Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4446/22 (M.S.)
Odluka donesena 23. 03. 2023.
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4446/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 03. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman, Zlatko M. Knežević i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nussberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 23. marta 2023. godine, u predmetu broj AP-4446/22, rješavajući apelaciju M. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio M. S.
zbog toga što Tužilaštvo Bosne i Hercegovine nije odlučilo o apelantovoj prijavi protiv Bosne i Hercegovine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. M. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Stanara, podnio je 25. novembra 2022. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv akta – „obavijesti Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem testu: Tužilaštvo BiH) broj T20 0 KTA 0020294 21 od 12. oktobra 2022. godine“. Osim toga, apelant je podnio apelaciju i zbog toga što Tužilaštvo BiH nije odlučilo o njegovoj krivičnoj prijavi od 4. marta 2021. godine.
2. Apelant je 21. januara 2023. godine, Ustavnom sudu podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom će se „obustaviti/odgoditi rješenje Ministarstva finansija – poreska uprava
– područni centar Doboj (u daljnjem tekstu: poreska uprava), o izvršenju mjere prinudne naplate novčane kazne od 23. decembra 2022. godine“ do okončanja postupka po apelaciji broj AP-4446/22 pred Ustavnim sudom.
3. Apelant je 4. marta 2021. godine Tužilaštvu BiH podnio „krivičnu“ prijavu protiv Bosne i Hercegovine, zbog „povrede prava na pravično suđenje i pravičan pravni lijek, zbog ropskog i ponižavajućeg postupka prema njemu jer mu se 30 godina uskraćuju prava“ zagarantovana Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).“ Apelant je u prijavi naveo da od 20. maja 1992. godine, „kada je protivpravno uhapšen kao lice bez državljanstva i prisilno gurnut u rat, do današnjeg dana živi u Bosni i Hercegovini u ropskom i ponižavajućem položaju bez prava na pravično suđenje.“ U tom smislu apelant je opisao više redovnih postupaka koji se vode ili su se vodili protiv njega (prekršajni postupak, parnični postupak, upravni postupak) u kojim nadležni organi, svojim ne/postupanjem krše njegova ljudska prava. Apelant je u prijavi naveo i da su sudovi bili pristrasni i svojim pristrasnim postupcima apelantu onemogućili sticanje prava koja su zagarantovana Ustavom Bosne i Hercegovine.
4. Osporenim aktom Tužilaštva BiH broj T20 0 KTA 0020294 21 od 12. oktobra 2022. godine, tužilac Tužilaštva BiH je obavijestio glavnog tužioca Tužilaštva BiH „da povodom apelantove prijave nije donesena konačna tužilačka odluka.“
5. Prekršajnim nalogom broj 0038743198 od 20. juna 2021. godine apelantu je, zbog vožnje neregistrovanog motocikla bez vozačke dozvole, izrečena novčana kazna u iznosu od 800,00 KM i naloženo plaćanje u određenom roku. Budući da apelant nije platio kaznu, poreska uprava je 23. decembra 2022. godine donijela rješenje o prinudnoj naplati i nalog o poduzimanju mjera prinudne naplate prekršajnog naloga od 20. juna 2021. godine.
Apelacioni navodi
6. Apelant je istakao da su mu, zbog neodlučivanja Tužilaštva BiH o krivičnoj prijavi koju je podnio protiv Bosne i Hercegovine, povrijeđena prava iz člana II/3.b) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 3. i 6. Evropske konvencije. Suština apelantovih navoda je da Tužilaštvo BiH namjerno odugovlači postupak po njegovoj prijavi, mada je u toj prijavi ukazao na nepravično postupanje redovnih sudova u više predmeta u kojim je bio stranka u postupku. Apelant smatra da Tužilaštvo BiH namjerno odugovlači sa predmetom povodom njegove prijave „stavljajući ga na taj način u ropski i ponižavajući položaj“, zbog čega podnosi apelaciju Ustavnom sudu.
7. Apelant je u zahtjevu za donošenje privremene mjere istakao da je u krivičnoj prijavi naveo kršenja osnovnih ljudskih prava, te da je zbog tih kršenja donesena „i sporna kazna za koju se traži prinudna naplata“. Apelant i prinudnu naplatu po prekršajnom nalogu smatra kršenjem prava iz čl. 3. i 4. Evropske konvencije. Apelant je istakao da živi u teškom materijalnom stanju, zbog čega traži da Ustavni sud „odgodi izvršenje prinudne naplate“ koje je pokrenula poreska uprava, do okončanja postupka pred Tužilaštvom BiH i Ustavnim sudom u predmetu broj AP-4446/22.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
9. Razmatrajući pitanje da li su u konkretnom slučaju na apelanta primjenjive garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom postupku apelant pojavljuje u svojstvu podnosioca „krivične“ prijave protiv Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, u krivičnim postupcima, član 6. Evropske konvencije garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se „utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe“, zato što se samo takva osoba može smatrati „žrtvom“ u smislu tog člana. Obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja navedenog člana 6. (vidi, Ustavni sud, između ostalih, Odluke o dopustivosti br. AP-19/02 od 17. marta 2004. godine tačka 12. i AP- 3809/20 od 12. januara 2021. godine, tačka 9. dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1343/22 od 7. septembra 2022. godine, tač. 8. i 9., dostupna na www.ustavnisud.ba )
10. U odnosu na apelantove navode o povredi prava da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, Ustavni sud najprije ukazuje da je u svojoj dosadašnjoj praksi naveo da član 3. Evropske konvencije štiti neke od osnovnih vrijednosti demokratskog društva. To je jedno od „apsolutnih prava“ Evropske konvencije, od čijeg poštovanja države nikada ne mogu odstupati, čak ni u periodu rata. Ustavni sud ukazuje da je članom II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 3. Evropske konvencije propisana zabrana mučenja u smislu garancija da niko neće biti podvrgnut torturi, neljudskom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju. U vezi procesnih garancija iz člana 3. Evropske konvencije, zabrana mučenja i nečovječnog postupanja nameće državi obavezu da efikasno istraži sve tvrdnje o takvom postupanju i da, prema potrebi, krivično goni navodne počinioce. Međutim, budući da apelant navode o povredi prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, dovodi isključivo u vezu sa nepostupanjem Tužilaštva BiH po njegovoj prijavi protiv Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, u okolnostima konkretnog slučaja smatra kako se takvi navodi ni na koji način ne mogu dovesti u vezu sa povredom navedenog prava, pa su stoga i ovi navodi apelanta ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, kao i iz razloga što apelant donošenje privremene mjere traži isključivo zbog izvršenja prekršajnog naloga, koji nije nikada osporio apelacijom, Ustavni sud neće razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić