Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-904/21 (V. S.)

Odluka donesena 27. 03. 2025.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Dokazni postupak
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Dokaz
  • Krivični postupak
  • Pravično suđenje - jednakost strana u postupku
  • Pravo na odbranu
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-904/21

Apelacija

Odluka o meritumu

27. 03. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-904/21, rješavajući apelaciju Veselka Subića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Seada Palavrić, predsjednica

Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica

Mirsad Ćeman, sudija Helen Keller, sudija

Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudijana sjednici održanoj 27. marta 2025. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Veselka Subića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 73 0 K 027074 20 Kvlz od 29. januara 2021. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Veselko Subić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Goran Bubić, advokat iz Banje Luke, podnio je 12. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 73 0 K 027074 20 Kvlz od 29. januara 2021. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 73 0 K 027074 20 KŽ od 10. septembra 2020. godine i Presude Osnovnog suda u Kotor Varoši (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 73 0 K 027074 17 K od 31. oktobra 2019. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Ustavni sud je prethodno Odlukom o dopustivosti broj AP-4463/20 od 12. januara 2021. godine odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelant podnio protiv Presude Okružnog suda broj 73 0 K 027074 20 KŽ od 10. septembra 2020. godine. Naime, Ustavni sud je utvrdio da je apelacija ponesena prije odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za zaštitu zakonitosti koji je apelant podnio protiv osporene presude. Ustavni sud je u obrazloženju odluke konstatovao da nakon što Vrhovni sud donese odluku, nezavisno od njene vrste, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je dužan da na propisanom obrascu apelacije, pod tačkom 8a) Ostale odluke, navede i ovu odluku Ustavnog suda.

3. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog, Okružnog suda, Osnovnog suda i Okružnog javnog tužilaštva u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je 18. aprila 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju. Pozvani su dostavili tražene odgovore, koji su zatim, 4. maja 2022. godine, dostavljeni apelantovom punomoćniku na izjašnjenje. Izjašnjenje na odgovore nije dostavljeno u ostavljenom roku.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Presudom Osnovnog suda broj 73 0 K 027074 17 K od 31. oktobra 2019. godine apelant je proglašen krivim da je kao učesnik u saobraćaju na putevima, ne pridržavajući se saobraćajnih propisa, ugrozio javni saobraćaj, usljed čega je nastupila smrt jednog lica, čime je počinio krivično djelo ugrožavanja javnog saobraćaja iz člana 410 stav 3 u vezi sa stavom 2 Krivičnog zakona Republike Srpske, pa je osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 9.000,00 KM.

6. U obrazloženju presude je navedeno da je Osnovni sud, dovodeći iskaze saslušanih svjedoka i vještaka u međusobnu vezu s materijalnim dokazima provedenim tokom postupka, na nesumnjiv način utvrdio da su se u apelantovim radnjama stekla sva zakonska obilježja krivičnog djela za koje je osuđen, odnosno da je osnovni uzrok nezgode apelantova nepažljiva i neprilagođena vožnja. Sam apelant je u izjavi koju je dao u fazi istrage potvrdio da je, vraćajući se kući, na putu vozilom udario „u nešto“ i da je pri tom udaru otpala prednja maska vozila i oštećeno lijevo vjetrobransko staklo. Nadalje, iz nalaza i iskaza četiri vještaka, u vezi s fotodokumentacijom i materijalnim dokazima, sud je utvrdio da apelant kritične prilike nije obratio pažnju na oštećenog, pa ga je udario prednjim čeonim dijelom vozila, usljed čega je oštećeni zadobio povrede od kojih je smrtno stradao.

7. Osnovni sud je odbio prijedlog odbrane da se u sud, na glavni pretres, fizički donesu plastični branik i far maglenke, uz obrazloženje da su vještaci Željko Jurković i Saša Jojić pred sudom opisali na koji način su došli do predmeta i o tome sačinili fotodokumentaciju i pismeni nalaz. Osim toga, sud je smatrao da to ne bi doprinijelo utvrđivanju drugačijeg činjeničnog stanja. Nadalje, Osnovni sud je ocijenio neosnovanim apelantove tvrdnje da usmena naredba za pretres radnje, garaže i vozila koje koristi apelant nije izdata u skladu sa zakonom. Naime, kako je obrazloženo, Osnovni sud je utvrdio da je sudija za prethodni postupak, prilikom izdavanja usmene naredbe za pretres, u svemu postupio u skladu s odredbama člana 120 stav 3 i člana 122 ZKPRS. Nadalje, Osnovni sud nije prihvatio primjedbe odbrane da apelant nije bio prisutan pretresu i da nije mogao potpisati potvrdu o dobrovoljnoj predaji predmeta. Kako je obrazloženo, iz dopisa PU Čelinac sud je utvrdio da je apelant iz policijske stanice sproveden na mjesto pretresa, da je zajedno sa svojim punomoćnikom bio prisutan pretresu, kao i da je potpisao zapisnik o pretresu i potvrdu o dobrovoljnoj predaji predmeta. Nadalje, Osnovni sud je ocijenio neosnovanim apelantove prigovore da za predmet prikupljen tokom pretresa nije održano ročište za otvaranje predmeta. U vezi s tim, sud je ukazao da se u konkretnom slučaju radi o jednoj stvari – dijelu vozila, pri čemu je na koverti naznačeno šta se u njoj nalazi, tako da nije bilo potrebe za održavanjem posebnog ročišta za otvaranje predmeta.

8. Presudom Okružnog suda broj 73 0 K 027074 20 Kž od 10. septembra 2020. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđena presuda Osnovnog suda od 31. oktobra 2019. godine. Okružni sud se saglasio sa stavom prvostepenog suda da nije bilo potrebno da se u sudnicu donese materijalni dokaz budući da su vještaci o tome neposredno saslušani na glavnom pretresu. Nadalje, Okružni sud je utvrdio da nije povrijeđeno apelantovo pravo na odbranu ni zato što je prvostepeni sud dozvolio saslušanje vještaka Željka Jurkovića i Saše Jojića. Okružni sud je zaključio da je pozivanje tih vještaka da obrazlože svoj nalaz bilo u skladu s odredbom člana 285 stav 5 ZKPRS, pri čemu je apelant imao i koristio mogućnost da ih ispita. Okružni sud je takođe utvrdio da su neosnovani apelantovi prigovori u pogledu navodne nezakonitosti pretresa i potvrde o dobrovoljnoj predaji predmeta, pri čemu se saglasio sa stavom prvostepenog suda da su prilikom prikupljanja dokaza poštovane relevantne odredbe ZKPRS. Apelantov prigovor da su dokazi nezakonito pribavljeni jer nije provedena radnja otvaranja i pregleda oduzetih predmeta Okružni sud je ocijenio neosnovanim budući da u konkretnom slučaju nije postojala obaveza sprovođenja tih radnji.

9. Presudom Vrhovnog suda broj 73 0 K 027074 20 Kvlz od 29. januara 2021. godine odbijen je apelantov zahtjev za zaštitu zakonitosti. Vrhovni sud je podržao odluku prvostepenog suda da odbije apelantov prijedlog za izvođenje dokaza i zaključio da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na odbranu. Vrhovni sud je dalje naveo da apelantu nije uskraćeno pravo da direktno ispita vještake Žarka Jurkovića i Sašu Jojića, niti da njihove nalaze ospori sopstvenim dokazima.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ( u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je u suštini ponovio navode koje je isticao pred redovnim sudovima. Tvrdi da mu je pravo na odbranu povrijeđeno zbog toga što je odbijen njegov prijedlog da se pribavi materijalni dokaz – prednji plastični branik i far maglenke. Apelant tvrdi da je na tim dokazima zasnovano „uklapanje cjeline“, koje je bilo odlučujuće za njegovu osudu, pa su ti materijalni dokazi bili potrebni i nužni radi provjere vjerodostojnosti vještačenja. Nadalje, apelant je naveo da tokom postupka nije van razumne sumnje utvrđeno da li se prilikom prikupljanja materijalnih dokaza radilo o oduzimanju predmeta i pretresu ili o dobrovoljnoj predaji predmeta. Apelant je argumentovao svoj stav zašto se nije moglo raditi o dobrovoljnoj predaji, pa ukazao da je, s obzirom na to da se radilo o oduzimanju i pretresu, bio obavezan pregled predmeta. Tvrdio je i da mu o tome nije izdata potvrda, čime je prekršen zakon s implikacijom na otežavanje njegove odbrane. Apelant takođe problematizuje način na koji je sud cijenio mišljenja i nalaze vještaka, kao i iskaze koje su ti vještaci dali na glavnom pretresu. Nadalje, apelant smatra da mu je pravo na odbranu povrijeđeno zbog toga što je prvostepeni sud dozvolio saslušanje svjedoka – vještaka, čije saslušanje nije predloženo u optužnici.

b) Odgovori na apelaciju

11. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da se na argumentima iznesenim u apelaciji ne može osnovano zasnivati povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije, pa je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

12. Okružni sud je naveo da je apelant u apelaciji ponovio navode koje je istakao u žalbi protiv prvostepene presude i koje je Okružni sud u osporenoj odluci razmotrio u kontekstu svih materijalnih i procesnih odredbi i donio odluku za koju je dao jasne i iscrpne razloge. Okružni sud smatra da apelacioni navodi nemaju uporište u spisu, pa je predložio da se apelacija odbije.

13. Osnovni sud je naveo da je osporenu odluku donio nakon detaljne analize izvedenih dokaza, uz jasno obrazloženje kako to nalaže zakon. Osnovni sud smatra da je apelacija neosnovana, pa je predložio da se odbije.

14. Tužilaštvo smatra da u konkretnom slučaju nema povrede apelantovog prava na pravično suđenje jer su redovni sudovi za svoje odluke dali detaljna i argumentovana obrazloženja u pogledu ocjene izvedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu nema dokaza da je dokazni postupak zloupotrijebljen na apelantovu štetu. Tužilaštvo smatra da je potpuno očigledno da u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi ukazivalo da je postupak protiv apelant bio nepravičan, pa je predloženo da se apelacija odbije.

V.Relevantni propisi

15. Krivični zakon Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 49/03, 108/04, 37/06, 70/06, 73/10, 1/12 i 67/13) u relevantnom dijelu glasi:

Ugrožavanje javnog saobraćaja

Član 410. (1)Učesnik u saobraćaju na putevima koji se ne pridržava saobraćajnih propisa i time tako ugrozi javni saobraćaj da dovede u opasnost život ljudi ili imovinu većeg obima, pa uslijed toga kod drugoga nastupi teška tjelesna povreda ili imovinska šteta preko 3.000 KM, kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina. (2)Ako je djelo iz stava 1. ovog člana učinjeno nehatno, učinilac će se kazniti novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine. (3)Ako je uslijed djela iz st. 1. ili 2. ovog člana nastupila smrt jednog ili više lica, učinilac će se kazniti za djelo iz stava 1. zatvorom od dvije do dvanaest godina, a za djelo iz stava 2. zatvorom od jedne do osam godina.

16. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17, 66/18 i 15/21)

U konkretnom slučaju primjenjuje se neslužbeni prečišćeni tekst Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17 i 66/18) sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe

Član 120. (1) Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje može se podnijeti kada postoji opasnost od odgađanja. (2) Kada je podnesen usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje, sudija za prethodni postupak će dalji tok razgovora zabilježiti. U slučaju kada se koristi zvučni ili stenografski zapisnik, zapisnik se u roku od 24 časa mora dati na prepis čija se istovjetnost ovjerava i čuva sa originalnim zapisnikom. (3) Kada je podnesen usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje, sudija za prethodni postupak će dalji tok razgovora zabilježiti. U slučaju kada se koristi zvučni ili stenografski zapisnik, sudija za prethodni postupak je dužan dati zapisnik na prepis, ovjeriti istovjetnost prepisa i predati originalni zapisnik i prepis sudu u roku od 24 časa od izdavanja naredbe. U slučaju doslovnog bilježenja razgovora, sudija za prethodni postupak će potpisati kopiju zapisnika i predati je sudu u roku od 24 časa od izdavanja naredbe. Izdavanje naredbe za pretresanje

Član 121. (1) Ako sudija za prethodni postupak ustanovi da je zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje opravdan, može odobriti zahtjev i izdati naredbu za pretres. (2) Kada sudija za prethodni postupak odluči da izda naredbu za pretres na osnovu usmenog zahtjeva, podnosilac takvog zahtjeva će sam sastaviti naredbu u skladu sa članom 122. ovog zakona i pročitati ga u cijelosti sudiji za prethodni postupak.

Sadržaj naredbe za pretresanje

Član 122.

Naredba za pretresanje sadrži:a)naziv suda koji izdaje naredbu, osim kada se naredba za pretresanje odobrava na osnovu usmenog zahtjeva i potpis sudije za prethodni postupak koji izdaje naredbu,

b) ako se naredba za pretresanje odobrava na osnovu usmenog zahtjeva, to će se navesti uz naznačenje imena sudije za prethodni postupak koji izdaje naredbu i vremena i mjesta izdavanja,

v) svrhu pretresanja,

g) ime i funkciju ovlašćenog lica na koje se naredba odnosi,

d) opis lica koje treba pronaći ili opis stvari koje su predmet pretresanja,

đ) određivanje ili opis mjesta, prostorija ili lica koja se traže, sa navođenjem adrese, vlasništva, imena ili sličnog za sigurno utvrđivanje identiteta,

e) uputstvo da se naredba treba izvršiti u vremenu između 6.00 i 21.00 ili ovlašćenje da se naredba može izvršiti u bilo koje vrijeme,

ž) ovlašćenje, kada to sud izričito odredi, izvršiocu naredbe da može ući u prostorije koje treba da se pretresu bez prethodne najave,

z) uputstvo da se naredba i oduzete stvari donesu u sud bez odgađanja i

i) pouku da osumnjičeni ima pravo da obavijesti branioca i da se pretresanje može izvršiti i bez prisustva branioca ako to zahtijevaju izuzetne okolnosti.

Popis privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije Član 132. stav (1) i (2) (1) Nakon privremenog oduzimanja predmeta i dokumentacije, u zapisnik će se popisati privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija, i izdati o tome potvrdu. (2) Ako popis predmeta i dokumentacije nije moguć, predmeti i dokumentacija će se staviti u omot i zapečatiti.

Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije

Član 135. (1) Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vrši tužilac. (2) O otvaranju privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije tužilac je dužan da obavijestiti lice ili preduzeće od kojeg su predmeti oduzeti, sudiju za prethodni postupak i branioca. (3) Pri otvaranju i pregledu oduzetih predmeta i dokumentacije mora se brinuti da njihov sadržaj ne saznaju neovlašćena lica.

Pravo suda da ne dozvoli pitanje ili dokaz

Član 278. stav 2. (2) Ako sudija, odnosno predsjednik vijeća zaključi da okolnosti koje stranka ili branilac želi da dokaže, nemaju značaja za predmet ili da je ponuđeni dokaz nepotreban, odbiće izvođenje dokaza.

Ispitivanje vještaka

Član 285. (1) Prije ispitivanja vještaka, sudija, odnosno predsjednik vijeća opomenuće ga na njegovu dužnost da iznese nalaz i mišljenje na najbolji mogući način u skladu sa vještinom i pravilima struke i upozoriće ga da davanje lažnog iskaza o nalazu i mišljenju predstavlja krivično djelo. […] (5) Pisani nalaz i mišljenje vještaka biće prihvaćen kao dokazni materijal samo ukoliko je taj vještak saslušan na pretresu.

VI.Dopustivost i meritum

17. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uslove dopustivosti iz člana 18 stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie ) neosnovana u smislu odredbe člana 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda.

18. Apelant tvrdi da je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije.

19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

20. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]

21. Ustavni sud zapaža da iz apelantovih navoda o povredi prava na pravično suđenje, koji su identični onima koje je isticao u žalbi protiv prvostepene presude i u zahtjevu za zaštitu zakonitosti, proizlazi da problematizuje način na koji su redovni sudovi sproveli dokazni postupak i utvrdili činjenično stanje.

22. U odnosu na apelantove navode o proizvoljnoj ocjeni dokaza i utvrđenom činjeničnom stanju, Ustavni sud podsjeća da član 6. Evropske konvencije, mada garantira pravo na pravično suđenje, ne postavlja bilo kakva pravila o prihvatljivosti dokaza, već je to, prije svega, pitanje koje se regulira domaćim zakonodavstvom. Pitanje na koje se mora odgovoriti je da li je postupak u cjelini, uključujući i način na koji su dokazi pribavljeni, bio pravičan (vidi Evropski sud, Zličić protiv Srbije , presuda od 26. januara 2021. godine, predstavke br. 73313/17 i 20143/19, tačka 118). Ustavni sud se neće miješati u način na koji su redovni sudovi usvojili dokaze kao dokaznu građu. Ustavni sud se neće miješati u situaciju kada redovni sudovi povjeruju dokazima jedne strane u postupku na osnovu slobodnog sudijskog uvjerenja. To je isključivo uloga redovnih sudova, čak i kada su izjave jednog te istog svjedoka date na javnoj raspravi i u istrazi suprotne jedna drugoj (vidi mutatis mutandis, Evropski sud, Sorokins i Sorokina protiv Latvije, presuda od 28. maja 2013. godine, predstavka broj 45476/04, tačka 110).

23. Dovodeći navedenu praksu u vezu s činjenicama konkretnog predmeta, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja odluke proizlazi da je Osnovni sud detaljno analizirao sve provedene dokaze, pojedinačno i u međusobnoj vezi, i jasno obrazložio na kojim dokazima je zasnovao odluku o apelantovoj krivici (vidi tačku 6 ove odluke). Zatim, Ustavni sud zapaža da su identični apelantovi navodi bili predmet dodatne analize Okružnog i Vrhovnog suda koji su zaključili da prvostepena presuda sadrži razloge u pogledu svih odlučnih činjenica, uz detaljnu analizu svih dokaza, na osnovu koje su zaključili da je izveden pravilan zaključak da je dokazano da je apelant počinio konkretno krivično djelo za koje je osuđen. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ocjenjuje neosnovanim apelantove navode o proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju.

24. Apelant je problematizovao i zakonitost dokaza, naročito onih pribavljenih pretresom limarsko-mehaničarske radnje, garaže i vozila koje koristi apelant, na osnovu usmene naredbe suda (kako je navedeno u tački 7 ove oduke). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda, član 6 Evropske konvencije ne propisuje pravila o prihvatljivosti dokaza, nego je to pitanje u isključivoj nadležnosti domaćeg zakonodavstva. Evropski sud ispituje da li je postupak u cjelini bio pravičan, odnosno da li su sudovi korišćenjem određenih dokaza lice lišili prava na pravično suđenje (vidi Evropski sud, Akbay i drugi protiv Njemačke, presuda od 15. oktobra 2020. godine, predstavka broj 40495/15, stav 109). Imajući u vidu navedeni standard, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja osporenih presuda proizlazi da su redovni sudovi utvrdili da je postupak izdavanja usmene naredbe za pretres sproveden u skladu s odredbama člana 120 stav 3 i člana 122 ZKPRS. Nadalje, redovni sudovi su utvrdili da je apelant, zajedno sa svojim tadašnjim punomoćnikom, bio prisutan prilikom pretresa i da je potpisao zapisnik o pretresu i potvrdu o dobrovoljnoj predaji predmeta. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ne uočava bilo kakvu proizvoljnost u odlukama redovnih sudova da kao dokaze prihvate materijale prikupljene prilikom pretresa apelanta bez pismene naredbe suda, te zaključuje da su ti apelantovi navodi neosnovani. U odnosu na apelantov prigovor da oduzeti predmeti nisu otvoreni i pregledani u skladu s odredbom člana 135 ZKPRS, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radilo, kako su to sudovi i obrazložili, o jednom predmetu (dijelu vozila) i da je na koverti, u koju je taj predmet bio pohranjen, bilo jasno naznačeno šta je sadržaj te koverte, te je tako zaključeno da održavanje ročišta nije bilo potrebno. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da su i ti apelantovi prigovori o kršenju prava na pravično suđenje neosnovani.

25. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na odbranu jer je sud odbio njegov dokazni prijedlog. U vezi s tim, Ustavni sud upućuje na praksu Evropskog suda prema kojoj član 6 stav 3 tačka

d) Evropske konvencije ne daje stranci neograničeno pravo da izvodi dokaze pred sudom, već je na redovnom sudu da ocijeni da li bi izvođenje predloženih dokaza bilo relevantno za odlučivanje u konkretnom slučaju (vidi Evropski sud, Topić protiv Hrvatske, presuda od 10. oktobra 2013. godine, predstavka broj 51355/10, stav 42). U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da je prvostepeni sud odbio apelantov prijedlog da se u sudnicu donesu plastični branik i far maglenke, o čemu je dao jasno obrazloženje (vidi tačku 7 odluke). To obrazloženje prvostepenog suda podržali su i Okružni i Vrhovni sud ukazavši da je prvostepeni sud odlučio u skladu sa zakonom. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ocjenjuje neosnovanim te apelantove navode.

26. Apelant je takođe tvrdio da mu je povrijeđeno pravo na odbranu i princip ravnopravnosti stranaka u postupku jer je sud dozvolio Tužilaštvu da kao svjedoke sasluša vještake Željka Jurkovića i Sašu Jojića, iako u prijedlogu dokaza u optužnici nije bilo predloženo njihovo saslušanje. Ustavni sud podsjeća da je princip ravnopravnosti stranaka tijesno povezan s pravom iz člana 6 stav 3 tačka d) Evropske konvencije. Taj princip podrazumijeva da obje stranke moraju imati iste mogućnosti da izlože svoj predmet pod uslovima koji ih ne stavljaju u podređen položaj u odnosu na protivnika (vidi Evropski sud, Letinčić protiv Hrvatske, presuda od 3. maja 2016. godine, predstavka broj 7183/11, tačka 48). U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud, razmatrajući identičan apelantov prigovor, zbog razloga opisanih u tački 8 ove odluke, utvrdio da navedenim postupkom nisu povrijeđena apelantova prava na koja se poziva. Nadalje, Ustavni sud zapaža da se Vrhovni sud složio s tom ocjenom Okružnog suda ukazavši da apelantu nije bilo uskraćeno pravo da ispita vještake, pri čemu je konstatovao da odbrana u tom smjeru nije podnosila dokazne prijedloge. S obzirom na navedeno, Ustavni sud i te apelantove navode ocjenjuje neosnovanim.

27. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da nisu osnovani apelantovi navodi da mu je u postupku u kojem su donesene osporene presude povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije.

VII.Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada su redovni sudovi za svoje odluke dali jasno i argumentovano obrazloženje u pogledu ocjene izvedenih dokaza i njihove pravne valjanosti i zakonitosti, te kada nema elemenata koji bi ukazivali na to da je dovedeno u pitanje apelantovo pravo na odbranu i princip jednakosti stranaka u postupku.

29. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Odluka o meritumu u predmetu AP-904/21 (V. S.) | Sudska praksa | Aktio