Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3335/22 (RTV BN d.o.o. Bijeljina)

Odluka donesena 11. 06. 2026.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Porez
  • Upravni spor
  • Proporcionalnost
  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3335/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 06. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 11. juna 2026. godine, u predmetu broj AP-3335/22, rješavajući apelaciju RTV BN d.o.o. Bijeljina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija RTV BN d.o.o. Bijeljina podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 036897 22 Uvp od 23. juna 2022. godine, u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija RTV BN d.o.o. Bijeljina podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 036897 22 Uvp od 23. juna 2022. godine, u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. RTV BN d.o.o. Bijeljina (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Miodrag Stojanović, advokat iz Bijeljine, podnio je 24. augusta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 3 U 036897 22 Uvp od 23. juna 2022. godine i S1 3 U 036897 20 U od 7. aprila 2022. godine, Rješenja Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: UIO BiH) od 16. jula 2020. godine i Rješenja Regionalnog centra Tuzla UIO BiH (u daljnjem tekstu: Regionalni centar) od 17. februara 2020. godine.

2. Rješenjem Regionalnog centra od 17. februara 2020. godine odbijen je apelantov zahtjev za oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina na opremu namijenjenu za proizvodnju koja se ne proizvodi u BiH, prijavljenu za stavljanje u slobodan promet po carinskoj prijavi od 6. jula 2018. godine.

3. Rješenjem UIO BiH od 16. jula 2020. godine odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Regionalnog centra, dok je presudom Suda BiH od 7. aprila 2022. godine odbijena apelantova tužba podnesena protiv rješenja od 16. jula 2020. godine.

4. Presudom Suda BiH od 23. juna 2022. godine, odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Suda BiH od 7. aprila 2022. godine. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH je naveo da je UIO BiH pravilno zaključila da je sporna oprema ispravno svrstana u odgovarajuće tarifne oznake carinske tarife BiH. Također, ukazao je da je UIO BiH, pri tome, imala u vidu da se prema relevantnim podzakonskim aktima, osnovna i sporedna registrovana djelatnost apelanta kao uvoznika, ne smatra neposrednom proizvodnom djelatnošću. U vezi s tim, Sud BiH je naveo da je apelant, ukoliko je namjeravao staviti spornu robu u slobodan promet uz oslobađanje od uvoznih dažbina trebao tu robu prijaviti kao jedinstvenu cjelinu, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. S obzirom na to, Sud BiH je naveo da je prvostepeni sud pravilno zaključio da se u konkretnom slučaju nisu ispunili uslovi za primjenu odredbe člana 207. tačka a). alineja 2). Zakona o carinskoj politici BiH. Naime, ukazao je da je tom odredbom, pored ostalog, propisano da se od plaćanja uvoznih dažbina oslobađa, pri uvozu i puštanju u slobodan promet, oprema za proizvodnju koja se ne proizvodi u BiH, a kojom se obavlja neposredna proizvodna djelatnost.

5. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U suštini, apelant ponavlja navode koje je iznosio i tokom postupka te, između ostalog, navodi da je nesporno da se bavi proizvodnom djelatnošću, kao i da sporna oprema predstavlja opremu namijenjenu obavljanju njegove djelatnosti.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) i član (4) Pravila Ustavnoga suda glase: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje

7. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam „građanska prava i obaveze“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-

460/19 od 13. novembra 2019. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba i Evropski sud, Audrius Lazauskas i Darius Lazauskas protiv Litvanije, presuda od 6. septembra 2016. godine, predstavka broj 4964/11, tačka 29., sa daljnjim referencama). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizlaze iz poreskog, carinskog, odnosno javnog zakonodavstva (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti AP-4736/20 od 7. septembra 2022. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba, tačka 14.). Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

U odnosu na navode o povredi prava na imovinu

8. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43., i Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32., te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9., dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03 ).

9. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju nesporno radi o apelantovoj imovini i da je došlo do miješanju u njegovo pravo na imovinu koje je propisano „zakonom“ i koje služi zakonitom cilju u javnom interesu, a to je dosljedna primjena relevantnih odredaba Zakona o carinskoj politici BiH. Tim odredbama je propisano koja vrsta robe je oslobođena od plaćanja uvoznih dažbina. Također, Ustavni sud zapaža da je miješanjem u apelantovu imovinu uspostavljena pravična ravnoteža između općeg interesa i apelantovog prava na imovinu, odnosno da na apelanta nije prebačen pretežak teret. Naime, u postupku je utvrđeno da se apelantova registrovana djelatnost ne smatra proizvodnom djelatnošću, te da se konkretna uvezena roba ne može smatrati opremom za obavljanje neposredne proizvodne djelatnosti, a što je jedan od uslova za oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina, kako je to Sud BiH detaljno obrazložio. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani .

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3335/22 (RTV BN d.o.o. Bijeljina) | Sudska praksa | Aktio