Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-195/23 (ZU „Gradska apoteka“ Bihać)

Odluka donesena 08. 02. 2023.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-195/23

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

08. 02. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. februara 2023. godine, u predmetu broj AP-195/23, rješavajući zahtjev ZU „Gradska apoteka“ Bihać za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev ZU „Gradska apoteka“ Bihać za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. ZU „Gradska apoteka“ Bihać (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Emira Imširević, advokat iz Bihaća, podnijela je 12. januara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 P 080479 20 Gž od 19. februara 2021. godine. Apelantica je istovremeno od Ustavnog suda tražila donošenje privremene mjere kojom bi se odložilo izvršenje pravosnažne presude Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 p 080479 16 P od 8. juna 2020. godine i citirane presude Kantonalnog suda, do donošenje konačne odluke o apelaciji.

2. Ustavni sud je odlukom broj AP-2008/21 odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelantica podnijela protiv presude Kantonalnog suda iz prethodne tačke ove odluke (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti od 8. jula 2021. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

3. Presudom Općinskog suda broj 17 0 P 080479 16 P od 8. juna 2020. godine apelantica je obavezana da tužitelju Gradu Bihaću (u daljnjem tekstu: tužitelj) na ime neplaćene zakupnine za period od 31. jula 2014. godine do 30. septembra 2016. godine isplati ukupan iznos od 31.064,72 KM sa zateznom kamatom i da mu naknadi troškove parničnog postupka. Ovom presudom odbijen je kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu neisplaćenih zakupnina za oktobar i novembar 2016. godine (sve preciznije navedeno u izreci presude). Obrazloženo je da su parnične stanke od 17. januara 2014. godine bile u ugovornom odnosu po osnovu ugovora o zakupu poslovnih prostorija. Apelantica se, kao zakupoprimac, ugovorom obavezala na isplatu mjesečne zakupnine u iznosu od 1.194,80 KM. Navedeno je da je rješenjem od 15. oktobra 2014. godine nad apelanticom otvoren stečajni postupak. Pravosnažnim rješenjem od 6. januara 2016. godine zaključen je stečajni postupak nad apelanticom, te je određeno „vršenje nadzora nad ispunjenjem stečajnog plana“. Prvostepeni sud je prilikom odlučenja uzeo u obzir da apelantica od 31. jula 2014. godine nije plaćala zakupninu, pa je shodno tome zaključio da je zahtjev u dijelu, koji nije bio obuhvaćen zastarom, osnovan.

4. Presudom Kantonalnog suda broj 17 0 P 080479 20 Gž od 19. februara 2021. godine apelantičina žalba je djelomično uvažena i prvostepena presuda ukinuta u dijelu u kojem je apelantica obavezana na isplatu zakupnine za period od avgusta do oktobra 2014. godine u iznosu od 3.584,40 KM, te je u tom dijelu tužba odbačena. Žalba je djelimično uvažena i u dijelu odluka o troškovima postupka, dok je u ostalom dijelu žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena (sve preciznije navedeno u izreci presude). Obrazloženo je da prvostepeni sud nije uzeo u obzir da se radi o potraživanjima koja su nastala prije otvaranja stečajnog postupku, u toku i nakon stečajnog postupka. Potraživanja koja su nastala prije otvaranja stečajnog postupka, u periodu od avgusta do oktobra 2014. godine, trebala su biti prijavljena u stečajnom postupku, u smislu člana 110. Zakona o stečajnom postupku (u daljnjem tekstu: ZSP), a nisu. Shodno tome, potraživanje za navedeni period ne može biti predmet tužbenog zahtjeva. Navedeno je da zakupnine koje su dospjele u vrijeme dok je bio otvoren stečajni postupak čine dug stečajne mase, u smislu člana 42. ZSP-a i tužitelj ima pravo na njihovu naknadu. Apelantičin prigovor da se tužbom ne može tražiti isplata sporne zakupnine jer je u stečajnom postupku prijava potraživanja koja se odnosi na predmet tužbenog zahtjeva odbačena kao neblagovremena, Kantonalni sud nije prihvatio. U tom pravcu je navedeno da apelantica nije dokazala koja su tužiteljeva potraživanja tužitelja odbačena u stečajnom postupku, jer se iz priloženih dokumenata to ne vidi. Pošto apelantica nije dokazala da se radi o spornom potraživanju, prigovor je odbijen primjenom člana 123. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Prigovor da je potraživanje zastarjelo, Kantonalni sud nije prihvatio. Navedeno je da je najranije potraživanje dospjelo na naplatu 5. novembra 2014. godine, a da je tužba podnesena 24. oktobra 2016. godine, dakle, unutar roka predviđenog članom 375. Zakona o obligacionim odnosima.

5. Rješenjem Vrhovnog suda Federacije BiH broj 17 0 P 080479 21 Rev od 15. novembra 2022. godine odbačena je apelantičina revizija kao nedozvoljena, zbog neispunjavanja uslova za reviziju, u smislu člana 237. ZPP-a.

6. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Povredu tih prava apelantica dovodi u vezu sa proizvoljnom primjenom materijalnog i procesnog prava, odnosno ZSP-a i ZPP-a. Apelantica tvrdi da je tokom postupka dokazala da sporno potraživane nije blagovremeno prijavljeno u stečajnom postupku jer je sud pravosnažnim rješenjem odbacio kao neblagovremenu prijavu tužitelja. Prema apelantičinim tvrdnjama radi se o res iudicata jer sud, u smislu člana 67. stav 1. tačka 4. ZPP-a, ne može odlučivati dva puta o istom činjeničnom i pravnom pitanju. Ove tvrdnje apelantica u apelaciji detaljno obrazlože. Apelantica se pozvala i na odredbe Zakona o prostornom uređenju i građenju USK tvrdeći da je stekla vlasništvo na predmetu zakupa i da shodno tome ne može biti zakupoprimac prostora koji je u njenom vlasništvu.

7. U vezi sa zahtjevom za donošenje privremene mjere, apelantica navodi da je "nezakonitim odlukama ostala bez imovine i mogućosti da izvršava obaveze iz plana reorganizacije. Pored tih obaveza, apelantica ima obaveze i prema zaposlenicima i dobavljačima, a nezakonitom odlukama ispunjavanje svih tih obaveza je dovedeno u pitanje. U slučaju pokretanja izvršnog postupka nad apelanticom bi ponovo bio otvoren stečajni postupak, pa zbog mogućnosti nastanka nenadoknadive štete, apelantica traži da se odloži izvršenje nezakonitih odluka.

8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

9. Ustavni sud podsjeća da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava podnosilaca apelacije tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere. U konkretnom slučaju, međutim, Ustavni sud zapaža da apelantica nije posebno obrazložila zahtjev za privremenu mjeru, već da je taj zahtjev zasnovala isključivo na tvrdnjama koje se tiču meritornog odlučivanja o suštini zahtjeva koji je postavila. Takve navode Ustavni sud ne može ispitivati u ovoj fazi postupka jer bi time prejudicirao odlučenje o meritumu apelacije. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

10. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-195/23 (ZU „Gradska apoteka“ Bihać) | Sudska praksa | Aktio