Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2107/21 (N. S.)
Odluka donesena 25. 09. 2025.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Invalidnina
- Pravično suđenje - jednakost strana u postupku
- Pravo na pravnu sigurnost
- Upravni spor
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 55
- Zakon o upravnom postupku
- Zakon o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko - invalidske zaštite
- Zakon o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite
- Zakon o upravnim sporovima
- Ispravka Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-2107/21
Apelacija
Odluka o meritumu
25. 09. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2107/21, rješavajući apelaciju Nešada Salihovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica
Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudija
Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 25. septembra 2025. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Nešada Salihovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 002532 20 U 3 od 18. februara 2021. godine.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da Nešadu Salihoviću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbija se kao neosnovana apelacija Nešada Salihovića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 002532 20 U 3 od 18. februara 2021. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Nešad Salihović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Zijad Šušić, advokat iz Sarajeva, podnio je 15. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 002532 20 U 3 od 18. februara 2021. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida Odbrambeno-oslobodilačkog rata Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) zatraženo je 1. septembra 2021. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Vrhovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 8. septembra, a Ministarstvo 21. septembra 2021. godine.
4. Odgovori na apelaciju su 23. decembra 2021. godine dostavljeni apelantovom punomoćniku radi eventualnog izjašnjenja, ali on u ostavljenom roku nije dostavio izjašnjenje.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodna napomena
6. Rješenjem Službe za boračko-invalidsku zaštitu (u daljnjem tekstu: Služba) broj 11-41-UP/LI/2-127/05 od 22. juna 2005. godine, koje je, u određenom dijelu, izmijenjeno Rješenjem Ministarstva za boračka pitanja Tuzlanskog kantona broj R-15/1-41/1-21057/05 od 20. oktobra 2005. godine, apelantu je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida (u daljnjem tekstu: RVI) VI grupe sa 60% vojnog invaliditeta – trajno, po osnovu ranjavanja zadobijenog kao pripadnik Armije RBiH, s pravom na ličnu invalidninu i ostalim pravima propisanim zakonom.
Osporeni postupak
7. Rješenjem Ministarstva od 6. juna 2012. godine, po službenoj dužnosti, ukinuta su konačna rješenja Službe i Ministarstva za boračka pitanja Tuzlanskog kantona i upravna stvar riješena tako što je apelantu prestalo svojstvo RVI i pravo na ličnu invalidninu.
8. Presudom Vrhovnog suda od 20. novembra 2014. godine apelantova tužba je uvažena, poništeno je rješenje Ministarstva i predmet je vraćen na ponovno rješavanje.
9. Rješenjem Ministarstva od 25. marta 2015. godine ukinuta su konačna rješenja Službe i Ministarstva za boračka pitanja Tuzlanskog kantona i upravna stvar riješena tako što je apelantu prestalo svojstvo RVI i pravo na ličnu invalidninu.
10. Presudom Vrhovnog suda od 28. decembra 2017. godine apelantova tužba je uvažena, poništeno je rješenje Ministarstva i predmet je vraćen na ponovno rješavanje. U obrazloženju presude je navedeno da apelantu nije omogućeno da učestvuje u postupku prije donošenja rješenja, odnosno da nije proveden poseban ispitni postupak.
11. Rješenjem Ministarstva broj UP-I-03-41-ZKZ-10302/14-1 od 19. februara 2020. godine ukinuta su konačna rješenja Službe i Ministarstva za boračka pitanja Tuzlanskog kantona i upravna stvar riješena tako što je apelantu priznato svojstvo RVI IX grupe sa 30% vojnog invaliditeta. Također, apelantu je priznato pravo na ličnu invalidninu i ostala prava propisana zakonom od dana donošenja rješenja.
