koje su redovni sudovi donijeli u tom postupku, Ustavni sud je, shodno članu 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta, u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-3826/21.

Činjenično stanje

4. Apelant je 15. juna 2001. godine podnio tužbu protiv M.B. i Z.B i drugih tuženih lica, radi utvrđenja i uknjižbe, koju je Općinski sud, u periodu od 13. decembra 2002. do 11. septembra 2014. godine, u više navrata vraćao na ispravku i dopunu, te zakazao nekoliko pripremnih ročišta. Budući da se apelant odrekao tužbenog zahtjeva u odnosu na pojedine tužene, Općinski sud je 10. oktobra 2014. godine donio presudu na osnovu odricanja, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda od 22. marta 2016. godine. Nakon što je rješenjima od 19. aprila i 13. septembra 2017. godine ponovo vratio apelantu tužbu na ispravku i dopunu, Općinski sud je rješenjem od 4. septembra 2019. godine odbacio tužbu kao neurednu. To rješenje je ukinuto rješenjem Kantonalnog suda od 10. juna 2020. godine i predmet vraćen Općinskom sudu na ponovni postupak. U ponovnom postupku, Općinski sud je rješenjem od 8. decembra 2021. godine odbacio apelantovu tužbu. Navedeno rješenje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 27. aprila 2022. godine, čime je postupak okončan.

5. Kantonalni sud je u obrazloženju osporene odluke naveo da je u postupku utvrđeno da su svi tuženi upisani u javnim evidencijama o nekretninama kao suvlasnici nekretnina koje su predmet spora. U vezi s tim, sud je ukazao da se u ovom slučaju radi o nužnom suparničarstvu i da svi tuženi moraju biti obuhvaćeni tužbom, jer se spor može riješiti samo na jednak način prema njima, shodno članu 366. Zakona o parničnom postupku (ZPP). Međutim, sud je u postupku utvrdio da su tuženi M.B. i Z.B. umrli prije podnošenja tužbe, tačnije 20. augusta 1993. i 15. februara 1989. godine. Sud je ukazao da je to neotklonjiv procesni nedostatak, jer se protiv lica koje nije živo ne može pokrenuti parnica, shodno čl. 291. i 293. stav 3. ZPP. Kako smrt jedne od stranaka prije podnošenja tužbe dovodi do neurednosti cijele tužbe, sud je odbacio apelantovu tužbu kao neurednu.

6. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant ističe da je Kantonalni sud pogriješio kada je zaključio da su tuženi nužni suparničari i da se spor u odnosu na njih može riješiti samo na jednak način. Također ističe da je parnični postupak neopravdano dugo trajao i da je tome doprinijelo ponašanje Općinskog suda.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.

9. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi, Ustavni sud, između ostalih, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da apelant osporava odluku Kantonalnog suda, navedenu u dispozitivu ove odluke, kojom se odlučivalo samo o procesnim pitanjima, tj. o procesnoj dopustivosti tužbe. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije raspravljano o apelantovim „građanskim pravima ili obavezama“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud zaključuje da se nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već samo o procesnom pitanju, kako je to već navedeno.

10. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Europske konvencije, te član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenjivi u konkretnom slučaju, pa slijedi da su apelantovi navodi u vezi sa povredom prava na pravično suđenje, pa samim time i navodi o povredi prava na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje, kao i navodi u vezi sa povredom prava na imovinu, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3826/21 (A. H.) | Sudska praksa | Aktio