Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5043/22 (M. i J. P.)
Odluka donesena 08. 02. 2023.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5043/22
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
08. 02. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. februara 2023. godine, , u predmetu broj AP-5043/22 rješavajući zahtjev Miroslava Perića i Jelene Perić. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Miroslava Perića i Jelene Perić za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Miroslav Perić i Jelena Perić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Bijeljine, koje zastupa Dražen Nikolić, advokat iz Bijeljine podnijeli su 26. decembra 2022. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv dijela presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 59 0 Ps 032398 22 Rev 2 od 6. oktobra 2022. godine. Apelanti su podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „obustavio izvršenje pravosnažnog dijela presude Okružnog privrednog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 59 0 Ps 032398 20 Ps 2 od 28. oktobra 2021. godine koje se provodi pred Osnovnim sudom u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni privredni sud) pod brojem 80 0 I 070699 22 I 2, kao i da naredi prekid parničnih postupaka koji se vode pred Okružnim privrednim sudom pod br. 59 0 Ps 031866 17 Ps, 59 0 Ps 034491 19 Ps i 59 0 Ps 034631 19 Ps radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji po tužbama tužitelja iz ovog postupka a radi naplate potraživanja osporenog ovom apelacijom“, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Osnovnog privrednog suda broj 59 0 Ps 032398 20 Ps 2 od 28. oktobra 2021. godine koja je potvrđen presudom Višeg privrednog suda broj 59 0 Ps 032398 21 Pž 3 od 15. februara 2022. godine, obavezan je Mitar Perić (u daljnjem tekstu: prednik apelanata) da tužitelju „Bobar banka“ a.d. Bijeljina u stečaju (u daljnjem tekstu: tužitelj) po osnovu pet naznačenih mjenica plati potraživani novčani iznos na ime dugovanja sa zakonskom zateznom kamatom i da mu naknadi troškove postupka. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova preko dosuđenog iznosa je odbijen. U postupku je utvrđeno da je tužitelj sa firmama „MD-Perić Company“ d.o.o. Bijeljina i „Perić group“ d.o.o Bijeljina zaključio pet ugovora o kreditima preciziranih u presudi. Za svaki od ovih kredita prednik apelanata je kao jemac potpisao ugovore o jemstvu koje je obezbijedio sa pet bjanko mjenica, tako što ih je potpisao i kao trasant i kao trasat. Uz svaku mjenicu apelant je dao mjeničnu izjavu te je mjenice akceptirao. Utvrđeno je da je tužitelj mjenice popunio u skladu sa mjeničnim ovlaštenjima, upisao datum dospijeća, dok su kao datumi izdavanja označeni datumi zaključenja ugovora. Utvrđeno je i da su sve mjenice blagovremeno protestirane. Imajući u vidu navedeno, Okružni privredni sud je citirao relevantne odredbe Zakona o mjenici, doveo ih u kontekst sa utvrđenim činjenicama te zaključio, da sve mjenice sadrže bitne sastojke te da su valjane. Ovaj zaključak je potvrdio i Viši privredni sud. Kako prednik apelanata u postupku nije dokazao da je dugovanje isplatio u cijelosti ili djelomično, to je zaključeno da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan pa je prednik apelanata obavezan na mu naknadi potraživani iznos.
3. Vrhovni sud je donio presudu broj 59 0 Ps 032398 22 Rev 2 od 6. oktobra 2022. godine kojom je reviziju prednika apelanata djelimično uvažio, obje nižestepene presude preinačio tako što je prednik apelanata obavezan da tužitelju isplati manji iznos od prvobitno utvrđenog sa zakonskim zateznim kamatama i da tužitelju naknadi manji iznos na ime troškova postupka. Vrhovni sud je detaljno obrazložio karakter i vrste mjenica te istakao u koju grupu spadaju i šta je potrebno da sadrže da bi se smatrale valjanim. U vezi s tim, utvrđeno je da je osnovan revizioni prigovor prednika apelanata u odnosu na valjanost dvije mjenice. Naime, u tim mjenicama na mjestu trasanta i akceptanta stavljen je samo paraf. Kako je odredbama člana 3. Zakona o mjenici propisano da je bitan element trasirane mjenice svojeručni potpis trasanta, za njenu valjanost nije dovoljan samo njegov paraf. Kako je nesporno da se na dvije navedene mjenice nalazi samo paraf, sud je zaključio da prednik apelanata nije obavezan tužitelju isplatiti iznose po tim mjenicama, već po preostale tri formalno ispravne mjenice.
4. Prema dokumentima dostavljenim Ustavnom sudu, prednik apelanata je umro 19. juna 2022. godine, prije okončanja postupka pred redovnim sudovima. Iza njega je vođen ostavinski postupak pred Osnovnim sudom u Bijeljini i kao njegovi zakonski nasljednici su u postupku učestvovali apelanti (supruga i sin) koji su preuzeli na sebe parnični, a nakon toga i apelacioni postupak.
5. Apelanti smatraju da su im osporenom presudom prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju i pravo iz člana 14. Evropske konvencije. Kršenje navedenih prava apelanti vide u proizvoljnoj primjeni prava i pogrešno utvrđenim činjenicama. Ističu da označene mjenice imaju formalni nedostatak jer je na njima kao datum izdavanja naznačen datum zaključenja aneksa ugovora o kreditu a ne osnovnog ugovora. Nasuprot tome u mjeničnim izjavama je navedeno da se kao datumi izdavanja mjenica smatraju datumi zaključenja ugovora. Smatraju da je potraživanje zastarjelo jer je tužitelj u toku postupka tri puta mijenjao tužbeni zahtjev, njegov pravni osnov i visinu pa se na svaku promjenu moraju primjenjivati zastarni rokovi iz Zakona o obligacionim odnosima. Navode da je cijeli postupak vođen u vrijeme kada je nad tužiteljem vođen likvidacioni i stečajni postupak, pa da zbog toga ne postoji stvarna nadležnost sudova koji su donijeli odluke u ovom predmetu. Zbog svega navedenog traže da Ustavni sud donese privremenu mjeru preciziranu tački 1. ove odluke, do donošenja odluke o apelaciji.
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
8. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
9. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Osim toga, Ustavni sud je brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“ što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP- 288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP- 774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. Također, apelanti se u zahtjevu za donošenje privremen mjere ne mogu pozivati na kršenja prava koja se odnose na meritum predmeta.
10. Imajući u vidu argumentaciju koju su iznijeli apelanti u zahtjevu za donošenje privremene mjere i navedene stavove, Ustavni sud smatra da apelanti u konkretnom slučaju nisu ponudili razloge i dokaze koji bi Ustavnom sudu u ovom trenutku bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa u izvršnom postupku. Također, u odnosu na parnične postupke čija se obustava traži, osim što su zatražili donošenje privremene mjere, apelanti ničim nisu obrazložili razloge za njeno donošenje. Apelanti zahtjev za donošenje privremene mjere zapravo zasnivaju na istim argumentima na kojima zasnivaju tvrdnje o kršenju prava na pravično suđenje, prava na imovinu i diskriminaciju u odnosu na meritum predmeta: Navedeno, prema mišljenju Ustavnog suda, ne predstavlja razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda pa je zahtjev apelanata neosnovan.
11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić