Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-743/21 („Primorje“ d.d. Ajdovščina)

Odluka donesena 19. 09. 2024.

  • Neovlašteno lice
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-743/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 09. 2024.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 19. septembra 2024. godine, u predmetu broj AP-743/21 , rješavajući apelaciju „Primorje“ d.d. Ajdovščina u stečaju, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka d), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Primorje“ d.d. Ajdovščina u stečaju podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 031113 20 Uvp od 4. januara 2021. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.

OBRAZLOŽENJE

1. „Primorje“ d.d. Ajdovščina u stečaju (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zijad Šušić, advokat iz Sarajeva, podnio je 5. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 3 U 031113 20 Uvp od 4. januara 2021. godine i S1 3 U 031113 18 U od 16. juna 2020. godine.

2. Rješenjem Grupe za reviziju i kontrolu u Odsjeku za poreze, Regionalnog centra Sarajevo, Uprave za indirektno oporezivanje BiH, broj 04/5-2/II-17-UP-1003-3/17 od 15. avgusta 2017. godine, poreskom obvezniku „Primorje BH“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: poreski obveznik) utvrđen je dodatni razrez indirektnih poreza – poreza na dodatnu vrijednost (sve bliže opisano u izreci navedenog rješenja).

3. Rješenjem Odsjeka za poreze, Regionalnog centra Sarajevo, Uprave za indirektno oporezivanje BiH, broj 04/5/II-17-UP-1003-6/17 od 5. oktobra 2017. godine, odbijena je žalba poreskog obveznika podnesena protiv rješenja od 15. avgusta 2017. godine.

4. Rješenjem Uprave za indirektno oporezivanje BiH (u daljnjem tekstu: tužena) broj 01/4-2-

UP/II-316/17 od 12. septembra 2018. godine, odbijena je žalba poreskog obveznika podnesena protiv rješenja od 5. oktobra 2017. godine.

5. Protiv navedenog rješenja tužene, poreski obveznik, kojeg zastupa isti punomoćnik kao i apelanta, podnio je tužbu Sudu BiH. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 031113 18 U od 16. juna 2020. godine, odbijena je navedena tužba, s tim da je u uvodu rješenja kao tužitelj označen apelant, umjesto poreskog obveznika. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi da je Sud BiH raspravljao o zakonitosti upravnih akata kojima je, u konačnici, utvrđen dodatni razrez poreza poreskom obvezniku.

6. Protiv navedene presude apelant je, putem advokata Zijada Šušića, podnio zahtjev za preispitivanje sudske odluke. Ustavni sud zapaža da apelant u navedenom zahtjevu uopšte nije ukazao da je prvostepenom presudom pogrešno označen kao tužitelj, već je osporio meritum odluke, tj. osporio je zakonitost odluka organa uprave, kojima je utvrđen dodatni razrez poreza poreskom obvezniku.

7. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 031113 20 Uvp od 4. januara 2021. godine, odbijen je navedeni zahtjev za preispitivanje sudske odluke. Ustavni sud zapaža da je i u uvodu ove presude pogrešno označen apelant kao tužitelj, ali da iz obrazloženja presude proizlazi da se presuda odnosi na osporeno rješenje tužene i poreskog obveznika.

8. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je istakao, između ostalog, da je u osporenim presudama označen kao tužitelj, iako je tužbu u predmetnom postupku nesporno podnio poreski obveznik. Također je istakao da je Sud BiH u uvodu drugostepene presude naveo pogrešan broj osporene presude, tj. broj drugog upravnog spora u kojem je apelant bio stranka. Stoga, apelant smatra da Sud BiH prilikom odlučivanja u konkretnom predmetu, nije vodio računa da se radi o dvije različite upravne stvari, te „da su tužitelji različite pravne osobe (bez obzira što su povezana pravna lica)“. Apelant smatra da je Sud BiH prilikom odlučivanja u konkretnom predmetu, evidentno bio pristrasan i neobjektivan, jer je odlučivao na osnovu već utvrđenog činjeničnog stanja u drugom predmetu, u kojem je apelant bio stranka. Apelant je istakao da je Sud BiH izvršio bitnu povredu postupka, označavajući drugo pravno lice kao tužitelja i time dovodeći u pitanje aktivnu legitimaciju tužitelja. Apelant je naveo i da je on podnio apelaciju „obzirom da su obje pobijane presude naslovljene na njega (greškom suda), iako pobijana rješenja, zbog kojih je u krajnjem i pokrenut navedeni upravni spor, glase na Poreskog obveznika“. Nadalje je apelant opširno obrazložio kako mu je donošenjem osporenih presuda povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu, a osporavajući meritum osporenih odluka (kojima je utvrđen dodatni razrez poreza Poreskom obvezniku).

9. U odgovoru na apelaciju, Sud BiH je istakao da je u konkretnom slučaju došlo do tehničke greške prilikom izrade osporene presude, kako navođenjem pogrešnog tužitelja, tako i navođenjem pogrešnog broja sudske odluke koja se preispituje. Sud BiH je pojasnio da je iz uvoda i samog sadržaja presude, jasno vidljivo da je predmet preispitivanja bila ocjena zakonitosti rješenja tužene od 12. septembra 2018. godine, koja se odnosila na poreskog obveznika. Sud BiH je naglasio da su navedene greške, obzirom da su bile u pitanju samo tehničke greške, mogle biti otklonjene ispravkom presude, na što je „tužitelj“ mogao ukazati Sudu BiH, nakon što ih je uočio.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

d) apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;

11. Ustavni sud zapaža da je osporenim presudama Suda BiH odlučivano o zakonitosti odluka organa uprave, kojima je, u konačnici, utvrđen dodatni razrez poreza poreskom obvezniku, a ne apelantu. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je i sam apelant naveo da se osporeni upravni akti odnose na poreskog obveznika a ne na njega, te da su on i poreski obveznik različite pravne osobe. Imajući u vidu navedeno, kao i sadržaj odredbe člana 162. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH, Ustavni sud smatra da je apelant očiglednom greškom u pisanju naveden kao tužitelj u uvodu osporenih odluka. Navedena greška nikako nije mogla uticati na povredu apelantovih prava u osporenom postupku, pogotovo ako se ima u vidu da se u upravnom sporu utvrđivala zakonitost upravnih akata, kojima nije odlučivano o apelantovim pravima i obavezama, nego o obavezama poreskog obveznika.

12. Ustavni sud podsjeća da je odredbama člana 16. stav (1) tačka b) Pravila Ustavnog sudapropisano da su učesnici u postupku stranke u postupku u kojem je donesena odluka koja seosporava apelacijom i sud, odnosno organ čija je presuda, odnosno odluka, predmet apelacije (član

VI/3.b) Ustava). Imajući u vidu da je apelant samo očiglednom greškom označen kao tužitelj u osporenim presudama Suda BiH, tj. da se osporenim odlukama nije odlučivalo o apelantovim pravima, niti je apelantu nametnuta bilo kakva obveza, Ustavni sud smatra da apelant nije ovlašteno lice da u svoje ime apelacijom osporava navedene odluke Suda BiH.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-743/21 („Primorje“ d.d. Ajdovščina) | Sudska praksa | Aktio