12. Ministarstvo je u obrazloženju rješenja navelo da je, postupajući u izvršenju presude Vrhovnog suda od 28. decembra 2017. godine, predmet ponovo dostavilo Ljekarskoj komisiji Kantonalnog instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja u Tuzli (u daljnjem tekstu: Ljekarska komisija). Ukazano je da je Ljekarska komisija donijela nalaz i mišljenje 31. augusta 2018. godine, u kojem je navela da apelantov invaliditet iznosi 30% IX grupe, trajno, po osnovu ranjavanja, što je detaljno obrazložila. Ministarstvo je dalje navelo da je apelant protiv nalaza i mišljenja izjavio prigovor u kojem je zatražio novo medicinsko vještačenje. Dalje je navelo da je Ljekarska komisija donijela novi nalaz i mišljenje od 19. decembra 2018. godine kojim je potvrdila stepen apelantovog vojnog invaliditeta. Dalje je istaklo da je Ljekarska komisija dala ocjenu vojnog invaliditeta na osnovu postojeće medicinske dokumentacije o liječenju, kao i na osnovu neposrednog pregleda apelanta, te da je na taj način apelant učestvovao u postupku. Ministarstvo je istaklo da je Ljekarska komisija dala ocjenu vojnog invaliditeta u skladu s odredbama Pravilnika o radu ljekarskih komisija, te Pravilnika o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta s listom procenata. Ministarstvo je zaključilo da su ispunjeni uvjeti iz člana 7. tačka 3. Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite (u daljnjem tekstu: Zakon o provođenju kontrole zakonitosti) i čl. 3. i 10. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica (u daljnjem tekstu: Zakon o pravima branilaca) za daljnje priznavanje svojstva RVI.
13. Presudom Vrhovnog suda odbijena je apelantova tužba. Vrhovni sud je u obrazloženju presude, između ostalog, naveo da je Ljekarska komisija, postupajući po apelantovom prigovoru, donijela konačan nalaz i mišljenje u kojem je dala potpunu, jasnu i dovoljno obrazloženu ocjenu apelantovog vojnog invaliditeta. Dalje je naveo da je Ljekarska komisija konačan nalaz i mišljenje donijela u skladu s relevantnim odredbama pravilnika, a na osnovu uvida u kompletnu medicinsku dokumentaciju i neposrednog pregleda apelanta. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je zaključio da su neosnovani apelantovi prigovori da su mu uskraćena prava koja mu po zakonu pripadaju.
IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije
14. Apelant navodi da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da je pogrešno i nepravilno utvrđeno činjenično stanje, da su proizvoljno primijenjeni pozitivnopravni propisi i da su dokazi proizvoljno ocijenjeni. U vezi s tim, apelant osporava nalaz i mišljenje Ljekarske komisije. Apelant dalje navodi da mu nije omogućeno da učestvuje u postupku i da se izjasni o svim činjenicama, te da iznese određene podatke o svom zdravstvenom stanju. Apelant ističe da je pregled „ustvari bio razgovor“, odnosno da mu je „uskraćeno pravo da bude detaljno pregledan“. Apelant smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno načelo pravne sigurnosti jer je Vrhovni sud donio odluku suprotno ustaljenoj sudskoj praksi, tj. suprotno presudama koje je donio u ovom postupku (od 20. novembra 2014. i od 28. decembra 2017. godine). Osim toga, apelant navodi da je postupak dugo trajao te traži naknadu nematerijalne štete.b)Odgovori na apelaciju
15. Vrhovni sud je naveo da u cijelosti ostaje pri obrazloženju datom u osporenoj odluci.
16. Ministarstvo je navelo da nisu povrijeđena prava na koja se apelant poziva u apelaciji, odnosno da je osporeno rješenje doneseno u skladu s relevantnim odredbama zakona i u najkraćim mogućim rokovima.
V.Relevantni propisi
17. Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica („Službene novine Federacije BiH“ br. 33/04, 56/05 – ispravka, 70/07, 9/10, 95/13 – odluka USFBiH, 90/17 i 29/22) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica („Službene novine Federacije BiH“ br. 33/04, 56/05 – ispravka, 70/07 i 9/10) sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 3. stav (1) Ratni vojni invalid je državljanin Bosne i Hercegovine koji je, vršeći vojne dužnosti, druge dužnosti za ciljeve odbrane u sastavu Oružanih snaga, učestvujući u odbrani Bosne i Hercegovine u periodu i pod uvjetima i okolnostima iz člana 2. stav 1. ovog Zakona, zadobio ranu, povredu, bolest ili pogoršanje bolesti, pa je zbog toga nastupilo oštećenje njegovog organizma najmanje za 20%.
18. Zakon o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite („Službene novine Federacije BiH“ br. 82/09, 11/10 – ispravka, 4/13 – odluka USFBiH i 24/13 – odluka USFBiH)
U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite („Službene novine Federacije BiH“ br. 82/09 i 11/10
– ispravka), koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 7. stav (1) (Revizija rješenja kojima su priznata prava) (1) Sva rješenja kojima su priznata prava na ličnu invalidninu, dodatak za njegu i pomoć od drugog lica, ortopedski dodatak, porodičnu invalidninu, uvećanu porodičnu invalidninu, mjesečni novčani dodatak za dobitnike ratnih priznanja ili odlikovanja, osnovno osiguranje i penzije pod povoljnijim uvjetima, podliježu reviziji u skladu sa ovim Zakonom.
19. Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98, 48/99 i 61/22)
U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99), koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 8. stav (1)
Prije donošenja rješenja stranci se mora pružiti mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje rješenja.
Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
20. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“ broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:
Član 55.
Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
21. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15)
U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. VI.Dopustivost i meritum
22. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie ) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
23. Apelant ukazuje da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“ te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
U odnosu na osporene odluke
25. U odnosu na apelantove navode da mu nije omogućeno da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima, odnosno da mu nije omogućeno da učestvuje u postupku, Ustavni sud smatra da apelant ukazuje na kršenje načela ravnopravnosti stranaka u postupku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud podsjeća da načelo ravnopravnosti stranaka u postupku, kako je Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) utvrdio u svojoj praksi u kontekstu građanskog postupka, podrazumijeva da objema stranama mora biti data razumna mogućnost izlaganja svog predmeta, uključujući i iznošenje dokazne građe, pod uvjetima koji ih ne stavljaju u znatno podređen položaj u odnosu na protivnika (vidi Evropski sud, Letinčić protiv Hrvatske, presuda od 3. maja 2016. godine, predstavka broj 7183/11, tačka 48, Odluka Ustavnog suda broj AP-3692/19 od 5. maja 2021. godine, tačka 35, dostupna na www.ustavnisud.ba). U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja presude Vrhovnog suda slijedi da je nadležna ljekarska komisija, postupajući po apelantovom prigovoru, donijela nalaz i mišljenje na osnovu cjelokupne dokumentacije u spisu i neposrednog pregleda apelanta. Dakle, proizlazi da je apelant učestvovao u postupku, odnosno da apelant neosnovano prigovara da mu nije omogućeno da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima, tj. da je povrijeđeno načelo ravnopravnosti stranaka u postupku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
26. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-
4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).
27. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja odluka Ministarstva i Vrhovnog suda slijedi da je na osnovu konačnog nalaza i mišljenja Ljekarske komisije, a u skladu s relevantnim zakonskim odredbama, donesena odluka o apelantovom svojstvu RVI i o procentu vojnog invaliditeta. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u osporenoj odluci dao detaljna i relevantna obrazloženja, koja Ustavni sud ne smatra ni proizvoljnim niti očigledno nerazumnim. Uostalom, Ustavni sud zapaža da apelant, u suštini, osporava utvrđeno činjenično stanje i traži da Ustavni sud postupa kao sud „četvrte instance“, što, kako je već navedeno, nije zadatak Ustavnog suda.
28. Također, Ustavni sud zapaža da apelant smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno načelo pravne sigurnosti jer je Vrhovni sud donio presudu koja je suprotna presudama koje je taj sud donio u tom postupku. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da se pitanje povrede načela pravne sigurnosti pokreće u slučaju kada iz istog suda, naročito kada se radi o sudu posljednje instance, dolaze protivrječne odluke u različitim postupcima koji su se vodili o istim činjeničnim i pravnim pitanjima (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-1076/09 od 26. januara 2012. godine, tačka 37, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud zapaža da su te presude Vrhovnog suda donesene u okviru istog postupka s ciljem da se isprave propusti Ministarstva. Dakle, Ustavni sud i te apelantove navode smatra neosnovanim.
29. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na osporene odluke neosnovani.
U odnosu na suđenje u razumnom roku
30. Opravdanost dužine postupka se mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih organa vlasti, te šta je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (vidi Evropski sud, Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. marta 2021. godine, predstavka broj 59181/18, tačka 18).
31. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od donošenja prvog rješenja Ministarstva od 6. juna 2012. godine pa do donošenja presude Vrhovnog suda od 18. februara 2021. godine. Dakle, relevantan je period od osam godina i osam mjeseci. Dalje, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radilo o predmetu koji je bio od većeg značaja za apelanta, ali Ustavni sud smatra da se nije radilo o složenom predmetu. Također, Ustavni sud ne može zaključiti da je apelant svojim postupcima doprinio dužini trajanja postupka.
32. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Ministarstvo po službenoj dužnosti donijelo rješenje, koje je Vrhovni sud poništio nakon dvije godine i pet mjeseci i predmet vratio Ministarstvu na ponovno rješavanje. Ustavni sud dalje zapaža da je Ministarstvo, u ponovnom postupku, donijelo rješenje nakon četiri mjeseca, koje je Vrhovni sud poništio nakon dvije godine i devet mjeseci i predmet po drugi put vratio Ministarstvu na ponovno rješavanje. Nakon toga, Ministarstvo je, odlučujući po treći put u postupku, donijelo rješenje nakon dvije godine i dva mjeseca, a Vrhovni sud je u roku od jedne godine donio konačnu odluku u predmetu. Ustavni sud ističe da je Ministarstvo u odgovoru na apelaciju ukazalo da je odluke donijelo u najkraćim mogućim rokovima, dok se Vrhovni sud u odgovoru na apelaciju nije izjasnio u odnosu na navode o dužini trajanja postupka. Imajući u vidu navedeno, kao i to da je Ustavni sud u nizu svojih odluka utvrdio da postoji sistemski problem s rješavanjem predmeta pred sudovima u Bosni i Hercegovini u razumnom roku, što je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u toj oblasti, za šta ne postoji ni djelotvoran pravni lijek (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1680/16 od 10. maja 2017. godine, tač. 53–66. i druge odluke od 10. maja 2017. godine, sve dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da dužina postupka u konkretnom slučaju ne zadovoljava standard „razumnog roka“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
33. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Naknada nematerijalne štete
34. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. septembra 2022. godine, tač. 32–34), Ustavni sud smatra da, u smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba isplatiti iznos od 600,00 KM. Tu naknadu je dužna platiti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Pravo na imovinu
35. Apelant smatra da mu je u postupku koji je okončan osporenom odlukom Vrhovnog suda povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant tvrdnje o povredi tog prava, u suštini, zasniva na istim navodima koje je istakao u vezi s pravom na pravično suđenje, koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim tačkama ove odluke i zaključio da su neosnovani. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ništa iz čega bi se moglo zaključiti da je apelantovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
VII.Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je postupak trajao osam godina i osam mjeseci, čemu je u najvećoj mjeri doprinijelo višestruko vraćanje predmeta Ministarstvu na ponovno odlučivanje, kao i dužina trajanja postupka pred Vrhovnim sudom i Ministarstvom, pri čemu ni sud niti Ministarstvo u odgovorima na apelaciju nisu ponudili bilo kakve razloge za takvo prolongiranje donošenja odluka.
37. Ustavni sud, dalje, zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje jer nije bilo moguće zaključiti da je prekršeno načelo ravnopravnosti strana u postupku, niti da su Ministarstvo i Vrhovni sud postupali proizvoljno ili „očigledno nerazumno“, te kada nisu osnovani apelantovi navodi o povredi načela pravne sigurnosti.
38. Na osnovu člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman