Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2147/21 (F. V. i drugi)
Odluka donesena 25. 09. 2025.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Smetanje posjeda
- Građanski postupak
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o vlasničko-pravnim odnosima
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o vlasničko-pravnim odnosima
- Zakon o dopunama Zakona o vlasničko-pravnim odnosima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-2147/21
Apelacija
Odluka o meritumu
25. 09. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2147/21, rješavajući apelaciju Ferida Veljovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2), (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Angelika Nußberger, potpredsjednica
Helen Keller, sutkinja
Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudija
Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 25. septembra 2025. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Ferida Veljovića, Vere Hasibović, Nebojše Mandića i Rusmira Latića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 388501 16 Gž od 5. marta 2021. godine.
Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantima Feridu Veljoviću, Veri Hasibović, Nebojši Mandiću i Rusmiru Latiću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od po 800,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke. Odbija se kao neosnovana apelacija Ferida Veljovića, Vere Hasibović, Nebojše Mandića i Rusmira Latića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 388501 16 Gž od 5. marta 2021. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ferid Veljović, Vera Hasibović, Nebojša Mandić i Rusmir Latić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Taiba Purišević, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 17. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 388501 16 Gž od 5. marta 2021. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Fondacije za razvoj obrazovanja i kulture Sulejmanija (u daljnjem tekstu: tužena) zatraženo je 1. decembra 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud i Općinski sud dostavili su odgovore na apelaciju 8. decembra 2022. i 16. decembra 2022. godine. Tužena nije dostavila odgovor na apelaciju.
4. Odgovori na apelaciju su 30. januara 2023. godine dostavljeni punomoćniku apelanata, koji nije dostavio izjašnjenje.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelanti su 4. novembra 2013. godine Općinskom sudu podnijeli tužbu protiv tužene radi smetanja posjeda.
7. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 P 388501 16 P 2 od 27. juna 2016. godine utvrđeno je da je tužena smetala apelante u posjedu, na način i na zemljišnim parcelama precizno opisanim u izreci rješenja, i tuženoj je naloženo da odmah prestane sa smetanjem posjeda apelanata te da im ubuduće omogući mirno i nesmetano uživanje posjeda. Tužena je obavezana da apelantima nadoknadi troškove postupka. Općinski sud je u obrazloženju rješenja naveo da je uviđajem na licu mjesta utvrdio da je tužena uklonila postojeću ogradu i posjekla stabla i ukrasno bilje na zemljišnim parcelama koje su nesporno bile u suposjedu apelanata. Stoga je usvojio tužbeni zahtjev primjenom odredbi čl. 75, 82, 83. i 84. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima.
8. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 P 388501 16 Gž od 5. marta 2021. godine uvažena je žalba tužene i odlučeno da se prvostepeno rješenje „djelimično preinačava tako što se odbija tužbeni zahtjev“ u odnosu na dio zemljišnih parcela obuhvaćenih tužbenim zahtjevom, precizno opisanih u izreci rješenja. Osim toga, odlučeno je da se rješenje „djelimično ukida i tužba odbacuje“ u odnosu na ostale zemljišne parcele. Apelanti su obavezani da tuženoj nadoknade troškove postupka. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja ukazao da je tužena nesporno izvodila radove na zemljištu u suposjedu apelanata i da su njene radnje bile samovoljne i protivpravne. Sud je, međutim, istakao da tužena te radnje nije izvodila na parcelama koje su obuhvaćene prvobitnim tužbenim zahtjevom, te je stoga odbio tužbeni zahtjev u odnosu na te zemljišne parcele. Dalje je podržao zaključak prvostepenog suda da je tužena smetala posjed apelanata na zemljištu koje je naknadno označeno tužbenim zahtjevom. U vezi s tim, sud je ukazao da je označavanjem novih zemljišnih parcela u tužbenom zahtjevu tužba objektivno preinačena. S obzirom na to da je tužena smetala posjed apelanata 23. oktobra 2013. godine, a tužba je preinačena na glavnoj raspravi održanoj 28. maja 2015. godine, sud je zaključio da je tužba podnesena po proteku rokova propisanih odredbom člana 82. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima. Pri tome je istakao da se u konkretnom slučaju nije radilo o uređenju ili dopuni tužbe i tužbenog zahtjeva koji se ne smatraju preinačenjem tužbe u smislu odredbe člana 56. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) jer su apelanti u vrijeme smetanja posjeda imali informaciju na kojim zemljišnim parcelama je tužena izvodila radove.
IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije
9. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U vezi s tim, apelanti navode da smatraju da je u konkretnom slučaju tužba samo precizirana, a ne preinačena, s obzirom na to da su se tek nakon uviđaja na licu mjesta i izjašnjenja vještaka geodetske struke mogli decidirano izjasniti o zemljišnim parcelama koje su bile predmet smetanja posjeda. Također navode da je postupak trajao skoro osam godina iako se radi o postupku hitne prirode. Stoga smatraju da im je povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom roku“, te po tom osnovu zahtijevaju naknadu u iznosu od 2.400,00 KM.b)Odgovori na apelaciju
10. Kantonalni sud je naveo da je dužina trajanja postupka uvjetovana velikim brojem predmeta na Građanskom referatu tog suda, te da to predstavlja razloge objektivne prirode. Također je naveo da je iscrpno obrazložio zaključak da je u konkretnom slučaju tužba objektivno preinačena.
11. Općinski sud je naveo da je preduzimao procesne radnje u kontinuitetu i da stoga nije došlo do povrede prava apelanata.
V.Relevantni propisi
12. Zakon o vlasničko-pravnim odnosima („Službene novine Federacije BiH“ br. 6/98 i 29/03) u relevantnom dijelu glasi:
Član 82.
Posjednik ima pravo zahtijevati sudsku zaštitu od smetanja posjeda u roku od trideset dana od dana saznanja za smetanje i učinitelja, a najkasnije u roku od jedne godine od dana nastalog smetanja (spor zbog smetanja posjeda).
13. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:
4. Preinaka tužbe
Član 56. (1) Preinaka tužbe jeste promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. (2) Ako tužilac preinačuje tužbu zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe tako da iz iste činjenične osnove zahtijeva drugi predmet ili novčanu sumu, tuženi se takvom preinačenju ne može protiviti. (3) Tužba nije preinačena ako je tužilac promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode.
Član 424.
Pri određivanju rokova i ročišta po tužbama zbog smetanja posjeda sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja prema prirodi svakoga pojedinog slučaja. Pri tome, sud može odrediti i rokove kraće od onih predviđenih odredbama ovog zakona o redovnom postupku.
VI.Dopustivost i meritum
14. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale razloge dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
15. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
16. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
17. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
a) U odnosu na osporenu odluku
18. U vezi s navodima kojima apelanti problematiziraju način na koji je Kantonalni sud primijenio pravo, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).
19. Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud dao relevantne i dovoljne razloge za zaključak da su apelanti, naknadnim označavanjem zemljišnih parcela koje su bile predmet smetanja posjeda, preinačili tužbu po proteku roka iz člana 82. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima. Sud je također jasno obrazložio zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na zemljišne parcele koje su bile označene prvobitnim tužbenim zahtjevom. Ustavni sud te razloge ne smatra proizvoljnim niti „očigledno nerazumnim“. Osim navedenog, Ustavni sud konstatira da su apelantima u postupku pred redovnim sudovima bila osigurana sva procesna prava iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije osim prava na donošenje odluke u razumnom roku, što će sud detaljnije ispitati u nastavku odluke.
20. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud razmotrio ključna pitanja i da je o njima dao dovoljne i relevantne razloge, zbog čega se, suprotno navodima apelanata, ne može reći da u osporenoj odluci ima bilo kakve proizvoljnosti. Stoga Ustavni sud smatra da u dijelu koji se odnosi na osporenu odluku nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
b) U odnosu na suđenje u razumnom roku
21. Ustavni sud ponavlja da se opravdanost dužine postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih organa vlasti, te šta je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, presuda od 7. februara 2002. godine, predstavka broj 53176/99, tačka 38, i Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. marta 2021. godine, predstavka broj 59181/18, tačka 18).
22. Također, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, tačka 18, i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, tačka 51). Država se može smatrati odgovornom ne samo za kašnjenje u rješavanju određenog predmeta već i za propust da se povećaju resursi kao odgovor na zaostale predmete ili za strukturne nedostatke u njenom pravosudnom sistemu koji uzrokuju kašnjenja. Rješavanje problema neopravdanih kašnjenja u sudskim postupcima može stoga zahtijevati od države da preduzme niz zakonodavnih, organizacionih, budžetskih i drugih mjera (vidi Evropski sud, Bieliński protiv Poljske, presuda od 21. jula 2022. godine, predstavka broj 48762/19, tačka 44. s daljnjim referencama).
23. U konkretnom slučaju radi se o postupku zbog smetanja posjeda, koji je po zakonu hitne prirode. Ustavni sud zapaža da je relevantan period od podnošenja tužbe 4. novembra 2013. godine do donošenja rješenja Kantonalnog suda 5. marta 2021. godine, dakle ukupan period od sedam godina i četiri mjeseca. Također, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju nije radilo o složenim činjeničnim ili pravnim pitanjima.
24. Analizirajući postupanje sudova, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud odluku donio nepunih dvije godine i osam mjeseci nakon što su apelanti podnijeli tužbu. Međutim, Kantonalnom sudu je trebalo nepunih četiri godine i devet mjeseci da donese odluku o žalbi tužene protiv prvostepenog rješenja (vidi tač. 6–8). S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je na ukupnu dužinu postupka u odlučujućoj mjeri utjecalo neefikasno postupanje Kantonalnog suda. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju istakao da na Građanskom referatu ima veliki broj predmeta. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, rješavajući brojne apelacije koje su podnesene zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, zauzeo jasan stav da opterećenost suda predmetima nije dovoljno i prihvatljivo opravdanje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-831/21 od 5. oktobra 2022. godine, tačka 31, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Naročito, ovakvo opravdanje je neprihvatljivo kada se ne ukaže na preduzimanje bilo kakvih djelotvornih mjera za rješavanje tog problema.
25. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno pravo apelanata na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Naknada nematerijalne štete
26. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. septembra 2022. godine, tač. 32–34, dostupna na www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da apelantima, u smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti iznos od po 800,00 KM.
VII.Zaključak
27. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku s obzirom na to da je postupak, koji je hitne prirode, trajao ukupno sedam godina i četiri mjeseca, na koju dužinu je u odlučujućoj mjeri utjecalo neefikasno postupanje Kantonalnog suda pred kojim je postupak najduže trajao.
28. S druge strane, Ustavni sud zaključuje da nisu povrijeđeni ostali aspekti prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije s obzirom na to da je Kantonalni sud dao relevantne i dovoljne razloge za zaključak da su apelanti preinačili tužbu po proteku roka iz člana 82. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima, zbog čega je tužba u tom dijelu odbačena, kao i za zaključak o neosnovanosti prvobitno postavljenog tužbenog zahtjeva.
29. Na osnovu člana 59. st. (1), (2), (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman