Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4927/22 (S.V.)

Odluka donesena 13. 07. 2023.

Nema povrede
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Sudsko preispitivanje zakonitosti lišenja ili hapšenja
  • Brzina preispitivanja zakonitosti lišenja ili hapšenja
  • Proceduralne garancije preispitivanja zakonitosti lišenja ili hapšenja
  • Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja izvršenja krivičnog djela
  • Zakonito hapšenje po presudi suda
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4927/22

Apelacija

Odluka o meritumu

13. 07. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-4927/22, rješavajući apelaciju S. V., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Helen Keller, dopredsjednica Seada Palavrić, sutkinja Angelika Nußberger, sutkinja Ledi Bianku, sudac na sjednici održanoj 13. srpnja 2023. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neutemeljena apelacija S. V. podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 86 0 K 060766 23 Kž 5 od 24.

ožujka 2023. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. S. V. (u daljnjem tekstu: apelant), koji se trenutno nalazi u KPZ Doboj, kojeg zastupa odvjetnik Ivo Antić iz Tuzle, podnio je 21. prosinca 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 86 0 K 060766 22 Kž 4 od 25. studenog 2022. godine i Rješenja Osnovnog suda u Modriči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 86 0 K 060766 22 Kž od 9. studenog 2022. godine.

2. Apelant je 23. veljače 2023. godine dopunio apelaciju, navodeći kao osporene odluke Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 86 0 K 060766 23 Kž 6 od 14. veljače 2023. godine i Rješenje Okružnog suda broj 86 0 K 060766 23 Kž 7 od 19. siječnja 2023. godine.

3. Apelant je 17. travnja 2023. godine ponovo dopunio apelaciju, navodeći kao osporene odluke Rješenje Okružnog suda broj 86 0 K 060766 23 Kž 5 od 24. ožujka 2023. godine i Rješenje Osnovnog suda broj 86 0 K 060766 23 K 2 od 3. ožujka 2023. godine, uključujući i rješenja iz prethodne točke ove odluke.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

4. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i Okružnog javnog tužiteljstva u Doboju (u daljnjem tekstu: Tužiteljstvo) zatraženo je 26. prosinca 2022. godine da dostave odgovor na apelaciju.

5. Okružni sud, Osnovni sud i Tužiteljstvo su 6. i 11. siječnja 2023. godine dostavili odgovore na apelaciju.

6. Ustavni sud je 12. siječnja 2023. godine apelantu dostavio odgovore na apelaciju radi eventualnog izjašnjenja.

7. Apelant je 13. siječnja 2023. godine dostavio izjašnjenje na odgovore na apelaciju. III.Činjenično stanje

8. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

9. Rješenjem suca za prethodni postupak Osnovnog suda od 28. travnja 2022. godine apelantu je određen pritvor na temelju odredbi članka 197. stavak (1) toč. b) i v) Zakona o kaznenom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS) zbog utemeljene sumnje da je počinio kazneno djelo zelenaštva iz članka 235. stavak (1) Kaznenog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS). Nakon potvrđivanja optužnice (19. srpnja 2022. godine), apelantu je produljen pritvor po osnovi članka 197. stavak (1) točka v) ZKPRS. U postupku dvomjesečne kontrole pritvora Osnovni sud je rješenjem od 26. rujna 2022. godine produljio pritvor apelantu po osnovi članka 197. stavak (1) točka v) ZKPRS.

10. Apelantov branitelj je 3. studenog 2022. godine podnio Osnovnom sudu zahtjev/prijedlog za ukidanje pritvora apelantu.

Postupak u kojem su donesena osporena rješenja

11. Presudom Osnovnog suda od 9. studenog 2022. godine (u daljnjem tekstu: prvostupanjska presuda iz 2022. godine) apelant je proglašen krivim da je učinio kazneno djelo zelenaštva iz članka 235. stavak (1) KZRS. Apelantu je izrečena kazna zatvora u trajanju od devet mjeseci u koju mu se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru.

12. Istodobno, Osnovni sud je donio i Rješenje broj 86 0 K 060766 22 Kž od 9. studenog 2022. godine kojim je apelantu produljio pritvor po osnovi odredbe članka 197. stavak (1) točka v) ZKPRS. Određeno je da pritvor, prema tom rješenju, može trajati „najdulje do pravomoćnosti presude, a najdulje dok ne protekne vrijeme trajanja kazne izrečene u prvostupanjskoj presudi“.

13. U obrazloženju tog rješenja Osnovni sud je, između ostalog, naveo da je na glavnom pretresu održanom 4. studenog 2022. godine tužitelj u završnoj riječi predložio da se apelantu, ako bude proglašen krivim, produlji pritvor i nakon izricanja prvostupanjske presude iz 2022. godine. Istodobno su apelant i njegov branitelj predložili ukidanje pritvora, smatrajući da su prestali razlozi zbog kojih mu je bio određen.

14. S obzirom na donesenu prvostupanjsku presudu iz 2022. godine, Osnovni sud je istaknuo da i dalje postoje razlozi za zadržavanje apelanta u pritvoru. Navedeno je da je za kazneno djelo, za koje je apelant osuđen, zaprijećena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina, pa da je stoga ispunjen objektivni uvjet za produljenje pritvora po „toj osnovi“. Pažljivom analizom svih dokaza zaključeno je da je apelant „konstantno vršio kazneno djelo tijekom trajanja posebnih istražnih radnji“ i da je „sklon vršenju istovrsnih kaznenih djela protiv imovine“, za koja je više puta osuđivan. To, prema ocjeni Osnovnog suda, predstavlja naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant boravkom na slobodi ponoviti kazneno djelo. Zbog toga je zaključeno da je nužno apelantovo zadržavanje u pritvoru po osnovi članka 197. stavak (1) točka v) ZKPRS. Pri tome je navedeno da je apelant specijalni povratnik, te da njegovo ranije kažnjavanje i kazneno procesuiranje nisu postigli cilj u smislu specijalne prevencije. Konačno, Osnovni sud je istaknuo da je zadržavanje apelanta u pritvoru jedina mjera kojom se može osigurati uspješno vođenje kaznenog postupka.

15. Rješenjem Okružnog suda broj 86 0 K 060766 22 Kž 4 od 25. studenog 2022. godine odbijena je kao neutemeljena apelantova žalba i potvrđeno rješenje Osnovnog suda od 9. studenog 2022. godine. Okružni sud je u obrazloženju istaknuo da se žalbom suštinski osporava pravilnost i valjanost prvostupanjskog rješenja o postojanju posebnog pritvorskog razloga iz članka 197. stavak (1) točka v) ZKPRS. U svezi s tim je navedeno da prvostupanjsko rješenje sadrži razloge o postojanju naročitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant ponoviti kazneno djelo boravkom na slobodi. Takav zaključak se, kako je istaknuto, pravilno temelji na činjenici da je apelant više puta osuđivan zbog istovrsnog kaznenog djela. Činjenica da je apelant specijalni povratnik ukazuje na nužnost daljnje primjene mjere pritvora po navedenom pritvorskom razlogu i nakon donošenja prvostupanjske presude iz 2022. godine i izricanja kazne zatvora.

16. Iz dopune apelacije od 23. veljače 2023. godine proizlazi da je prvostupanjska presuda iz 2022. godine ukinuta rješenjem Okružnog suda od 19. siječnja 2023. godine i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Istog dana kada je ukinuta navedena presuda, Okružni sud je donio rješenje o produljenju apelantova pritvora, koji može trajati najdulje godinu dana od 19. srpnja 2022. godine kao dana potvrđivanja optužnice. U tom rješenju Okružni sud je istaknuo da i dalje stoje svi razlozi koji su dani u rješenju o produljenju pritvora nakon potvrđivanja optužnice protiv apelanta, te da utemeljena sumnja proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza izvedenih na glavnom pretresu. U odnosu na iteracijsku opasnost, ponovljeni su razlozi koji su prethodno navedeni u rješenju Osnovnog suda od 9. studenog 2022. godine.

17. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Vrhovni sud je rješenjem od 14. veljače 2023. godine potvrdio rješenje Okružnog suda od 19. siječnja 2023. godine. U tom rješenju Vrhovni sud je istaknuo da je pravilan zaključak Okružnog suda u odnosu na postojanje utemeljene sumnje da je apelant počinio kazneno djelo. Okolnost da je prvostupanjska presuda iz 2022. godine ukinuta nije, prema ocjeni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju smetnja da sud te dokaze cijeni prilikom utvrđivanja utemeljene sumnje. Ovo iz razloga, kako je navedeno, jer je ta presuda „ukinuta zbog izostanka razloga o odlučnim činjenicama koji se tiču zakonitosti dokaza, a ne zbog njihove nezakonitosti kao što žalba sugerira“. Nadalje, Vrhovni sud je potvrdio pravilnost zaključaka Okružnog suda u svezi s postojanjem naročitih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere pritvora zbog postojanja iteracijske opasnosti. Također je navedeno da je neutemeljen žalbeni navod u odnosu na „neodgovarajuću razmjernost“ duljine trajanja pritvora. U svezi s tim je navedeno da žalba pogrešno zaključuje da apelanta štiti institut zabrane preinačenja nagore i da mu ne može biti izrečena kazna zatvora u duljem trajanju jer je ukinuta prvostupanjska presuda iz 2022. godine. U prilog tome je navedeno da je žalbu protiv navedene presude izjavilo i Tužiteljstvo zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, pa se presuda u ponovnom postupku može izmijeniti i na apelantovu štetu.

18. Iz dopune apelacije od 17. travnja 2023. godine proizlazi da je 3. ožujka 2023. godine Osnovni sud u ponovljenom postupku donio presudu (u daljnjem tekstu: prvostupanjska presuda iz 2023. godine) kojom je apelanta proglasio krivim za produljeno kazneno djelo zelenaštva iz članka 235. stavak (1) u svezi sa člankom 57. KZRS, te mu izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci i novčanu kaznu u iznosu od 5.000,00 KM.

19. Istodobno, Osnovni sud je donio Rješenje broj 86 0 K 060766 23 K 2 od 3. ožujka 2023. godine kojim je apelantu produljen pritvor po osnovi članka 197. stavak (1) točka v) ZKPRS. Određeno je da pritvor, prema navedenom rješenju, može trajati „najdulje do pravomoćnosti presude, a najdulje dok ne protekne vrijeme trajanja kazne izrečene u prvostupanjskoj presudi“. U obrazloženju tog rješenja Osnovni sud je naveo da je ispunjen objektivni uvjet za određivanje pritvora jer se za kazneno djelo može izreći kazna zatvora od tri godine. U odnosu na postojanje iteracijske opasnosti, Osnovni sud je ponovio razloge koje je prvobitno naveo u rješenju tog suda od 9. studenog 2022. godine, smatrajući da se radi o osobi koja je sklona vršenju istovrsnih kaznenih djela (protiv imovine). Također je ukazano i da je pritvor jedina mjera kojom se može osigurati uspješno vođenje kaznenog postupka protiv apelanta.

20. Rješenjem Okružnog suda broj 86 0 K 060766 23 Kž 7 od 24. ožujka 2023. godine odbijena je kao neutemeljena apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Osnovnog suda od 3. ožujka 2023. godine. U obrazloženju tog rješenja Okružni sud je potvrdio pravilnost zaključaka iz rješenja Osnovnog suda od 3. ožujka 2023. godine u odnosu na postojanje iteracijske opasnost. Dalje je navedeno da su neutemeljeni žalbeni prigovori koji se odnose na „neodgovarajuću razmjernost“ duljine trajanja pritvora. U svezi s tim Okružni sud je suštinski ponovio argumentaciju Vrhovnog suda iz rješenja od 14. veljače 2023. godine. Slijedom navedenog, zaključeno je da je Osnovni sud pravilnom primjenom procesnog zakona utvrdio sve odlučne činjenice za produljenje pritvora apelantu. Konačno, navedeno je da je neutemeljeno zalaganje žalbe da se rješenje Osnovnog suda od 3. ožujka 2023. godine preinači i apelant pusti na slobodu i da mu se odrede mjere zabrane umjesto pritvora.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

21. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima iz točke 1. ove odluke prekršena prava iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. stavak 1. točka a) u svezi sa st. 3. i 4. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Naime, apelant ističe da se u njegovu slučaju pritvor pretvorio u kaznu jer je Osnovni sud, donošenjem osporenog rješenja od 9. studenog 2022. godine, potpuno zanemario činjenicu da se on već nalazi u pritvoru sedam mjeseci, a da mu je prvostupanjskom presudom iz 2022. godine izrečena kazna zatvora u trajanju od devet mjeseci. Dalje je naveo da Osnovni sud nije obrazložio što proizlazi iz posebnih istražnih radnji, niti na temelju čega je utvrdio utemeljenu sumnju u smislu članka 197. stavak (1) točka v) ZKPRS. Apelant posebno ističe da je Osnovni sud potpuno ignorirao obrazloženi zahtjev njegove obrane za ukidanje pritvora, koji je uložen u sudski spis 4. studenog 2022. godine. O tom zahtjevu se nikada nije odlučivalo pred sudom, niti se on spominje u osporenom prvostupanjskom rješenju. Potom ističe da je osporeno rješenje Osnovnog suda od 9. studenog 2022. godine dostavljeno njegovu branitelju osam dana nakon njegova donošenja, a osporeno rješenje Okružnog suda od 25. studenog 2022. godine tek 12. prosinca 2022. godine. Postupak odlučivanja i neizvjesnosti, kako navodi apelant, trajao je ukupno 33 dana. Smatra da je to u suprotnosti sa člankom 5. stavak 4. Europske konvencije i člankom 196. stavak (4) ZKPRS. U svezi s tim, apelant se pozvao na odluku Ustavnog suda u predmetu broj AP-61/22. Konačno, navodi se da redovni sudovi nisu „uopće i suštinski“ razmatrali mogućnost određivanja alternativnih mjera pritvoru.

22. U dopuni apelacije od 23. veljače 2023. godine se, osim osporenih odluka iz točke 2. ove odluke u svjetlu navodnog kršenja prava iz prethodne točke, ukazuje da se apelant i dalje nalazi u pritvoru iako je izdržao kaznu zatvora koja mu je izrečena prvostupanjskom presudom iz 2022. godine. Smatra da bi u ponovljenom postupku trebala biti donesena oslobađajuća presuda, iako se formalno može izreći stroža kazna od one koja je bila izrečena u prvostupanjskoj presudi koja je ukinuta. U tom smislu se ukazuje na „cijenjene logike“ i načelo reformatio in peius.

23. U dopuni apelacije od 17. travnja 2023. godine apelant je kao osporene odluke naveo rješenja redovnih sudova iz točke 3. ove odluke, smatrajući da su njima prekršena njegova prava iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije. U svezi s tim, apelant smatra da redovni sudovi nisu obrazložili razmjernost duljine trajanja pritvora, niti su obrazložili koji su to naročiti i konkretni razlozi koji ukazuju na iteracijsku opasnost. Također navodi da je boravkom u pritvoru već izdržao kaznu zatvora koja mu je bila izrečena prvostupanjskom presudom iz 2022. godine.

II.Odgovori na apelaciju

24. Okružni sud je naveo da su u osporenim rješenjima dani razlozi o postojanju posebnog pritvorskog razloga, kao i da u konkretnom slučaju nema mjesta izricanju mjera zabrane. Ukazao je da fazi postupka u kojoj je apelantu produljen pritvor sud ne utvrđuje postojanja utemeljene sumnje niti okolnosti pod kojima je izvršeno kazneno djelo, jer je nepravomoćnom prvostupanjskom presudom iz 2022. godine „već utvrđena izvjesnost kao viši stupanj utemeljene sumnje“. U toj fazi postupka sud se ograničava samo na postojanje posebnih pritvorskih razloga. Nadalje, sud je ukazao na odredbe članka 196. st. (6) i (8) ZKPRS, te naveo da se u konkretnom slučaju nije radilo o novim činjenicama iznesenim u apelantovu zahtjevu. Zbog toga nije bilo mjesta održavanju ročišta i odlučivanju o apelantovu prijedlogu za ukidanje pritvora. Okružni sud je istaknuo da je osporeno rješenje pismeno izrađeno i otpremljeno u skladu sa ZKPRS, te da taj sud ne može utjecati na duljinu trajanja dostave pošte apelantovu branitelju koji ima sjedište izvan suda. U prilog tome ide i činjenica da iz stanja spisa predmeta proizlazi da je apelant primio osporena rješenja u roku od 24 sata od dana slanja.

25. Osnovni sud je u odgovoru iznio gotovo identične razloge kao i Okružni sud, te je predložio da se apelacija odbije kao neutemeljena.

26. Tužiteljstvo je istaknulo da je apelacija neutemeljena i da su osporene odluke donesene na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i u skladu sa zakonom.

27. U izjašnjenju na odgovore na apelaciju apelant je ponovio stajališta iz apelacije u odnosu na daljnje egzistiranje posebnog pritvorskog razloga u njegovu slučaju, kao i o neodržavanju ročišta i odlučivanju o njegovu prijedlogu za ukidanje pritvora.

V.Relevantni propisi

28. Kazneni zakonik Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 64/17, 104/18 – odluka USRS, 15/21 i 89/21) u relevantnom dijelu glasi:

Zelenaštvo Članak 235. stavak (1) (1) Ko za davanje novca ili drugih potrošnih stvari na zajam ili za vršenje usluge koju učini nekom licu, primi ili ugovori za sebe ili drugog nesrazmjernu imovinsku korist iskorištavajući njegovo teško imovinsko stanje, teške prilike, nuždu, nedovoljno iskustvo, lakomislenost ili nedovoljnu sposobnost za rasuđivanje oštećenog, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina i novčanom kaznom.

29. Zakon o kaznenom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17, 66/18 i 15/21). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Opće odredbe Članak 196. st. (1), (2), (6), (8) (1) Pritvor se može odrediti ili produžiti samo pod uvjetima propisanim u ovom zakonu i samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom mjerom.

(2) Pritvor određuje ili produžuje rješenjem sud na prijedlog tužitelja, a nakon što sud prethodno sasluša osumnjičenog, odnosno optuženog, na okolnosti razloga zbog kojih se pritvor predlaže, osim u slučaju iz članka 197. stavak 1. točka a).

[...] (6) Po prijedlogu optuženog ili branitelja za ukidanje pritvora koji je zasnovan na novim činjenicama sud će održati ročište, odnosno sjednicu vijeća, o kome će obavijestiti stranke i branitelja. Nedolazak stranaka i branitelja koji su uredno obaviješteni ne sprječava održavanje ročišta, odnosno sjednice vijeća.

[...] (8) Ako prijedlog nije zasnovan na novim činjenicama koje su od značaja za ukidanje pritvora, sud neće donijeti posebno rješenje.

Razlozi za pritvor Članak 197. stavak (1) točka v) (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba učinila krivično djelo, pritvor se protiv te osobe može odrediti:

v) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna i Pritvor nakon potvrđivanja optužnice Članak 202. stavak (2) točka a) [...] (2) Nakon potvrđivanja optužnice i prije izricanja prvostupanjske presude, pritvor može trajati najduže:

a) godinu dana u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora do pet godina, Određivanje pritvora nakon izricanja presude Članak 203. st. (1) i (3) (1) Kada izrekne presudu na kaznu zatvora, sud će optuženom odrediti pritvor, odnosno pritvor će se produžiti ako postoje razlozi iz članka 197. stavak 1. t. a),

v) i g) ovog zakona, a optuženom koji se nalazi u pritvoru ukinuće pritvor ako za pritvor više ne postoje razlozi zbog kojih je bio određen. U ovom slučaju donosi se posebno rješenje, a priziv protiv rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.

[...] (3) Pritvor koji je određen ili produžen prema odredbama st. 1. i 2. ovog članka može trajati do pravosnažnosti presude, a najduže dok ne protekne vrijeme trajanja kazne izrečene u prvostepenoj presudi.

VI.Dopustivost i meritum

30. Ustavni sud utvrđuje da apelacija i dopune apelacije ispunjavaju uvjete propisane člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, da su podnesene u roku, da ispunjavaju i ostale uvjete dopustivosti iz članka 18. stavak (3) Pravila Ustavnog suda te da nisu očigledno (prima facie) neutemeljene u smislu odredbe članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

31. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima prekršena prava iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije.

32. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

d) Pravo na slobodu i sigurnost osobe.

33. Članak 5. stavak 1. toč. a) i c) i st. 3. i 4. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Svatko ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Nitko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i sukladno postupku propisanom zakonom:

a) u slučaju zakonitog pritvora na temelju presude nadležnog suda;

c) u slučaju zakonitog uhićenja ili pritvaranja osobe u svrhu njezinog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinila kazneno djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje kaznenog djela ili bjekstvo nakon počinjenja kaznenog djela;

3. Svatko tko je uhićen ili pritvoren sukladno odredbama iz stavka 1. točka c) ovog članka izvodi se bez odgađanja pred suca ili drugu službenu osobu zakonom ovlaštenu da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uvjetovano jamstvima da će se osoba pojaviti na suđenju.

4. Svatko tko je lišen slobode uhićenjem ili pritvaranjem ima pravo pokrenuti postupak u kojem će sud brzo odlučiti o zakonitosti njegova pritvaranja i naložiti puštanje na slobodu ako je pritvaranje bilo nezakonito.

34. U svjetlu osporenih rješenja, apelantov pritvor je produljivan tri puta, i to dva puta nakon izricanja presude u smislu članka 203. navedenog Zakona, te jednom nakon potvrđivanja optužnice u smislu članka 202. stavak (2) točka a) ZKPRS. U svakom slučaju, iz osporenih rješenja proizlazi da je apelantu produljen pritvor zbog postojanja utemeljene sumnje da je počinio kazneno djelo propisano KZRS, zbog čega njegovo lišenje slobode potpada pod članak II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 5. stavak 1. točka c) Europske konvencije. Potom, Ustavni sud ukazuje na konzistentnu praksu Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), prema kojoj se osobe koje su pritvorene nakon donošenja prvostupanjske osuđujuće presude, bez obzira na to jesu li prije toga bile u pritvoru ili ne, nalaze u situaciji koju propisuje članak 5. stavak 1. točka a) Europske konvencije. Navedena odredba traži postojanje uzročne veze, i to ne samo kronološke, između osuđujuće presude i pritvora po toj osnovi (vidi Europski sud, W.A. protiv Švicarske, presuda od 2. studenog 2021. godine, broj predstavke 38958/16, toč. 32. i 33., s daljnjim referencama). Pri tome, Ustavni sud zapaža da je apelant nakon ukidanja prvostupanjske presude iz 2022. godine u redovnom postupku i dopunama apelacije problematizirao „neodgovarajuću razmjernost“ duljine trajanja pritvora u svjetlu instituta zabrane reformatio in peius. Prema praksi Europskog suda, navodi o duljini trajanja pritvora aktiviraju garancije iz članka 5. stavak 3. Europske konvencije (vidi Europski sud, Radonjić i Romić protiv Srbije, presuda od 4. travnja 2023. godine, broj predstavke 43674/16, toč. 61.–70., s daljnjim referencama).

35. Svako lišenje slobode mora, uz to što spada u jednu od iznimki navedenih u točkama (a)–(f) članka 5. Europske konvencije, biti „zakonito“. Kada se radi o „zakonitosti“ pritvora, uključujući pitanje je li bio poštovan „zakonom propisani postupak“, Europska konvencija, u biti, upućuje na nacionalno pravo i postavlja obvezu da pritvor bude u skladu s materijalnim i procesnim pravilima tog prava. Ključno je, također, da uvjeti za lišenje slobode prema domaćem pravu budu jasno definirani i da sam zakon bude predvidiv u svojoj primjeni, tako da ispunjava standard „zakonitosti” postavljen Europskom konvencijom. Taj standard zahtijeva da svi zakoni budu dovoljno precizni kako bi omogućili osobi – ako je potrebno, uz odgovarajući savjet – da predvidi, do stupnja koji je razuman u danim okolnostima, posljedice koje određena radnja može izazvati (vidi Europski sud, Asanović protiv Crne Gore, presuda od 20. svibnja 2021. godine, broj predstavke 52415/18, toč. 64. i 65., s daljnjim referencama).

36. U konkretnom slučaju apelant je prvostupanjskom presudom iz 2022. i 2023. godine proglašen krivim da je počinio kazneno djelo. To znači da je postojala direktna uzročna veza između osuđujućih presuda i odluka o produljenju apelantova pritvora. Radilo se dakle o novoj vrsti pritvora vezanog za novu fazu kaznenog postupka nakon izricanja prvostupanjske presude. Kako je to ukazano i u odgovorima na apelaciju, donošenje osuđujuće presude podrazumijeva postojanje višeg stupnja utemeljene sumnje da je apelant počinio kazneno djelo. Ovakvo shvaćanje redovnih sudova je, i prema mišljenju Ustavnog suda, logično i prihvatljivo, a isto stajalište proizlazi i iz prakse Europskog suda. U biti, redovni sudovi su postojanje utemeljene sumnje da je apelant počinio kazneno djelo utemeljili na potvrđenoj optužnici i dokazima izvedenim na glavnom pretresu. Zbog toga, Ustavni sud smatra da odsustvo zasebnog ponovnog raspravljanja o postojanju utemeljene sumnje u osporenim rješenjima, čak i u situaciji ukidanja prvostupanjske presude iz 2022. godine, ne dovodi per se u pitanje postojanje relevantnih i dovoljnih razloga za potrebe navedenog općeg uvjeta.

37. S druge strane, iteracijsku opasnost su u apelantovu slučaju redovni sudovi argumentirali u svezi s njegovom ličnošću, zaključivši da je sklon vršenju istovrsnih kaznenih djela za koja je do sada više puta osuđivan. Izvedenim dokazima je također utvrđeno da je apelant specijalni povratnik i da njegovo ranije kažnjavanje nije postiglo svoj cilj u smislu specijalne prevencije. Budući da pritvor u zakonskom smislu predstavlja jednu od mjera za uspješno vođenje kaznenog postupka, Ustavni sud ne može utvrditi proizvoljnost u načinu na koji su redovni sudovi u okolnostima konkretnog predmeta obrazložili postojanje iteracijske opasnosti u smislu članka 197. stavak (1) točka v) ZKPRS. Također, redovni sudovi su razmotrili i ocijenili da je apelantov pritvor jedina mjera kojom se može osigurati uspješno vođenje kaznenog postupka protiv njega. Pri tome, Ustavni sud napominje da je stvar ocjene redovnih sudova da u svakom konkretnom slučaju procijene relevantne okolnosti koje mogu utjecati na nesmetano vođenje kaznenog postupka. Isto tako, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi ispoštovali zahtjev „posebne revnosti“ u postupku donošenja osporenih rješenja.

38. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su u apelantovu slučaju egzistirale takve okolnosti koje su upućivale na postojanje općeg (javnog) interesa koji je tako važan i značajan da, usprkos presumpciji nevinosti, preteže nad načelom poštovanja slobode pojedinca. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra neutemeljenim apelantove navode koji se tiču obrazloženosti razloga za produljenje njegova pritvora u smislu članka 5. stavak 1. toč. a) i c) Europske konvencije. Iz navedenih razloga, Ustavni sud također smatra da u konkretnom slučaju kontinuirani apelantov pritvor u trajanju od oko godinu dana još uvijek nije u suprotnosti sa standardima iz članka 5. stavak

3. Europske konvencije.

39. Nadalje, apelant navodi da je Osnovni sud propustio odlučiti o prijedlogu za ukidanje njegova pritvora. Prema praksi Europskog suda, uhićena ili pritvorena osoba ima pravo, na temelju članka 5. stavak 4. Europske konvencije, pokrenuti postupak za preispitivanje procesnih i materijalnih uvjeta koji su bitni za „zakonitost“ u smislu članka 5. stavak 1. o njegovu ili njezinu lišenju slobode (vidi Europski sud, Nawrot protiv Poljske, presuda od 19. listopada 2017. godine, broj predstavke 77850/12, toč. 82., s daljnjim referencama). Neovisno o datumu i načinu podnošenja navedenog prijedloga, iz obrazloženja osporenog prvostupanjskog rješenja nesporno proizlazi da je Osnovni sud bio svjestan njegova postojanja. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je temeljni razlog za neodržavanje ročišta i neodlučivanje o prijedlogu za ukidanje pritvora to što u njemu nisu iznesene nove činjenice u odnosu na one koje su bile uzete u obzir prilikom prethodne kontrole apelantova pritvora (26. rujna 2022. godine). U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da odredbe članka 196. st. (6) i (8) ZKPRS obvezuju sud na održavanje ročišta i donošenje posebnog rješenja samo ako je prijedlog za ukidanje utemeljen na novim činjenicama. Radi se o pravnim normama koje su dovoljno jasne, predvidive i dostupne. Budući da je prijedlog za ukidanje pritvora podnio apelantov branitelj – odvjetnik, koji je stručna osoba, nema sumnje da je on bio svjestan karaktera navedenog pravnog lijeka i diskrecijskog ovlaštenja suda da u svakom konkretnom slučaju cijeni relevantnost činjenica u podnesenom prijedlogu. Zbog navedenih razloga, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju nije radilo o „potpunom ignoriranju“ prijedloga za ukidanje pritvora, kako to smatra apelant. Isto tako, ne može se govoriti ni o zlouporabi apelantovih procesnih prava, niti o proizvoljnosti u postupanju Osnovnog suda. Prema tome, suprotno apelantovim navodima, Ustavni sud smatra da u odnosu na ovo pravno pitanje nije došlo do kršenja članka 5. stavak 4. Europske konvencije.

40. Konačno, apelant je problematizirao pravovremenost dostave osporenih rješenja iz točke 1. ove odluke njegovu branitelju. U svezi s tim, apelant se referirao na praksu Ustavnog suda u predmetu broj AP-61/22 (Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-61/22 od 9. ožujka 2022. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). U citiranom predmetu, Ustavni sud je utvrdio kršenje članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. stavak 4. Europske konvencije „zbog toga što Okružni sud, protivno standardima iz članka 5. stavak 4. Europske konvencije i domaćeg zakonodavstva, nije brzo i bez odlaganja apelantovu branitelju dostavio rješenje kojim je apelantu produljen pritvor, nego je to učinio tek šesti dan po donošenju predmetnog rješenja“ (točka 29.). Međutim, Ustavni sud smatra da razlozi, koji su opredijelili Ustavni sud u citiranom predmetu da utvrdi kršenje članka 5. stavak 4. Europske konvencije, nisu primjenjivi u apelantovu slučaju jer se radi o bitno drugačijem činjeničnom supstratu. Naime, iz odgovora na apelaciju proizlazi da su u okolnostima konkretnog predmeta redovni sudovi, u skladu sa ZKPRS, dostavili osporena rješenja (iz točke 1. ove odluke) kako apelantu tako i njegovu branitelju preporučenom pošiljkom. Sjedište odvjetničkog ureda tadašnjeg apelantovog branitelja se nalazilo izvan sjedišta suda, odnosno u drugom entitetu. Nesporno je da apelant uživa pravo angažirati bilo kojeg odvjetnika u kaznenom postupku, neovisno o sjedištu njegova ureda u Bosni i Hercegovini. Međutim, korištenje navedenog prava u određenim slučajevima može doprinijeti i rezultirati da dostava sudske odluke, uslijed objektivnih okolnosti, ne bude „brza“ i „bez odlaganja“ u smislu standarda iz članka 5. stavak 4. Europske konvencije. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su logična i uvjerljiva obrazloženja koja su redovni sudovi dali u odgovorima na apelaciju u odnosu na navedeno pitanje. Dakle, u konkretnom slučaju „kašnjenje“ u dostavi navedenih osporenih rješenja apelantovu branitelju, za razliku od navedenog predmeta, nije posljedica neefikasnosti u reagiranju redovnih sudova, niti im se to može staviti na teret. Pri tome, Ustavni sud zapaža da vrijeme i način dostave tih osporenih rješenja apelantovu branitelju nisu onemogućili apelanta u daljnjoj i efektivnoj zaštiti njegovih prava, niti su ga doveli u nepovoljniji procesni položaj. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra neutemeljenim i apelantove navode u smislu članka 5. stavak 4. Europske konvencije.

41. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da su neutemeljeni apelantovi navodi o kršenju prava iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. stavak 1. toč. a) i c), te članka 5. st. 3. i 4. Europske konvencije.

VII.Zaključak

42. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na slobodu i sigurnost osobe iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. stavak 1. toč. a) i c) u svezi sa člankom 5. stavak 3. Europske konvencije zbog činjenice da se apelant nalazi u pritvoru oko godinu dana, jer redovni sudovi nisu propustili navesti konkretne razloge i okolnosti koje opravdavaju zaključak da bi apelantovo puštanje na slobodu rezultiralo iteracijskom opasnošću u smislu odredbi članka 197. stavak (1) točka v) ZKPRS. Nadalje, nije povrijeđeno apelantovo pravo iz članka 5. stavak 4. Europske konvencije jer Osnovni sud nije održao ročište i donio posebno rješenje povodom prijedloga za ukidanje apelantova pritvora. Također, nije povrijeđeno ni apelantovo pravo iz članka 5. stavak 4. Europske konvencije kada je „kašnjenje“ u dostavi osporenih rješenja iz točke 1. ove odluke apelantovu branitelju posljedica objektivnih okolnosti, a ne neefikasnosti u reagiranju redovnih sudova.

43. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

44. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4927/22 (S.V.) | Sudska praksa | Aktio